Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2368/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao nasljednika iza pok. JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), koje zastupa punomoćnica Iva Vrkić, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anita Vrkić i Iva Vrkić iz Rijeke protiv tuženika 1. VZ iz [adresa] i 2. IZ iz [adresa], kao zakonskih nasljednika ranije tuženice pok. ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici – Stalna služba u Krku od 10. ožujka 2023., poslovni broj P-2611/2019-22, na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici – Stalna služba u Krku od 10. ožujka 2023., poslovni broj P-2611/2019-22 u toč. I. izreke u dijelu kojim je 1. i 2. tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 1.215,24 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo 1. i 2. tuženiku isplatiti tužitelju 5.474,82 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim im je naloženo naknaditi tužitelju trošak od 256,17 eur, i sudi:

"1.Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu 5.474,82 eur sa zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, tekućom na taj iznos od 18. prosinca 2018. do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od 256,17 eur, kao neosnovan.

3. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. i 2. tuženiku trošak postupka od 736,30 eur, sve u roku 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. i 2. tuženiku trošak žalbenog postupka od 202,50 eur, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo pok. tuženici ĐZ, da pok. tužitelju JZ, plati 6.690,06 EUR / 50.406,25 HRK, sa zakonskom zateznom kamatom te joj je naloženo da mu naknadi parnični trošak od 256,17 EUR/1.930,08 kn (toč. I. izreke). U toč. II. izreke je u preostalom dijelu do iznosa od 9.130,05 EUR / 68.790,35 kn, za iznos od 2.439/99 EUR/18.384,10 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, a u preostalom dijelu odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka.

2. Protiv navedene presude u toč. I. izreke žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev u potpunosti odbije odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade za odvjetničko zastupanje u više predmeta (P-7487/99, P-3384/2012, Ovr-1939/2008, Z-15303/2011, Z-17060/13, Z-7420/2016) kao i za izvid pravomoćnosti presuda donesene u parničnim postupcima u ukupnom iznosu od 9.130,05 eur/68.790,35 kn (list 59 spisa).

5. Nesporno je da je Pere Orlić zastupao ĐZ te da joj nije ispostavio račune za pružene usluge.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi, sporno je je li ĐZ priznala dugovanje te je li ista podmirila dio utuženog potraživanja isplatom na ruke Pere Orliću, odnosno je li nastupila zastara potraživanja.

7. Naime, prvostupanjski sud je otklonio prigovor zastare s obrazloženjem da je ĐZ priznala potraživanje dogovorivši se s Pere Orlićem 2016. i 2017. da će dugovanje podmiriti po prodaji stana, kao i zbog činjenice da je višekratno zahtijevala odgode plaćanja duga. Također je prvostupanjski sud zaključio da ČZ nije dokazala da je plaćala nagradu za zastupanje na ruke JZ.

7.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev za isplatu nagrade za zastupanje (djelomično) osnovan u predmetima P-7487/99, P- 3384/2012, Ovr-1939/2008, Z-15303/2011 (Z-17060/13) i Z-7420/2016 u ukupnom iznosu od 6.690,06 eur/50.406,25 kn, dok je odbio tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.

8. Prvostupanjski sud je prvenstveno pogrešno zaključio da je ĐZ priznala dugovanje, a slijedom čega je i pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu dospijeća, odnosno tijeka zastare odvjetničke naknade za zastupanje u vođenim predmetima, a što će ovaj sud obrazložiti po svakom pojedinom predmetu.

9. U odnosu na postupak P-7487/1999

9.1. Naime, ĐZ je izdala punomoć za zastupanje Pere Orliću kao odvjetniku u predmetu P-7487/99 15. listopada 2004., a presuda je konkretnom postupku postala pravomoćna 12. svibnja 2008. U tom smislu je pravilno zaključio prvostupanjski sud, da tužitelj od tuženih može potraživati troškove zastupanja sukladno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 91/2004, 37/2005 i 59/2007), koja je bila na snazi od 5. travnja 2004. do 10. prosinca 2009. dakle za vrijeme poduzimanja svih radnji u navedenom parničnom postupku.

9.2. Navedenom Tarifom nije bilo propisano kada dospijeva nagrada za zastupanje, te se imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, dalje: ZOO/91) te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005, 41/2008, dalje: ZOO/05). Također, odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova za obavljeni rad sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Komora. Prema citiranoj Tarifi, za pojedine radnje (kao što su sastavljanje podnesaka, zastupanje stranke na ročištima i sl.), odvjetniku pripada određena naknada.

9.3. Nadalje, prema stavu Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu zauzetog na sjednici 7. ožujka 2011., ako odvjetnik i stranka koju zastupa nisu izrijekom ugovorili trenutak plaćanja, zahtjev odvjetnika dospijeva okončanjem parničnog postupka.

9.4. U konkretnom slučaju nema spora da se potraživanje tužitelja prema tuženicima temelji na punomoći o zastupanju, slijedom čega takvo potraživanje zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina u smislu odredbe čl. 371. ZOO/91 odnosno čl. 225. ZOO/05. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO/91 i čl. 215. ZOO/05, zastarijevanje počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

9.5. Presuda u predmetu P-7487/1999 je postala pravomoćna i ovršna 12. svibnja 2008., što znači da je tada i dospjela naknada za zastupanje. Kako je tužba podnesena 27. rujna 2019. tada je cjelokupno potraživanje koje se odnosi na nagradu za zastupanje u postupku P-7487/1999 u visini od 5.308,91 eur/40.000,00 kn zastarjelo.

9.6. Nadalje, u smislu čl. 240. ZOO-a/05, priznanje duga mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine, odnosno mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da priznaje dug, što podrazumijeva da iz priznanja mora biti jasno vidljivo o kojem je dugu riječ, visina duga i spremnost da se dug podmiri (tako i VSRH u odluci broj Rev-879/2023-2 od 29. svibnja 2024.).

9.7. Prema mišljenju ovog suda, ĐZ nije priznala dugovanje jer, čak i ako se prihvati iskaz JZ kao istinit, da su razgovarali o prodaji stanja radi podmirenja dugovanja, ne može se smatrati da je ĐZ priznala dugovanje jer iz sadržaja istog se ne može nedvojbeno utvrditi njezina volja, kao niti visina duga niti o kojem dugovanju je točno riječ. Stoga, razgovori vođeni oko prodaje stana, ne mogu se tumačiti kao priznanje duga iz članka 240. ZOO-a/05.

9.8. Nadalje, čak i ako se prihvati stav prvostupanjskog suda da je ĐZ priznala dugovanje, isto je dano 2016./2017. godine, a sukladno prevladavajućoj sudskoj praksi, priznanje duga u smislu čl. 240. st. 1. ZOO-a/05 moguće je dati samo u tijeku zastarnog roka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-523/11-2 od 23. travnja 2014., Rev-877/11-2 od 20. svibnja 2014., Rev- 259/14-2 od 23. svibnja 2018.). Navedeno znači da se ovdje može eventualno raditi o odricanju od zastare, a ne o priznanju duga kojim se zastara prekida. Da bi se u smislu čl. 220. st. 1. ZOO-a/05, priznanje zastarjele obveze smatralo odricanjem, isto mora biti pisano i nedvojbeno, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

9.9. Slijedom navedenog, kako je tuženica istaknula prigovor zastare, a nije utvrđeno da je priznanje duga dano u trenutku kada je zastara još tekla, odnosno niti je dokazano da se tuženica pisano odrekla od zastare, tužitelj nema pravo na nagradu za zastupanje u predmetu P-7487/1999 od 5.308,91 eur/40.000,00 kn jer je isto zastarjelo.

10. U odnosu na predmet P-3384/12

10.1. U postupku poslovnog broja P-3384/12 tužba je podnesena 9. srpnja 2007., a postupak je okončan donošenjem prvostupanjske odluke 3. ožujka 2014. Navedeno znači da bi u primjenu dolazila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12) koja je na snazi od 19. prosinca 2012. i kojom je u Tbr. 48. st. 5. propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju. Osim toga, primjenu navedene odredbe potvrđuje i stav Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 7. ožujka 2011.

10.2. Budući da nema dokaza da se glede navedene presude P-3384/12 provodila ovrha (rješenje o ovrsi u spisu Ovr-1939/08 doneseno je temeljem presude P- 7487/99 kao ovršne isprave) naplata potraživanja za zastupanje u tom postupku dospijeva pravomoćnim okončanjem tog postupka. Kako je navedena presuda postala pravomoćna i ovršna 16. rujna 2016.,a tužba je podnesena 27. rujna 2019., to potraživanje u visini od 929,06 eur/7.000,00 kn nije zastarjelo.

11. U odnosu na postupak Ovr-1939/2008

11.1. Iz spisa predmeta Općinskog suda u Rijeci posl. br. Ovr-1939/08 razvidno je da se isti vodio na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-7487/99 radi iseljenja i predaje u posjed, kao i naplate parničnog troška od 7.931,78 eur/59.762,00 kn. Rješenje o ovrsi je doneseno 11. lipnja 2008. te su određeni i ovršni troškovi od 288,00 eur/2.170,00 kn. Ovrha je obustavljena rješenjem od 21. ožujka 2011., koje je postalo pravomoćno 4. travnja 2011.

11.1. Uzevši u obzir stav Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu zauzetog na sjednici 7. ožujka 2011., ako odvjetnik i stranka koju zastupa nisu izrijekom ugovorili trenutak plaćanja, zahtjev odvjetnika dospijeva okončanjem parničnog postupka, pri čemu je ovrha okončana rješenjem od 21. ožujka 2011., pravomoćnim 4. travnja 2011., a tužba je podnesena 27. rujna 2019., a stranke nisu izrijekom ugovorile trenutak plaćanja, niti je došlo do odricanja od zastare od strane tuženika, kao što je prethodno obrazloženo u ovoj odluci, to je u smislu čl. 225. ZOO/05 protekao opći zastari rok za naplatu troška poduzetih radnji. Iz navedenog razloga, neosnovan je zahtjev za isplatu 132,72 eur/1.000,00 kn.

12. U odnosu na postupke Z-17060/2013 (ranije Z-15303/2011) i Z-7420/2016

12.1. Prvostupanjski sud je uvidom u spis Z-17060/13 (ranije Z-15303/11) utvrdio da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva ovdje tuženice sastavio Pere Orlić kao odvjetnik i punomoćnik ĐZ **.**.2011., a koji prijedlog je 20. rujna 2012. odbačen. Protiv rješenja o odbacivanju prijedloga Pere Orlić je podnio žalbu 5. studenoga 2012. povodom koje je Županijski sud u Rijeci rješenjem posl. br. Gž- 2004/2013 od 11. prosinca 2013. ukinuo rješenje od 20. rujna 2012. i predmet vratio na ponovni postupak, a rješenjem posl. br. Z-17060/13 od 26. svibnja 2015. dopuštena je uknjižba prava vlasništva za korist ĐZ.

12.2. S obzirom na vrijeme kada je postupak uknjižbe završen, u primjenu dolazi u obzir Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12) kojom je u Tbr. 48. st. 5. propisano da naplata odvjetničke usluge u svim postupcima, osim kaznenim ili prekršajnim, dospijeva okončanjem ovršnog ili pravomoćnim okončanjem postupka ukoliko se ne provodi ovrha, otkazom punomoći, opozivom punomoći ili raskidom ugovora o zastupanju.

12.3. Kako je postupak uknjižbe pravomoćno okončan rješenjem od 26. svibnja 2015., a tužba je podnesena 27. rujna 2019., to u smislu čl. 225. ZOO/05 nije protekao opći zastari rok za naplatu troška poduzetih radnji. Iz navedenog razloga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelju pripada trošak od ukupno 186,64 eur/1.406,25 kn.

12.4. U odnosu na zemljišnoknjižni postupak Z-7420/16, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za isplatom nagrade za trošak sastava prijedloga za brisanje zabilježbe spora od 9. svibnja 2015. od 66,36 eur/500,00 kn temeljem Tbr.48.5. Tarife (NN 142/12), s obzirom da je uvidom u predmetni spis razvidno da je isti pravomoćno okončan donošenjem rješenja 11. kolovoza 2016., slijedom čega nije nastupila zastara u smislu čl. 225. ZOO/05.

13. Trošak pribave pravomoćnosti

13.1. Nadalje, tužitelj potražuje trošak izvida pravomoćnosti presuda donesenih u parničnom postupcima P-3384/2012 i P-7487/1999. Međutim, tužitelju pripada trošak izvida pravomoćnosti presuda samo za postupak P-3384/2012, obzirom da je postupak okončan 16. rujna 2016. - pravomoćnošću presude, a tužba je podnesena 27. rujna 2019. Stoga, u smislu Tbr. 48. st. 5. Tarife 122/12 u svezi s čl. 225. ZOO/05, nije nastupila zastara potraživanja, te je prvostupanjski sud pravilno ocijenio osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška od 33,18 eur/250,00 kn.

13.2. Međutim, u postupku P-7487/1999, presuda je postala pravomoćna i ovršna 12. svibnja 2008., što znači da je tužitelj izvršio izvid najkasnije podnošenjem prijedloga za ovrhu temeljem ovršne isprave predmetne presude u postupku ovrhe Ovr- 1939/2008, dakle 1. lipnja 2008., te je u smislu odredbe čl. 225. ZOO/05, navedeno potraživanje od 33,18 eur/250,00 kn zastarjelo.

14. Slijedom svega navedenog, tužitelju sveukupno pripada naknada za zastupanje od 1.215,24 eur/9.156,25 kn, dok je preostali iznos u zastari, te je primjenom čl. 373. t. 3. ZPP valjalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu daljnjih 5.474,82 eur/41.250,00 kn, odnosno primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi u preostalom dijelu od 1.215,24 eur/9.156,25 kn.

15. Prigovori kojima tuženici osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je ĐZ plaćala zastupanje (čl. 219. ZPP) u bitnome se svode na preocjenu provedenih dokaza u korist tuženika, posebno u odnosu na utvrđenja suda o "neživotnosti" i "nelogičnosti" u iskazu ĐZ.

16. Međutim, žalbenim navodima činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao i analiza te ocjena provedenih dokaza nisu dovedena u sumnju. Navedeno iz razloga jer je sud prvog stupnja taj koji je jedini ovlašten analizirati i ocjenjivati provedene dokaze što je učinjeno i od strane suda i u konkretnom predmetu spora valjanim razlozima koji su izneseni u obrazloženju pobijane presude vezano za plaćanje zastupanja ostavljanjem kuverata u poštanskom sandučiću JZ.

17. Tvrdnje tuženika da zašto bi ĐZ lagala da je novac ostavljala u poštanskom sandučiću JZ i to cca 10 puta, nisu uvjerljive niti dokazane, jer s obzirom na komunikaciju između stranaka i dugotrajnost zastupanja, neživotno je da ĐZ nije predavala novac za zastupanje na ruke u odvjetničkom uredu, kada je dolazila radi upute, odnosno potpisivanja punomoći.

18. Nadalje, radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. i čl. 155. ZPP te sukladno vrijednosti predmeta spora od 9.130,04 eur/68.790,35 kn i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

19. Uzevši u obzir da je tužitelju od potraživanih 9.130,04 eur/68.790,35 kn, osnovano 1.215,24 eur/9.156,25 kn radi djelomično osnovanog prigovora zastare, tužitelj je uspio u odnosu na osnovu i visinu u omjeru sa 13% (13%+13%=26/2=13%), dok su tuženici uspjeli u omjeru od 87%. Kada se od uspjeha tuženika oduzme uspjeh tužitelja, tada su tuženici uspjeli u ukupnom omjeru od 74%.

20. Stoga, sukladno predanom troškovniku (list 98 spisa), tuženicima pripada trošak odgovora na tužbu sukladno Tbr.8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023 - dalje: OT) od 100 bodova, te pristup na ročišta 4. srpnja 2022., 28. studenog 2022. i 27. veljače 2023., za svako od po 100 bodova što uz vrijednost boda 1,99 eur(Tbr. 51 OT) te pripadajući PDV 25% (Tbr. 46. OT), iznosi 995,00 eur. Uzevši omjer uspjeha u sporu od 74%, tužitelj je dužan tuženicima naknaditi trošak od ukupno 736,30 eur.

21. Tuženik je uspio u žalbenom postupku u omjeru od 81% (5.474,82 eur/6.690,00 eur) pa mu na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, te Tbr. 10. t. 1. Tarife, pripada trošak žalbenog postupka 202,50 eur.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić