Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1832/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische Bank d.d., 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupano po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 18. veljače 2025., poslovni broj P-274/2023-9, dana 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici od 18. veljače 2025., poslovni broj P-274/2023-9 i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u toč. I. izreke se prvostupanjski sud oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U toč. II. izreke je određeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Rijeci kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnje postupanje.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 17/2019, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sa prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. U obrazloženju pobijanog rješenja sud navodi da je odredbom čl.16. Ugovora o [broj kredita] od 6. veljače 2007. (list 13-20 spisa) određeno da u slučaju spora je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Nadalje navodi da su stranke ugovorile prorogacijsku klauzulu u potrošačkom ugovoru o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja prenosi mjesnu nadležnost na sud u mjesto sjedište banke, a to je Općinski sud u Rijeci.

4.1. Međutim, prvostupanjski sud smatra da nema uvjeta za utvrđenje mjesne nadležnosti, niti primjenom članka 19. toč. I. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16), odnosno da je tužitelj podnošenjem tužbe izabrao sud u kojem želi ostvariti zaštitu, a ujedno i da Zakon o potrošačkom kreditiranju uređuje međunarodnu, a ne mjesnu nadležnosti koja se ne može se primijeniti na konkretan slučaj.

4.2. Nadalje, prvostupanjski sud smatra da kako je utvrđeno da je prorogacijska klauzula nepoštena i time ništetna, primjenjuju se odredbe ZPP-a i to konkretno čl. 46. st. 1. ZPP i 48. st. 1. ZPP i čl. 59. ZPP. Odnosno, budući da u spisu nema podataka, niti su to stranke isticale da je ovaj spor nastao u povodu djelatnosti neke jedinice pravne osobe (banke), tada je sukladno čl. 48. st. 1. ZPP-a nadležan sud na čijem području se nalazi sjedišta tuženika, a što je Općinski sud u Rijeci.

5. Glede pitanja smatra li se nepoštenom odredba ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti (čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19) zauzet je stav na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. Prema tom stavu, prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti. U tom smislu je pravilno prvostupanjski su zaključio da je prorogacijska klauzula nepoštena u konkretnom slučaju.

6. Međutim, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da nema mjestu primjeni čl. 59. ZPP. To stoga što je navedenom odredbom propisana izberiva mjesna nadležnost suda, pri čemu, je uvidom u Aneks 1 i Aneks 2 osnovnog ugovora o kreditu (list 145- 146 spisa i list 234-238 spisa) razvidno da su isti sklopljeni u poslovnici tuženika sa sjedištem u [adresa], kao i da je u Obavijestima o promjeni kamatne stope (list 75-110 spisa) naznačeno da je iste sastavila poslovnica tuženika u [adresa].

6.1. Stoga se za sada zaključak suda da nema podataka u spisu da je spor nastao u povodu djelatnosti jedinice pravne osobe, da bi u obzir došla primjena čl. 59. ZPP, ne može prihvatiti.

7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

8. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne vezano za prigovor mjesne nenadležnosti ponovno odlučiti o tom prigovoru, imajući pritom u vidu i ostale žalbene navode tužitelja kao i one iz podneska od 8. svibnja 2024.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Sudac:

Josip Grubišić