Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1214/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, predsjednice vijeća, Amande Snoj, sutkinje izvjestiteljice i člana vijeća i Josipa Grubišića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ADRIATIC osiguranja d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-550/2019 od 27. siječnja 2023. i žalbi tuženika protiv dopunske presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-550/2019 od 04. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-550/2019 od 27. siječnja 2023. godine u pobijanom djelu pod točkom 1. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici preko iznosa od 1.364,40 eur/10.280,07 kn do iznosa od 2.851,31 eur/21.483,12 kn, za iznos od 1.486,91 eur/11.203,05 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.468,08 eur/11.061,17 kn teku od 24. veljače 2018. godine do prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na iznos od 18,83 eur/141,87 kn od 27. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i dijelu pod točkom III. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.703,68 eur/20,370,89 kn sa zateznim kamatama koje teku od 27. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Preinačava se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tuženiku naloženu tužitelju platiti daljnji iznos od 418,32 eur/3.151,83 kn sa zateznim kamatama te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti trošak parničnog postupka preko iznosa od 2.703,68 eur/20.370,89 kn, za iznos od 422,67 eur/3.184,61 kn, sa zateznim kamatama i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 418,32 eur/3.151,83 kn sa zateznim kamatama

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 422,67 eur/3.184,61 kn sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 82,88 eur, u roku 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka u preostalom iznosu.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

VI. Prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačava se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva isplata glavnice u odnosu na više zatraženi iznos od 157,94 eur/1.190,00 kn i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 157,94 eur, u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 91,39 eur, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog

postupka za iznos od 233,38 eur.

IX. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje dopunska presuda

Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pn-550/2019 od 04. siječnja 2024.

X. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe podnesene protiv navedene dopunske presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poslovni broj: Pn-550/2019 od 27. siječnja 2023. pod toč. I. prihvaćen je tužbeni zahtjev u dijelu kojem je naloženo tuženiku u roku 15 dana platiti tužiteljici iznos od 3.269,63 eur/24.635,00 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno označene iznose u toj točki izreke, dok je pod toč. II. odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se zahtjeva isplata glavnice u odnosu na više zatraženi iznos od 157,94 eur/1.190,00 kn, kao i u dijelu kojim se u odnosu na dosuđeni iznos od 560,00 kn zahtjeva plaćanje zakonske zatezne kamate od 24. veljače 2018. do donošenja te presude, a pod toč. III. naloženo je tuženiku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.126,35 eur/23.826,75 kn sa zateznim kamatama.

2. Dopunskom presudom poslovni broj: Pn-550/2019 od 04. siječnja 2024. naloženo je tuženiku naknaditi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 124,43 eur/937,50 kn sa zateznim kamatama.

3. Protiv presude poslovni broj : Pn-550/2019 od 27. siječnja 2023. godine u odnosu na dio toč. I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., u daljnjem tekstu: ZPP-a), te u odnosu na toč. III. izreke tuženik smatra da je prvostupanjski sud trebao tužiteljici s osnova neimovinske štete dosuditi iznos od 1.327,23 eur/10.000,00 kn, a za tuđu pomoć i njegu iznos od 37,17 eur/280,00 kn (ukupno 1.364,40 eur/10.287,07 kn) iz čega proizlazi da dosuđeni iznos štete osporava za ukupno 1.905.,23eur/14.354,96 kn. Tuženik predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti te obvezati tužiteljicu da mu naknaditi trošak parničnog postupka i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik se žali i protiv dopunske presude zbog svih zakonom predviđenih razloga i predlaže istu preinačiti te utvrditi povučenim taj dio tužbenog zahtjeva, sve uz naknadu troška žalbe u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva isplata glavnice u odnosu na više zatraženi iznos od 157,94 eur/1.190,00 kn.

5. Protiv te presude žali se i tužiteljica u odnosu na toč. II. izreke, kao i u dijelu kojim je propušteno odlučiti o njenom zahtjevu za naknadu troška pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude. Žali se zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže istu preinačiti sukladno žalbi uz naknadu troška žalbenog postupka.

6. Tužiteljica u odgovoru na žalbu protiv presude pobija žalbene navode tuženika i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, sve uz naknadu troška odgovora na žalbu i troška sudske pristojbe.

7. Žalba tužiteljice je osnovana dok je žalba tuženika protiv navedene presude djelomično osnovana, a protiv dopunske presude neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.427,27 eur sa zateznim kamatama (konačno postavljeni tužbeni zahtjev), od čega na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 3.195,30 eur/24.075,00 kn, na ime naknade neimovinske štete - tuđa pomoć i njega iznos od 74,32 eur/560,00 kn, te trošak puta radi liječenja u iznosu od 157,94 eur/1.190,00 kn, a koju štetu je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 07. kolovoza 2017., i koju je skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika.

9. Ispitujući pobijanu presudu kao i dopunsku presudu nisu nađene bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

10. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a na koju ukazuju tuženik, time što je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužiteljice od 28. rujna 2022. povišenjem tužbenog zahtjeva, a temeljem provedenog medicinskog vještačenja.

11. I po shvaćanju ovog suda takva preinaka je dopuštena i to po osnovi čl. 190. st. 2 ZPP-a. Naime, tužiteljica je tek po provedenom medicinskom vještačenju mogla znati visinu svojeg potraživanja. Nedopuštanjem preinake tužiteljici bi se ograničilo pravo na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu prava i temeljnih sloboda (NN-Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02 i 1/06). Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1. ZPP-a) je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe nije bilo, pa stoga i ovaj sud smatra da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je ocijenivši da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, preinaku dopustio u smislu čl. 190. st. 3. ZPP-a u vezi čl. 190. st. 2. ZPP-a.

12. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da je među strankama nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, te da je tužiteljici s osnova neimovinske štete tuženik isplatio ukupno 9.000,00 kn kao i da je tužiteljica odštetni zahtjev tuženiku podnijela 23. veljače 2018. godine.

13. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da tužiteljici sa osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična osobna naknada u iznosu od 33.075,00 kn, te naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 560,00 kn, pa kako je prije predmetnog postupka tuženik tužiteljici isplatio ukupno 9.000,00 kn, na ime neimovinske štete, ostao je nepodmiren ukupan iznos od 24.635,00 kn, koji je tužiteljici dosuđen pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

14. Provedenim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila istegnuće vratnih struktura te oštećenje živčanih korjenova (list 146-150 spisa, list 168-169 spisa) te je zbog bolova u prsištu hospitalizirana u bolnici 8 dana.

15. Uslijed zadobivenih ozljeda tužiteljica je pretrpjela jake fizičke bolove u trajanju od 2 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 6 dana i slabog intenziteta u trajanju od mjesec dana, primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno, sekundarnih jakog intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 2 tjedna i slabijeg intenziteta u trajanju 5-6 mjeseci. Također je utvrđeno da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice koje su umanjile njenu životnu aktivnost za 5%, u kojem postotku će u daljnjem životu morati ulagati pojačane napore.

16. Nadalje, utvrđeno je da je tužiteljica trpila neugodnosti tijekom liječenja zbog rađene koronografije, pretraga, hospitalizacije i fizikalne terapije u trajanju od 20 dana, te da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno tijekom tjedan dana.

17. Pozivom na odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti koje se ogleda u pretrpljenim fizičkim bolovima, njihovom intenzitetu, duljini trajanja i neugodnosti pretrpljenih tijekom liječenja i hospitalizacije, te odlazaka na preglede i kontrole kao i fizikalna terapija, kao i imajući u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, te trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužiteljice u omjeru od 5%, kao i životnu dob tužiteljice (rođena 1963. godine), te imajući u vidu Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 05. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., tužiteljici pripada iznos od 33.075,00 kn/4.389,81 eur, dok je s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu primjenom čl. 1085. ZOO i čl. 1090. ZOO te čl. 223. ZPP-a određena naknada u ukupnom iznosu od 560,00 kn/74,32 eur, što sveukupno iznosi 33.635,00 kn/4.464,13 eur. Od tog iznosa prvostupanjski sud je odbio iznos od 9.000,00 kn/1.194,51 eur koliko je tuženik bio platio tužiteljici, pa je dosuđen iznos od 3.269,63 eur/24.365,00 kn.

18. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i težina slučaja opravdava dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka pri odlučivanju o visini novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, i cilju kojem služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Imajući u vidu okolnosti samog slučaja jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli i straha, jačini trajanja posljedica, način na koje se iste očituju, vrijeme čekanja na naknadu kao i značenje povrijeđenog dobra i cilj kojemu služi ta naknada na način da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2 ZOO te imajući u vidu opseg smanjenja životnih aktivnosti, prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u iznosu od 3.989,81 eur/30.061,20 kn u svojoj ukupnosti predstavljala bi primjereno zadovoljenje u smislu citiranog propisa kao i uz primjenu navedenih orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što obzirom da je tuženik prije predmetnog postupka platio na ime neimovinske štete 9.000,00 kn iznosi 2.795,31 eur/21.061,20 kn.

20. Stoga su po ocjeni ovog suda djelomično osnovani žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kad je tužiteljici naknadu neimovinske štete dosudio u iznosu od 3.195,30 eur. Utvrđena naknada u iznosu od 2.795,31 eur u skladu je i sa orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa neosnovano tuženik smatra da sukladno tim kriterijima je neimovinsku štetu trebalo utvrditi u iznosu od 2.521,33 eur/19.000,00 kn.

21. Prvostupanjski sud je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kad je jedan sat tuđe pomoći i njege utvrdio u iznosu od 40.00 kn/5,31 eur, na što ukazuje žalba tuženik. Ovaj sud smatra da cijena sata tuđe pomoći i njege koju pruža nekvalificirana osoba iznosi 4,00 eur.

22. Kako je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 14 sati, to tužiteljica s tog osnova ima pravo na naknadu materijalne štete u iznosu od 56,00 eur/41,93kn dok nema pravo na naknadu u preostalom iznosu, te neosnovano tuženik smatra da je tu naknadu trebalo utvrditi u visini od 37,17 eur.

23. Slijedom navedenog djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika valjalo je zahtjev tužiteljice kao neosnovan odbiti za iznos od 418,32 eur/3.151,83 kn te po čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude, dok je u preostalom pobijanom dijelu iz točke I. prvostupanjske presude, presudu valjalo potvrditi (za iznos od 1.486,91 eur/11.061,17 kn) sa zateznim kamatama i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP.

24. Naime, neosnovan je prigovor tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je na povišeni dio tužbenog zahtjeva, a u odnosu na dosuđeni iznos neimovinske štete dosudio zatezne kamate tekuće od 24. veljače 2018. godine. U odnosu na navedeni prigovor tuženika u vezi tijeka zatezne kamate, treba reći da je ovaj drugostupanjski sud na sjednici sudaca građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu održanoj 09. srpnja 2021. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe (kod kojeg pravnog shvaćanja se i ostalo na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022.).

25. Dakle, suprotno žalbenim navodima pravilna je odluka prvostupanjskog suda o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od podnošenja zahtjeva jer je to sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima o prometu (NN broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) prema kojoj u slučaju neizvršenja obveze isplata naknada štete u roku iz st. 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je tužbom zatraženo.

26. Prema tome u konkretnom slučaju tužiteljici je i na povišeni iznos naknade neimovinske štete valjalo dosuditi pripadajuće zakonske zatezne kamate za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 24. veljače 2018. godine.

27. Osnovano tužiteljica smatra da ima pravo na naknadu troškova prijevoza na liječenje. Prvostupanjski sud nije tužiteljici priznao trošak putovanja radi liječenja jer tužiteljica nije dostavila putne karte ili kakav drugi dokaz, a niti je priložila dokaz o podnošenju zahtjeva za naknadu troška prijevoza na liječenje nadležnoj ustanovi, jer prema čl. 36. Zakona o obveznom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 28/19) ima pravo na naknadu tog troška. Suprotno zaključcima prvostupanjskog suda tužiteljica je dokazala da je taj trošak imala jer je iz dostavljene medicinske dokumentacije razvidno na koje je konkretno preglede i kontrole dolazila i u kojoj količini, te koliko je puta odlazila na fizikalnu terapiju, a potreba putovanja proizlazi iz činjenice što je prebivalište tužiteljice u [adresa], a liječila se u KBC Split gdje su i obavljeni pregledi i pretrage. Iz medicinske dokumentacije KBC Split (list 7-26 spisa) razvidno je da je tužiteljica po dolasku u KBC Split 07. kolovoza 2017. zaprimljena na liječenje, te otpuštena 15. kolovoza 2017., a obzirom na priležeće specijalističke nalaze KBC Split ista je pregledana kod psihijatra pet puta, kod fizijatra četiri puta, izvršene su RTG pretrage u tri navrata te jedno MNG snimanje, dok je iz evidencije dolazaka na fizikalnu terapiju u KBC Split razvidno da je tužiteljica 20 puta dolazila na fizikalnu terapiju, dakle tužiteljica je 35 puta iz mjesta prebivališta [adresa] putovala u Split radi liječenja, te povratno u mjesto prebivališta, a koja udaljenost (u jednom smjeru) iznosi 12 km, što je razvidno iz autokarte i izvoda iz route plannera na listu 27 spisa. Kako je iz cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu (list 28 spisa) koji se primjenjuje od 15. travnja 2012. godine razvidno da je cijena pojedinačne karte za 3. zonu (tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. - list 29 spisa) 17,00 kn/2,26 eur to trošak 70 putovanja na relaciji [adresa] iznosi 1.190,00kn/157,04 eur. Troškove putovanja tužiteljici nije mogao pokriti HZZO kako to smatra prvostupanjski sud jer se radi o udaljenosti manjoj od 50 km ([adresa] - udaljenost 24 km).

Naime, iz čl. 62, st. 1. toč. 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj: 49/14, 51/14, 11/15, 17/15, 23/16 i 129/17 - dalje u tekstu Pravilnik) proizlazi da osiguranoj osobi pripada naknada troškova prijevoza ako je zbog korištenja zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja upućen iz mjesta svog prebivališta u ugovornu zdravstvenu ustanovu u drugom mjestu (mjesto upućivanja) pod uvjetom da je udaljenost od mjesta polaska do mjesta upućivanja veća od 50 km.

28. Obzirom na izneseno tužiteljici pripada naknada troška prijevoza radi liječenja a temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO, jer su ti troškovi opravdani i bili su potrebni obzirom da je tužiteljica dislocirana u odnosu na KBC Split, a visina tog troška prema cijeni autobusne karte realan je kriterij za priznavanje takvog troška. Stoga, je žalbu tužiteljice valjalo prihvatiti i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao pod toč. VI. izreke ove presude.

29. Kako je tužiteljica sa žalbom u cijelosti uspjela ima pravo na naknadu troška žalbe sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika i odvjetnika - dalje u tekstu OT i to po Tbr. 10/1, Tbr. 54 OT i 46 OT u iznosu od 78,125 eur, te trošak plaćene pristojbe na žalbu od 13,27 eur (ukupno 91,39 eur), pa je odlučeno kao pod toč. VII. izreke ove presude, dok nema pravo naknade troška žalbe u iznosu od 233,38 eur (toč. VIII. izreke ove presude).

30. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari te izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka te tužiteljici temeljem čl. 154. st. 2. ZPP u svezi čl. 155. ZPP priznati trošak zastupanja iste po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj OT i obzirom na vrijednost predmeta spora (prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 3.427,57 eur/25.825,00 kn, i to razmjerno njenom uspjehu.

31. Suprotno žalbi pravilno je prvostupanjski sud utvrdio trošak zastupanja tužiteljice na raspravi od 07. prosinca 2022. u iznosu od 100 bodova jer je iz zapisnika sa te rasprave razvidno da se na istoj raspravljalo o glavnoj stvari. Međutim, neosnovano je priznat trošak podneska tužiteljice od 02. rujna 2022. po Tbr. 8/1 OT u iznosu od 1.500,00kn/199,08 eur što sa PDV iznosi 1.875,00 kn/248,86 eur jer se radi o podnesku iz Tbr. 8/4 OT, kako to osnovano tvrdi tuženik pa trošak tog podneska iznosi 625,00 kn/82,95 eur. Stoga je zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška neosnovan za iznos od 888,54 kn/117,93 eur. U ostalom dijelu žalitelj ne prigovara utvrđenoj visini troška.

32. Budući je tužiteljica u odnosu na končano postavljeni tužbeni zahtjev ( u iznosu od 3.427,57 eur/25.825,00 kn), djelomično uspjela to je ovaj sud primjenom čl. 154. st. 2. utvrdio da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela 100% dok je u odnosu na visinu uspjela 86,76% (ukupno 186,76%), pa njezin uspjeh iznosi 93,38% (186,76% : 2). Kad se od njezinog uspjeha oduzme uspjeh tuženika od 6,62 % dolazi se do konačnog omjera uspjeha tužiteljice od 86,76%.

33. Naime, suprotno žalbi, premda je tuženik priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i činjenicu da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu, nije priznao osnovanost svih vidova neimovinske štete niti imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega i trošak putovanja na liječenje) pa je stoga ovaj sud utvrdio uspjeh tužiteljice u sporu u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva u iznosu od 100%.

34. Budući je prvostupanjsku sud pravilno obračunao preostali učinjeni trošak tužiteljice specificirajući ga u odnosu na svaku pojedinu odvjetničku radnju učinjenu tijekom postupka, te sukladno OT, ovaj sud prihvaća obračun tog troška kao i trošak plaćenih sudskih pristojbi na presudu i tužbu, što ukupno iznosi 19.338,21 kn/2.566,62 eur, te trošak vještačenja u iznosu od 3.600,00 kn/477,80 eur.

35. Stoga tužiteljica srazmjerno tom uspjehu ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 16.770,89 kn/2.225,88 eur, te sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 154. st. 3. ZPP-a ima pravo i na trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 3.600,00 kn/477,80 eur, pa je ukupni trošak 20.370,89 kn/2.703,68 eur. Stoga je odlučeno kao pod toč. I. izreke ove presude, osnovom čl. 368. st. 1. ZPP-a. Kako je prvostupanjskom presudom tužiteljici dosuđen parnični trošak u iznosu od 3.126,35 eur/23.826,75 kn, a iznos od 3.126,35 eur preračunat u kune zapravo iznosi 23.555,48 kn, to je odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti i zahtjev tužiteljice odbiti za iznos od 422,67 eur/3.184,61 kn (toč. II./2. izreke ove presude).

36. Budući je tuženik sa žalbom u odnosu na glavno potraživanje (koje je žalbom pobijao za iznos od 1.905,23 eur) djelomično uspio (za iznos od 418,32 eur) to srazmjerno uspjehu od 21,96 % ima pravo na naknadu troška žalbe (Tbr. 10/1, Tbr. 54 i Tbr. 46 OT) u iznosu od 68,31 eur, te troška plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 14,57 eur što ukupno iznosi 82,88 eur dok je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu neosnovan, pa je odlučeno kao pod toč. III. i IV. izreke ove presude.

37. Budući je trošak odgovora na žalbu tuženika bio nepotreban, to je zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška neosnovan, pa je odlučeno kao pod toč. V. izreke ove presude.

38. Dopunskom presudom odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za naknadu troška pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude, obzirom da žalba tužiteljice od 10. veljače 2023. podnesena protiv presude istog suda posl. br. Pn-550/2019-38 od 27. siječnja 2023. sadržajno predstavlja prijedlog za donošenje dopunske presude, jer prvostupanjski sud nije odlučio o njenom zahtjevu za naknadu navedenog troška. Suprotno žalbi tuženika pravilno je prvostupanjski sud postupio kad je donio navedenu presudu i tužiteljici dosudio trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude od 27. siječnja 2023., na koju je punomoćnik pristupio i to u iznosu od 124,43 eur/937,50 kn sukladno Tbr. 9/3, Tbr. 54 i Tbr.46 OT. Naime, iz sadržaja navedene žalbe razvidno je da tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud "propustio odlučiti" o navedenom zahtjevu naknade troška za pristup na to ročište, pa se žalba tužiteljice u tom dijelu ima smatrati prijedlogom za dopunu presude u smislu čl. 339. st. 1. ZPP-a, koji prijedlog je pravovremeno podnesen. Neosnovano žalitelj smatra da je taj trošak nepotreban i da tužiteljica nema pravo naknade troška, jer je punomoćnik tužiteljice na poziv suda na to ročište pristupio, pa sukladno Tbr. 9/3 OT ima pravo naknade tog troška.

39. Slijedom iznesenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao pod toč. IX. izreke ove presude, pa kako tuženik sa žalbom nije uspio, odlučeno je kao pod toč. X. izreke ove presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić