Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4111/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], (ranije vlasnice ugostiteljskog obrta "[obrt]"), koju zastupaju punomoćnici BA, Frane Baica i Iva Baica Skert, odvjetnici u Šibeniku, protiv tužene OAV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Nikolina Crnogaća Grubišić i Ivica Crnogaća, odvjetnici u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1553/2023 od 24. svibnja 2024., ispravljene rješenjem istoga suda od 16. listopada 2025., i o žalbi tužene protiv rješenja o privremenoj mjeri istoga suda poslovni broj P-1553/2023 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-1553/2023 od 24. svibnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda od 16. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos od 21.158,28 eura za razdoblje od 2. lipnja 2017. do 8. listopada 2017.

II. Djelomično se preinačava ista prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom

II. izreke i sudi se:

"Nalaže se tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 21.158,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. listopada 2017. do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana."

III. Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke te se nalaže tuženoj da naknadi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 21.544,41 eura, u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 14.574,35 eura.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

r j e š i o j e

I. Ukida se ista prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 37.408,72 eura sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2023. do isplate.

II. Uvažava se kao osnovana žalba tužene protiv rješenja o privremenoj mjeri te se ono preinačava i odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem od 16. listopada 2025., naloženo je I.-tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 16.800,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2017. do isplate (točka I.), odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 58.567,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2017. do isplate (točka II.), naloženo je tužiteljici da naknadi parnični trošak tuženoj u iznosu od 14.574,35 eura (točka III.).

1.1. Rješenjem o privremenoj mjeri je radi osiguranja novčane tražbine tužiteljice u iznosu dosuđenom u citiranoj presudi određena mjera zabrane tuženoj da otuđi ili optereti nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi, time da rješenje ima učinak rješenja o ovrsi, trajanje mjere je određeno do proteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu osigurane tražbine.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužiteljica, pobijajući dio pod točkom II. i III. izreke svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz naknadu parničnoga troška.

3. Žalbu je izjavila i tužena, pobijajući presudu u dijelu pod točkom I. i rješenje o privremenoj mjeri zbog svih zakonskih razloga, s prijedlogom za preinačenje.

U odnosu na presudu:

4. Žalba tužiteljice protiv presude je osnovana, žalba tužene protiv presude nije osnovana.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji ističe tužena jer su u dijelu presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, pojedine odlučne činjenice moguće je utvrditi iz sadržaja zapisnika i podnesaka stranaka u spisu, sukladno odredbi čl. 373.a. st. 1. t. 2. ZPP. U odnosu na tvrdnju o izostanku razloga o njenom prigovoru prijeboja, valja reći da takav prigovor nije istaknut. Iz spisa proizlazi da tužena do zaključenja prethodnog postupka, sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP, nije istaknula ikakav prigovor radi prijeboja iznosa od 16.000,00 eura na ime vrijednosti opreme ugostiteljskog objekta u njenom vlasništvu, kojom je, kako tvrdi, tužiteljica neosnovano raspolagala. U podnesku od 16. studenoga 2021. (list 269. spisa) tijekom glavne rasprave, navela je da "ustraje u istaknutom prigovoru radi prijeboja" međutim ta tvrdnja o navodno ranije istaknutom prigovoru prijeboja nije točna. Osim toga, do zaključenja prethodnog postupka pa niti u daljnjem tijeku nije predložila ikakve dokaze na okolnost vlasništva opreme ugostiteljskog objekta i njene vrijednosti odnosno da se iznos od 16.000,00 eura koji je uložila temeljem ugovora o poslovnoj suradnji stranaka odnosi baš na opremu lokala. U smislu odredbe čl. 288.a st.6. ZPP dokazi i činjenice kojima se opravdavaju materijalnopravni prigovori mogu se iznositi samo do zaključenja prethodnog postupka.

6. Okolnost da je obrt tužiteljice u vezi čijeg poslovanja se vodi ovaj spor prestao postojati prije podnošenja tužbe nije od utjecaja na njenu aktivnu legitimaciju.

7. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o obrtu (Narodne novine br. 143/13) obrt u smislu toga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s čl. 8. toga Zakona od strane fizičkih osobe sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Prema odredbi čl. 36. st. 1. toga Zakona, za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

8. Iz citiranih odredbi proizlazi da je tužiteljica kao fizička osoba pravni subjekt i nositelj djelatnosti obrta za čije obveze odgovara osobnom imovinom. Stoga su i imovinska prava i obveze koje nastaju u obavljanju te djelatnosti njena vlastita prava i obveze, tako i potraživanje koje je predmet ovoga spora te njena legitimacija ne ovisi o opstojnosti djelatnosti obrta.

9. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene te u ovom pobijanom dijelu presude i nisu sporne.

10. Nije sporno da su tužiteljica kao vlasnica ugostiteljskog obrta [obrt] i tužena sklopile 22. travnja 2015. ugovor o zakupu kojim je tužena dala tužiteljici u zakup poslovni prostor u [adresa], na rok od 10 godina, radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti.

11. Istoga dana stranke su sklopile ugovor o zajedničkom ulaganju kojim su utvrdile da je tužena kao zakupodavac i vlasnik prostora za potrebe obavljanja djelatnosti zakupnika uložila iznos od 16.000,00 eura a tužiteljica kao ulagač i zakupnik je uložila iznos od 30.000,00 eura, sve temeljem ugovora o zakupu.

12. U istom ugovoru je ugovoreno da će u trenutku isteka ugovora o zakupu sva imovina uložena u poslovni prostor pripasti zakupodavcu, ovdje tuženoj, kao vlasniku prostora obzirom da je zbog ulaganja zakupoprimca umanjila godišnji iznos zakupnine za 3.000,00 eura.

13. Nadalje, također je ugovoreno u čl.4. da u slučaju prijevremenog raskida ugovora o zakupu od bilo koje strane, zakupodavac će isplatiti zakupoprimcu 70% vrijednosti uloženog iznosa i to na način da se od ukupno uloženog iznosa od 30.000,00 eura za svaku godinu zakupa oduzme iznos od 3.000,00 eura i na dobiveni iznos obračuna 70% od konačne utvrđene vrijednosti.

14. Pri sklapanju oba ugovora i realizaciji poslovne suradnje tuženu je zastupao njen otac TA, kao poseban punomoćnik.

15. Nije sporno da je tužena 31. ožujka 2017. otkazala ugovor o zakupu, bez obrazloženja o razlozima.

16. Temeljem navedenih nespornih činjenica prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava, odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) i citiranih odredbi ugovora koji su stranke sklopile, prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 16.800,00 eura jer on odgovara iznosu ugovorenom u čl. 4. ugovora o poslovnoj suradnji za slučaj prijevremenog raskida do kojeg je ovdje došlo voljom tužene.

17. U smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO tužiteljici pripada i zatezna kamata čiji tijek tužena ne osporava.

18. Preostali dio zahtjeva za isplatu, koji je odbijen pod točkom II. izreke presude, tužiteljica temelji na tvrdnji da je, vjerujući kako će zakup trajati deset godina, u potpunosti uredila predmetni prostor u svrhu obavljanja ugostiteljske djelatnosti, ulaganja prelaze iznos od 30.000,00 eura koji je ugovoren ali nije bio dovoljan za adaptaciju postojećeg stanja. Nakon što je potpuno uredila prostor, tužena je jednostrano otkazala ugovor o zakupu i zadržala sve uloženo, stekavši nepripadnu dobit.

19. Prije svega, u dijelu ove odluke suda ostvaren žalbeni razlog bitne povrede koji ističe tužiteljica.

20. Naime, nakon provedenog građevinskog vještačenja, tužiteljica je snizila iznos ovoga tužbenog zahtjeva podneskom od 13. travnja 2022., na način da je iznos utvrđen nalazom vještaka umanjila za iznos ulaganja tužene od 16.000,00 eura, tako da je konačno postavljen zahtjev za isplatu od 21.158,38 eura (umjesto ranijeg iznosa od 58.567,00 eura).

21. Punomoćnik tužene je na ročištu održanom istoga dana izjavio da se protivi "preinačenom tužbenom zahtjevu u cijelosti". Prvostupanjski sud je zaključio da se tužena protivila djelomičnom povlačenju tužbe te je stoga odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva u iznosu od 58.567,00 eura.

22. Međutim, tužiteljica u žalbi osnovano ističe da se tužena na ročištu 13. travnja 2022. nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe, iz izjave punomoćnika proizlazi prije svega da tužbu (tužbeni zahtjev) smatra preinačenom a ne povučenom. Međutim, taj prigovor nije moguće prihvatiti kao osnovan jer u smislu odredbe čl. 191. st. 3. ZPP tužba, dakle niti tužbeni zahtjev, nije preinačen ako je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev. Uz to, iz izjave tužene ne proizlazi jasno i nedvosmisleno protivljenje samoj dispoziciji smanjenja tužbenog zahtjeva već njeno općenito protivljenje i osporavanje "preinačenog tužbenog zahtjeva u cijelosti".

23. Iz izloženog proizlazi da je u okolnostima ovoga slučaja prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se tužena protivila smanjenju tužbenog zahtjeva kao djelomičnom povlačenju tužbe. Stoga je nezakonita odluka (iako nije formalno donesena na ročištu) kojom nije dopušteno djelomično povlačenje tužbe sniženjem iznosa tužbenog zahtjeva već je pod točkom II. izreke meritoreno odlučeno i o iznosu od 37.498,72 za koji je zahtjev povučen. Time je počinjena i bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP koju tužiteljica ističe u žalbi.

24. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 369. st. 5. ZPP ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 37.408,72 eura sa zateznom kamatom od 2. lipnja 2017. do isplate.

25. Preostali dio prvostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev tužiteljice po osnovi ulaganja u uređenje prostora u iznosu od 21.158,28 eura temelji se na pogrešnom pravnom shvaćanju suda prvoga stupnja, zbog čega su izostali i razlozi o svim odlučnim činjenicama koje je su utvrđene primjenom odredbe čl. 373.a. st. 1. i st. 3. ZPP.

26. U odgovoru na tužbu tužena nije osporila da je tužiteljica renovirala određene dijelove predmetnog prostora ali u okviru i u skladu sa ugovorom o zajedničkom ulaganju, iznosi koje potražuje izvan toga okvira su neosnovani.

27. Prvostupanjski sud je odbio ovaj dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa ulaganja koji prelazi ugovoreni iznos uz obrazloženje, u bitnome, da tužiteljica nije pri izvođenju radova postupila u skladu sa odredbom ugovora o zakupu jer nije pribavila pisanu suglasnost tužene za građevinske radove koji predstavljaju preinake poslovnog prostora, znajući da je njezino ulaganje utanačeno u visini od 30.000,00 eura, nije izradila troškovnik izvedenih građevinskih radova kako bi se utvrdila njihova stvarna vrijednost u trenutku kada su izvedeni i kako bi sukladno čl. 5. ugovora o zajedničkom ulaganju od 22. travnja 2015. moglo doći do sklapanja aneksa toga ugovora, radovi nisu pismeno odobreni od strane tužene. Kako izvedeni radovi premašuju ugovoreni novčani iznos a nisu opravdani relevantnom dokumentacijom padaju na teret tužiteljice kao zakupnika koja je postupila protivno odredbama sklopljenih ugovora.

28. Naime, u čl. 7. ugovora o zakupu je ugovoreno da zakupnik ne smije bez suglasnosti zakupodavca činiti ikakve preinake poslovnog prostora kojima se bitno mijenja konstrukcija i raspored poslovnog prostora osim prema dogovorenom opisu radova, troškovniku, tlocrtu koji su prilog toga ugovora, suglasnost za preinake potvrđuje zakupodavac ovjerom troškovnika.

29. Prvobitno stanje znači da će zakupnik ukloniti sve izvršene radove koje je načinio u prostoru nakon što je preuzeo poslovni prostor od zakupodavca te vratiti podove i zidove u stanje kakvo je preuzeto kod preuzimanja prostora prema ugovoru. Zakupnik može ostaviti određene preinake ako mu zakupodavac za to da pismeno dopuštenje.

30. Točno je da tužiteljica nije u skladu s citiranom odredbom ugovora izradila troškovnik i nije dobila pisanu suglasnost tužene za izvedene radove. Ugovorom o poslovnoj suradnji nisu definirani radovi koji su trebali biti izvedeni, tužena je u odgovoru na tužbu tvrdila da tužiteljica nije izgradila sasvim novi objekt već je "samo renovirala određene dijelove predmetnog prostora, u okvirima i u skladu sa ugovorom o zajedničkom ulaganju", iz iskaza punomoćnika tužene SA proizlazi da su ugovorima bili predviđeni radovi rekonstrukcije objekta, riječ je o istom objektu na kojem je izvršena rekonstrukcija tako da su umjesto trstike postavljeni limovi, napravljen je wc ali na drugom mjestu, postoji i kuhinja koja je postavljena i prije.

31. Neovisno o opisanim nejasnoćama i proturječnostima koje dovode u pitanje zaključak suda prvoga stupnja da je riječ upravo o radovima za koje je prema čl. 7. ugovora o zakupu bila potrebna pisana suglasnost tužene, nesporna je činjenica da je tužiteljica kod izvođenja radova u financijskom smislu izašla izvan limita koji su stranke predvidjele ugovorom o poslovnoj suradnji. Iz provedenih dokaza proizlazi da je otac tužene, TA, ujedno njen punomoćnik, bio prisutan kod izvođenja radova i imao neposredna saznanja o njihovom opsegu, to prije svega proizlazi iz iskaza svjedoka O, kojeg i tužena apostrofira u žalbi. Iz iskaza toga svjedoka proizlazi, uz ostalo, da mu se ŠA obratio radi davanja predmetnog lokala u zakup te je on nagovorio obitelj tužiteljice na sklapanje ugovora, TA je bio prisutan kod izvođenja svih radova, dogovoreno je da se izvrši rekonstrukcija poda i da se na krov stavi željezna konstrukcija i izgradi wc, na prijedlog da se "zatvori sve" on je odgovorio da nema ništa protiv ali da ostane dogovor kakav je bio za visinu investicije i da ne priznaje veći iznos od ugovorenog. Tužiteljica je ušla u tu investiciju smatrajući da će u bolje uređenom objektu bolje poslovati i ostvariti veće prihode te će joj investicija biti vraćena tijekom očekivanih 10 godina rada, taj iskaz svjedoka potvrđuje i tužiteljica.

32. Iz utvrđenja i nespornih činjenica proizlazi da tužena nije poduzela ikakve radnje kojima bi spriječila radove koje je tužiteljica poduzela, nije zbog toga otkazala ugovor o zakupu kao što je predviđeno odredbom čl. 9. toga ugovora niti je tražila vraćanje objekta u prvobitno stanje, tužiteljica je po uređenju lokala poslovala u njemu 2 godine te joj je tužena 31. ožujka 2017. otkazala ugovor o zakupu bez navođenja određenih razloga (list 9. spisa), preuzela lokal i dala ga u zakup drugom zakupcu.

33. Iz izloženih okolnosti ovoga slučaja proizlazi da je tužiteljica uložila svoja sredstva u uređenje lokala u vlasništvu tužene, u iznosu koji financijski premašuje ono što su stranke ugovorile ugovorom o poslovnoj suradnji, opravdano očekujući povrat uloženog poslovanjem u ugovorenom razdoblju trajanja ugovora o zakupu. Kako je prijevremenim jednostranim otkazom ugovora od strane tužene ta osnova ulaganja otpala a ona je zadržala novouređeni poslovni prostor, ovaj sud smatra da temeljem odredbe čl. 1111. ZOO tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je uložila u uređenje nekretnine tužene.

34. Opseg i vrijednost radova utvrđen je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka kojem je tužena tijekom postupka prigovorila, prigovori su se odnosili na položaj i identifikaciju nekretnine, opseg pojedinih radova koje je tužiteljica izvršila, tvrdila je da su uzeti u obzir samo navodi tužiteljice, zatražila je pisano očitovanje vještaka. U pisanom očitovanju vještak je ostao kod nalaza i mišljenja obrazlažući da je nekretninu identificirao temeljem pokazivanja stranaka pri očevidu kao i temeljem pisane dokumentacije (koju je u spis dostavila tužena), rješenja o izvedenom stanju i arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, prilikom ozakonjenja objekta u 2012., dakle prije početka spornih radova, opseg i vrijednost radova utvrđeni su usporedbom stanja objekta 2012. i izmjere zatečenog stanja objekta prilikom očevida, pri čemu zadatak vještaka nije bio utvrditi izvođača radova. Za procjenu vrijednosti ulaganja izabrana je metoda koja daje jasan pregled i vezu između stanja predmeta spora prije i nakon izvršenih ulaganja, pogotovo kada se radi o ulaganjima koja se izvode u postojeći objekt. Nakon toga tužena je općenito ustrajala u osporavanju nalaza tvrdeći da vještak nije dao jasne i nedvojbene odgovore, budući da iz odgovora vještaka proizlazi da je njegov zadatak bio samo utvrđenje visine ulaganja, smatra da je tužiteljica trebala dostaviti pisane dokaze o konkretnim radovima i troškovima. Tužena međutim nije predložila eventualno ponovno saslušanje sudskog vještaka niti novo vještačenje, obzirom na njeno očitovanje proizlazi da utvrđenje opsega i vrijednosti radova osporava jer ga tužiteljica nije u svemu dokazala pisanim dokazima.

35. Prigovori tužene u odnosu na utvrđenje izvedenih radova nisu osnovani jer u parničnom postupku sud odlučuje po načelu slobodne ocjene dokaza (čl. 8. ZPP), tako je u ovom slučaju opseg i vrijednost radova utvrđena na temelju objektivnih činjenica o stanju objekta prije i nakon izvođenja spornih radova, temeljem pisanih dokaza koje je dostavila sama tužena i temeljem činjenica utvrđenih očevidom i mjerenjem na objektu. Tužena pri tome nije u skladu s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP tvrdila niti je predložila dokaze da bi nakon iseljenja tužiteljice na objektu bili izvedeni ikakvi radovi pa iz dokaza logično proizlazi da su izmjene na objektu u odnosu na stanje iz 2012. nastale radovima koje je izvela tužiteljica. Stoga ovaj sud prihvaća kao pravilan nalaz sudskog vještaka iz kojeg proizlazi da je ukupna vrijednost ulaganja 67.158,38 eura od čega tužiteljica, nakon uračunavanja iznosa koji je uložila po ugovoru i iznosa koji je uložila tužena, zahtijeva preostali iznos od 21.158,28 eura.

36. Uz iznos glavnice dosuđen temeljem odredbe čl. 1111. ZOO tužiteljici prema odredbi čl. 1115. ZOO pripada i zatezna kamata čiji tijek ovisi o savjesnosti stjecatelja i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tužiteljica je bez obrazloženja i određenih navoda u tom smislu zatražila zateznu kamatu od 2. lipnja 2017. pa kako određeno ne ističe nesavjesnost tužene, zatezna kamata joj je dosuđena od podnošenja tužbe 9. listopada 2017. do isplate dok je za ranije razdoblje taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

37. Zbog djelomičnog preinačenja i ukidanja prvostupanjske presude, izmijenjen je uspjeh stranaka u sporu te je valjalo preinačiti i odluku o parničnom trošku (čl. 166. st. 2. ZPP). Tužiteljica je u ovom slučaju u cijelosti uspjela sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom prema kojem se ocjenjuje uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP) te joj pripada naknada cjelokupnog troška, dok je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka neosnovan.

38. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 - dalje: Tarifa) priznati su joj troškovi sastava tužbe i obrazloženih podnesaka od 7.6.18., 22.1.19. i 18.2.21. po 500 bodova (Tbr. 7. i Tbr. 8.t.1.), troškovi sastava žalbe od 10.6.22. 625 bodova, troškovi zastupanja na ročištima 22.2.18., 19.4.18. 10.9.21., 22.10.21., 24.2.22. po 50 bodova (Tbr. 9. t.5.), za zastupanje na ročištima 7.6.18., 29.11.21. i 9.11.23. po 250 bodova (Tbr. 9. t.2.), za zastupanje na ročištima 4.9.18., 29.10.20., 28.1.21., 16.3.21., 10.5.21., 13.4.22., 8.2.24. i 22.3.24. po 500 bodova,ukupno 7.625 bodova ili 15.250,00 eura, uz PDV 19.062,50 eura. Tome je dodan trošak vještačenja od 1.154,69 eura i trošak pristojbi na presudu i žalbu od 1.327,22 eura, trošak pristojbe na tužbu nije dosuđen jer iz spisa ne proizlazi da je ta pristojba plaćena. Slijedom izloženog tužiteljici je dosuđena naknada troškova postupka u ukupnom iznosu od 21.544,41 eura. Zatezna kamata na ovaj iznos nije dosuđena jer taj zahtjev tužiteljica nije postavila do zaključenja glavne rasprave (čl. 164. st. 2. i st. 3. ZPP).

39. Slijedom izloženog,temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. i st. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

40. Tuženoj nije dosuđen trošak žalbe jer u žalbenom postupku nije uspjela u pogledu glavne stvari (čl. 35. i čl. 154. st. 1. ZPP) dok tužiteljica nije tražila naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

U odnosu na rješenje o privremenoj mjeri

41. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je na prijedlog tužiteljice odredio privremenu mjeru osiguranja zabranom tuženoj da raspolaže nekretninom, u naravi poslovni prostor na kojem su izvedeni sporni radovi, uz obrazloženje da je tužiteljica dokazala postojanje tražbine kao i opasnost da će tužena raspolagati poslovnim prostorom što je i učinila prijevremenim raskidom ugovora o zakupu i davanjem u novi zakup što predstavlja drugi način raspolaganja kao uvjet za privremenu mjeru.

42. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je pogrešno.

43. Naime, prema odredbi čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 - Odluka USRH, 73/17 - dalje: OZ) privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

44. U ovom slučaju nesporno je postojanje tražbine tužiteljice, međutim zaključak o postojanju opasnosti za ostvarenje tražbine nisu osnovani. Naime, citirana zakonska odredba ima u vidu takva raspolaganja imovinom koja će onemogućiti naplatu tražbine, dakle raspolaganja kojima se dužnik lišava konkretne imovine ili ju prikriva. Otkazom ugovora o zakupu tužiteljici, pa niti prijevremenim, i davanjem u zakup drugoj osobi, tužena nije lišena vlasništva nekretnine na kojoj bi mogla biti provedena ovrha, to je pravno raspolaganje poduzeto u svrhu ostvarenja prihoda od imovine a ne njenog otuđenja ili prikrivanja. Stoga, kako tužiteljica nije dostavila konkretne dokaze o tome da tužena trajno boravi u inozemstvu i da nema druge imovine, dok iz navoda tužene (i priložene punomoći na listu 34. spisa) proizlazi da je vlasnica niza nekretnina, u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 344. st. 1. OZ za određivanje predložene mjere.

45. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP uvažena je žalba tužene kao osnovana i pobijano rješenje preinačeno te odbijen kao neosnovan prijedlog tužiteljice.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić