Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-411/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja UT (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535), Zagreb, Magazinska 69, kojeg zastupa generalni punomoćnik Ivan Glamuzina, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4785/2025-29 od 26. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4785/2025-29 od 26. studenoga 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 08.kolovoza 2006., sklopljenog između tužitelja UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB:53056966535, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

"Iznos kredita – kunska protuvrijednost CHF 23,413.97 (dvadesettritisućečetiristotrinaest švicarskih franaka i devedestsedam centima) po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

7. Način otplate kredita – kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita."

II Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 08.kolovoza 2006., sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu koji glasi: ''u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.".

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.696,65 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

- na iznos od 1,03 eura od 01.10.2006.g.

- na iznos od 0,70 eura od 27.10.2006.g.

- na iznos od 10,32 eura od 01.11.2008.g.

- na iznos od 13,37 eura od 24.12.2008.g.

- na iznos od 15,57 eura od 01.02.2009.g.

- na iznos od 16,57 eura od 01.03.2009.g.

- na iznos od 14,13 eura od 01.04.2009.g.

- na iznos od 14,66 eura od 01.05.2009.g.

- na iznos od 10,38 eura od 01.06.2009.g.

- na iznos od 7,23 eura od 01.07.2009.g.

- na iznos od 8,06 eura od 01.08.2009.g.

- na iznos od 9,73 eura 01.09.2009.g.

- na iznos od 9,58 eura od 26.09.2009.g.

- na iznos od 7,90 eura od 17.10.2009.g.

- na iznos od 11,05 eura od 29.11.2009.g.

- na iznos od 13,58 eura od 30.12.2009.g.

- na iznos od 17,18 eura od 02.02.2010.g.

- na iznos od 16,35 eura od 03.03.2010.g.

- na iznos od 21,23 eura od 02.04.2010.g.

- na iznos od 20,31 eura od 04.05.2010.g.

- na iznos od 22,11 eura od 02.06.2010.g.

- na iznos od 37,73 eura od 03.07.2010.g.

- na iznos od 34,52 eura od 08.08.2010.g.

- na iznos od 44,34 eura od 02.09.2010.g.

-na iznos od 40,95 eura od 01.10.2010.g.

- na iznos od 35,49 eura od 30.10.2010.g.

- na iznos od 47,01 eura od 01.12.2010.g.

- na iznos od 61,66 eura od 01.01.2011.g.

- na iznos od 51,28 eura od 01.02.2011.g.

- na iznos od 54,92 eura od 17.02.2011.g.

- na iznos od 50,29 eura od 01.04.2011.g.

- na iznos od 51,12 eura od 01.05.2011.g.

- na iznos od 70,77 eura od 01.06.2011.g.

- na iznos od 72,68 eura od 08.07.2011.g.

- na iznos od 88,85 eura od 01.08.2011.g.

- na iznos od 80,44 eura od 07.09.2011.g.

- na iznos od 71,24 eura od 01.10.2011.g.

- na iznos od 69,74 eura od 01.11.2011.g.

- na iznos od 69,04 eura od 01.12.2011.g.

- na iznos od 73,40 eura od 01.01.2012.g.

- na iznos od 77,20 eura od 01.02.2012.g.

- na iznos od 77,71 eura od 01.03.2012.g.

- na iznos od 75,08 eura od 01.04.2012.g.

- na iznos od 76,85 eura od 01.05.2012.g.

- na iznos od 78,06 eura od 01.06.2012.g.

- na iznos od 76,02 eura od 01.07.2012.g.

- na iznos od 76,56 eura od 01.08.2012.g.

- na iznos od 75,03 eura od 01.09.2012.g.

- na iznos od 71,72 eura od 01.10.2012.g.

- na iznos od 75,25 eura od 01.11.2012.g.

- na iznos od 76,94 eura od 01.12.2012.g.

- na iznos od 75,75 eura od 01.01.2013.g.

- na iznos od 69,10 eura od 01.02.2013.g.

- na iznos od 74,75 eura od 01.03.2013.g.

- na iznos od 75,25 eura od 01.04.2013.g.

- na iznos od 73,03 eura od 01.05.2013.g.

- na iznos od 66,14 eura od 01.06.2013.g.

- na iznos od 65,96 eura od 01.07.2013.g.

- na iznos od 67,66 eura od 01.08.2013.g. i

- na iznos od 70,37 eura od 01.09.2013. godine do isplate, sve kamate do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.".

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.556,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (26.11.25.) do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

5. Nije među strankama sporno:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 8. kolovoza 2006., zaključili ugovor o kreditu broj [broj kredita] za iznos od 23.413,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s otplatom u 84 mjesečna anuiteta;

- da su stranke iznos kredita vezale uz srednji tečaj tuženika;

- da je obveza tužitelja bila plaćati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan dospijeća;

- da je tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja ugovora rastao;

- da je među strankama ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u vrijeme zaključenja ugovora iznosila 5,20%, a promjena je vezana uz Odluke o kamatnim stopama tuženika.

6. Tijekom postupka donesena je pravomoćna presuda kojom je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva, a kojim je od tuženika potraživao isplatu iznosa od 946,29 eura sa osnova plaćenog više zbog promjena kamatne stope.

7. Tužitelj tvrdi da su odredba ugovora (o ugovorenoj valuti glavnice vezanoj uz CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi) ništetne i u svojim se činjeničnim navodima u cijelosti poziva na pravna utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu i to posebno kada činjenično tvrdi da zbog čega su ništetne odredbe ugovora u kojima je glavnica vezana uz valutu CHF. U odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope tužitelj se u činjeničnim navodima poziva i na odredbe Zakona o obveznim odnosima u dijelu u kojem isti regulira (ne)valjanost općih uvjeta ugovora.

Uz zahtjev na utvrđenje ništetnosti tužitelj postavlja i zahtjev na isplatu i to iznosa od 2.696,65 eura sa osnove mijenjanja tečaja, sa kamatom od dana plaćanja do isplate, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

8. Ugovor je zaključen među strankama, a tužitelj je ugovor potpisao kao fizička osobe, a ne kao zakonski zastupnik pravne osobe ili kao obrtnik. Radi se o namjenskom kreditu, za kupnju automobila (čl. 6 ugovora).

9. Iz iskaza tužitelja utvrđene su dodatne okolnosti zaključenja ugovora pa je tako iz njegovih osobnih podataka utvrđeno da je po zanimanju instruktor vožnje. U vrijeme kupnje automobila je istovremeno tražio posao kao instruktor vožnje, a uvjet za zapošljavanje bilo je posjedovanje automobila. Nakon što je zaključio sporni ugovor i kupio automobil isti su polaznici koristili za satove vožnje (autoškola).

Dakle, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je svrha i razlog zaključenja spornog ugovora bilo zanimanje tužitelja, pa u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003 – u daljnjem tekstu ZZP) tužitelj nije potrošač, jer je citiranom odredbom potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

Svrha sklapanja pravnog posla je upravo namijenjena zanimanju tužitelja jer je tužitelj izjavio da je u namjeri zapošljavanja kao instruktor vožnje novcem od predmetnog kredita odlučio kupiti vozilo.

Za ocjenu statusa potrošača u ovom sporu, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravno nije odlučno što je tužitelj vozilo koristio i za osobne svrhe. Naime, time se ne isključuje činjenica utvrđena temeljem iskaza tužitelja da ga je kupio upravo radi obavljanja svojega zanimanja instruktora vožnje jer ga za to zanimanje nitko nije htio zaposliti ako nema svoje osobno vozilo.

10. S obzirom na čl. 3. ZZP-a, pravno nije odlučno da u trenutku zaključenja ugovora nije bio obrtnik niti je bio u sustavu PDV-a

11. Slijedom navedenoga, tužitelj ne može s uspjehom zahtijevati pravnu zaštitu pozivom na odredbu čl. 502.c ZPP-a, odnosno pozivati se na pravna utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu. Naime, prošireno djelovanje granice pravomoćnosti presuda donesenih po kolektivnoj tužbi Udruge Franak odnosi se na osobe koje su kao potrošači realizirali ugovore o kreditu sa bankama obuhvaćenim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj: Pž 6632/2017-10 od 13. lipnja 2014., na koje odluke se tužitelj pozvao u historijatu tužbe.

12. I prema čl. 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim tom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije.

13. Tužitelj smatra da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz spornog ugovora, a to su, da je tuženik u ugovor o kreditu unio odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i to isključivo na osnovi jednostrane odluke banke, da njemu nisu bili poznati parametri na osnovu kojih se kamatna stopa mijenja, nije da mu je dana mogućnost pojedinačnog pregovaranja o uvjetima ugovora, kako promjenjivoj kamatnoj stopi, tako i o valuti u kojoj je kredit odobren, koje odredbe su protivne čl. 81. i 83. ZZP/03, te se poziva na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojim je utvrđeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično ništetne.

Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1.

ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.

Dakle, činjenice na kojim tužitelj u ovoj parnici temelji ništetnost ugovornih odredbi su nepoštene ugovorne odredbe prema ZZP-u (tvrdeći da je potrošač) i ništetnosti kao posljedici nepoštene ugovorne odredbe.

13.1. Kako je vezan činjeničnim supstratom tužbe i temeljem istog odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a tužitelj nije potrošač i na njega se ne primjenjuju odredbe ZZP/03 i Direktive Vijeća 93/13/EEZ potrebno je primjenom Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO) ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Prema odredbi čl. 322. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14.1. Iz navoda tužitelja tijekom postupka, a posebno vezano od odrede ugovora o valutnoj klauzuli, proizlazi da tužitelj na okolnost ništetnosti ugovora u smislu citirane odredbe čl. 322. ZOO-a nije iznio druge činjenice ili ponudio dokaze.

14.2. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prije nego što je ugovor odlučio zaključiti s tuženikom provjeravao druge banke, jer iskazuje da je u poslovnicu tuženika otišao, jer mu se činila najpovoljnijima, da je tražio ugovor uz valutu euro ili u kunama, tako da tečaj bude stabilan i da se kamata ne mijenja, ali da mu je ponuđen ovakav ugovor, da je on vjerovao bankaru i da daljnjih razgovora oko eventualnog kretanja tečaja nije bilo.

Iako uopće ne može odgovoriti na pitanje je li ugovor prije potpisivanje pročitao, ali navodi da ga nitko nije ometao ili mu čitanje istoga onemogućavao.

14.3. Temeljem iskaza tužitelja pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj prije odlaska u poslovnicu tuženika provjerio stanje na tržištu, u poslovnici je razgovarao oko vrste ugovora i u konačnici prihvatio ono što mu je ponuđeno, s tim da se treba pretpostaviti da ugovor predstavlja suglasnu volju ugovornih stranaka, a ako ga tužitelj nije pročitao, to ne može ići na teret tuženika.

15. Prema čl. 22. st. 1. ZOO-a dopušteno je ugovaranje valutne klauzule, pri čemu se novčana svota izražava u domaćoj valuti, ali se istovremeno ugovara i njena promjena sukladno primjeni tečaja određene strane valute.

Nije sporno da je ugovoren i odobren kredit u svoti od 23.413,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

Tužitelj nije dokazao da je takvo ugovaranje suprotno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a, odnosno da je suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, a imajući u vidu odredbu čl. 22. st. 1 ZOO-a.

16. Zbog toga je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule kao i zahtjev za isplatu iznosa od 2.696,65 eura, koji iznosa predstavlja više plaćeno zbog rasta tečaja u ugovornom razdoblju.

Naime, kako sporne ugovorne odredbe koje se odnose na valutnu klauzulu nisu ništetne, ne primjenjuje se niti čl. 323. st. 1. ZOO-a u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

17. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a te je prvostupanjska presuda potvrđena, s tim da je potrebno posebno naglasiti da tužitelj sadržajno žalbom ne osporava onaj dio prvostupanjske presude koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope.

18. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe s obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević