Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5731/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikši Radišiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Antoniju Ščulcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Rijeka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pn-80/2022-30 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika EUROHERC osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pn-80/2022-30 od 20. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika EUROHERC osiguranje d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 445,22 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku EUROHERC Osiguranju d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da tužitelju CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 1.788,44 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24.10.2021. godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 2.094,50 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 20.9.2024. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti tuženik prema tužitelju sa zahtjevom za naknadu parničnog troška sa kamatom na isti, kao neosnovan.“

2. Protiv točaka I., II. i III. prvostupanjske presude, tj. prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP). Tuženik osporava da je odgovoran za predmetni štetni događaj. Naime, u slučajevima naleta vozila na divljač, lovoovlaštenik je odgovoran jedino kada je šteta nastala zbog provođenja lova, a što se u konkretnom slučaju nije dogodilo. Također tuženik ističe da cesta nije dio lovišta te je za provođenje mjera sprječavanja šteta od divljači odgovorna pravna osoba koja upravlja cestom. Ističe kako divljač na cesti nije opasna stvar, radi čega nema mjesta primjeni odredbama o odgovornosti za štetu od opasne stvari. Što se tiče visine nastale štete, tuženik ističe kako je prometni vještak utvrdio visinu štete u iznosu od 1.398,53 EUR, dok je prvostupanjski sud dosudio tužitelju naknadu štete u utuženom iznosu od 1.788,44 EUR, sukladno računu kojeg je tužitelj dostavio u spis predmeta, koji račun se odnosi na popravak oštećenog vozila. Međutim, tužitelj ne dokazuje da je platio predmetni račun, radi čega mu se ne može priznati utuženi iznos kao reparirana imovinska šteta. Što se tiče odluke o troškovima postupka, tuženik ističe da je nezakonita jer je tužbeni zahtjev trebao biti u cijelosti odbijen. Nadalje, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primjenjivao Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, prvostupanjski sud je za sve priznate parnične radnje kao vrijednost jednog boda uzimao iznos od 2,00 EUR, međutim, takva vrijednost boda je uvedena izmjenom Tarife koja je stupila na snagu 25. studenog 2023., a prije te izmjene je vrijednost boda iznosila 15,00 kuna (od 1. studenog 2022. do 25. studenog 2023.), odnosno 10,00 kuna (sve do 1. studenog 2022.). S obzirom na navedeno, tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir kolika je vrijednost boda bila za vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 445,22 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.788,44 EUR (13.475,00 kn), zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos predstavlja repariranu imovinsku štetu na automobilu u vlasništvu tužitelja, koja šteta je nastala naletom vozila na divlju svinju (divljač).

8. Među strankama nije sporno da je tuženik osiguravatelj Lovačkog društva „Istra“. Također nije sporno da je šteta na vozilu tužitelja prouzročena naletom vozila na divljač.

9. Među strankama je sporno je li Lovačko društvo „Istra“ (dalje u tekstu: lovoovlaštenik), a samim time i tuženik, odgovoran za predmetni štetni događaj, uzevši u obzir sve okolnosti slučaja te zakonske odredbe Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje u tekstu: ZOL) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO). Također je sporna visina štete na automobilu u vlasništvu tužitelja.

10. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 1. listopada 2021. godine u 4:50 sati ujutro, došlo do prometne nezgode, i to na dijelu kolnika ŽC-5119 [adresa], ([adresa]) na oko

5 km + 850 m

- da je prometna nezgoda nastala na način da je tužitelj CL, upravljajući automobilom marke Peugeot 208, registracijskih oznaka [registarska oznaka] naletio na istrčalu divljač (divlju svinju) na kolniku

- da na navedenom dijelu kolnika iz smjera kretanja automobila tužitelja ima postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti" uz dopunsku ploču 2,5km

- da se vozilo tužitelja, prije nastanka štetnog događaja, kretalo brzinom od 50 km/h

- da ograničenje brzine na tom dijelu kolnika iznosi 60 km/h

- da je divljač na kolnik iskočila ispred motornog vozila s desne strane kolnika, a nakon naleta vozila je nestala u visokom raslinju s lijeve strane kolnika

- da je pojavu divljači na desnom rubu kolnika tužitelj mogao uočiti na udaljenosti od 5,5 metara od mjesta naleta

- da je mogućnost uočavanja divljači ograničena jer prosječni vozač ima fokus na kolnik, a ne na prostor uz kolnik

- da tužitelj, uzevši u obzir njegovu brzinu i mogućnost uočavanja divljači, nije mogao izbjeći nalet na divljač poduzimanjem kočenja ili izmicanjem vozila

- da su naletom vozila na divljač nastala oštećenja na sljedećim dijelovima vozila: prednji branik, prednji desni far (svjetlo), prednji desni blatobran

- da je o predmetnom štetnom događaju obaviješteno Lovačko društvo Istra i lovočuvar IL, koji je događaj primio na znanje a na mjesto događaja nije izašao

- da je tužitelj, nakon predmetnog štetnog događaja, izvršio popravak vozila u Autolimariji Rajnović

- da su troškovi popravka vozila iznosili 13.475,00 kuna, tj. 1.788,44 EUR

11. Utvrđeno činjenično stanje ovaj sud drugog stupnja u potpunosti prihvaća, budući da je u skladu sa svim izvedenim dokazima.

12. Tuženik u žalbi ističe kako bi, u slučaju naleta vozila na divljač, prvenstveno trebala odgovarati pravna osoba koja upravlja cestom.

12.1. Sukladno čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, dalje u tekstu: ZC), za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu zbog naleta na divljač nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12.2. Drugim riječima, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

12.3. U predmetnom postupku je utvrđeno da je na dionici ceste, kojom se kretao tužitelj, postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti" uz dopunsku ploču 2,5 km.

12.4. Slijedom navedenog, ne može se tvrditi da je za predmetni štetni događaj odgovorna pravna osoba koja upravlja javnom cestom, budući da je na dijelu kolnika kojim se kretao tužitelj postavljena posebna signalizacija i znakovi koji sudionike u prometu upozoravaju na opasnost od mogućeg naleta divljači.

13. Nadalje, tuženik ističe kako cesta nije dio lovišta, radi čega se ne može tvrditi da je lovoovlaštenik odgovoran za predmetni štetni događaj. Međutim, ako bi se takav navod uzeo u obzir, lovoovlaštenik ne bi nikada odgovarao za štetu koja je nastala naletom divljači na cesti. Naime, odgovornost lovoovlaštenika se ne veže isključivo uz granice lovišta, nego i uz činjenicu da je divljač potekla iz lovišta kojim on gospodari.

14. Tuženik smatra da je njegova odgovornost ograničena odredbama Zakona o lovstvu.

14.1. Sukladno čl. 80. st. 6. ZOL-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova

14.2. U konkretnoj situaciji nije primjenjiva odredba čl. 80. st. 6. ZOL-a, budući da je tužitelj upravljao vozilom sukladno prometnim propisima te nikako nije mogao izbjeći nalet na divljač, dok predmetna šteta nije nastala zbog provođenja lova, radi čega lovoovlaštenik ne odgovara u smislu te zakonske odredbe.

14.3. U takvom slučaju, sukladno čl. 76. st. 2. ZOL-a, valja primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima.

15. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Naime, pogrešno tuženik smatra da nije riječ o opasnoj stvari. Premda u određenim okolnostima, divljač objektivno nije opasna, potrebno je razmotriti sve okolnosti slučaja u ocjenjivanju je li neka stvar opasna ili nije. Divljač koja se nalazi na cesti je opasna stvar jer je riječ o životinjama nepredvidivog ponašanja i (uglavnom) velike težine koje nerijetko iskaču iznenadno na cestu, a čime predstavljaju povećanu opasnost za vozila koja se kreću cestom.

15.1. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članaka 1063. do 1067. ZOO-a, a u vezi s člankom 76. st. 2. ZOL-a.

15.2. Slijedom navedenog, da bi se lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj) mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti odnosno morao je dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

15.3. Takvo stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019. i Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

15.4. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nema mjesta primjeni čl. 1067. ZOO- a, tj. nisu utvrđene okolnosti koje bi tuženika oslobodile od obveze naknade štete.

16. Slijedom svega navedenoga, svi žalbeni navodi tuženika, koji se odnose na isključenje ili umanjenje njegove odgovornosti za predmetni štetni događaj, nisu osnovani. Dakle, tuženik je odgovoran za predmetni štetni događaj te je obvezan nadoknaditi tužitelju štetu koja mu je nastala.

17. Što se tiče visine štete koja je nastala na vozilu tužitelja, tužitelj potražuje iznos od 1.788,44 EUR (13.475,00 kn), koji iznos predstavlja trošak popravka vozila, sukladno računu broj 22-2-1 kojeg je izdala Autolimarija Rajnović (list 5 spisa).

17.1. Tuženik u žalbi ističe kako tužitelj nije podmirio predmetni račun, međutim, tuženik po prvi puta ističe u žalbi takvu činjenicu. Sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Slijedom navedenog, žalbeni navod tuženika da predmetni račun nije podmiren se ne može uzeti u obzir.

17.2. Prometni vještak Željko Petković je, u svome pisanom nalazu i mišljenju od 11. ožujka 2024. (list 118 – 123 spisa), štetu na vozilu procijenio u iznosu od 1.398,53 EUR. Vještak je, u odnosu na okolnost visine štete, saslušan na ročištu održanom dana 12. rujna 2024. (list 130 – 133 spisa). Vještak ističe da, kod popravaka motornih vozila, ponekad ima i više naknadnih izvida što rezultira povećanim obujmom radova, što povećava rad limara i lakirera te potrošni materijal, a u konačnici utječe na iznos računa za popravak vozila. Vještak ističe kako su sve stavke navedene u računu (list 5 spisa) bile nužne za popravak tužiteljevog vozila. Vještak nije problematizirao da dijelovi vozila koje je tužitelj popravio nisu oštećeni u predmetnom štetnom događaju, tj. nije problematizirao da se popravak vozila odnosio na neka oštećenja koja nisu nastala u predmetnom štetnom događaju.

17.3. Sukladno čl. 1046. ZOO-a, šteta je, između ostalog, umanjenje nečije imovine. Nadalje, sukladno čl. 1090. ZOO-a, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

17.4. Tužitelj je, radi popravka vozila, imao stvarni trošak u iznosu od 1.788,44 EUR (13.475,00 kn), tj. u tom iznosu je umanjena imovina tužitelja te povrat tog iznosa predstavlja naknadu koja je potrebna da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u stanje prije štetnog događaja. Premda je prometni vještak procijenio štetu na vozilu u iznosu od 1.398,53 EUR, vještak je ipak usmeno razjasnio kako je, prilikom popravka vozila, uobičajeno da dolazi do dodatnih izvida, zbog čega konačni trošak popravka može biti viši. Vještak nije pritom utvrdio da je tužitelj popravljao oštećenja na vozilu koja nisu u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

17.5. Budući da između procijenjene štete i stvarnog troška popravka nema znatnih odstupanja te da je izvršeni popravak u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, ovaj sud drugog stupnja smatra da je primjereno tužitelju dosuditi repariranu imovinsku štetu, tj. stvarni trošak popravka vozila, budući da taj trošak predstavlja iznos koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje, sve u smislu čl. 1090. ZOO-a, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

18. Zatezna kamata na dosuđeni iznos je također pravilno određena. Naime, u slučaju reparirane imovinske štete, odnosno kada je oštećenik, tj. tužitelj, sam otklonio štetu i podmirio troškove popravka, pravo na zateznu kamatu nastaje od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno od dana plaćanja računa za popravak.

19. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a.

20. Naposljetku, neosnovano tuženik ističe da prvostupanjski sud, prilikom izračuna troškova parničnog postupka, nije smio primijeniti izmijenjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu: Tarifa), objavljenu u "Narodnim novinama" broj 138/2023, na radnje koje su izvršene u postupku prije stupanja na snagu navedene izmjene.

20.1. Dana 20. rujna 2024., kada je prvostupanjski sud odlučivao o trošku parničnog postupka, na snazi je bila upravo gore navedena Tarifa kojom je propisana vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), a koja se primjenjuje od 25. studenog 2023. Prije navedene izmjene, vrijednost boda je iznosila 15,00 kn/1,99 EUR, odnosno 10,00 kn/1,33 EUR. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud dužan primjenjivati vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje.

20.2. Odredbom iz Tbr. 52. st. 3. Tarife propisano je da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa uslijed navedenog žalbeni navodi tuženika u tom dijelu nisu osnovani.

20.3. Također treba i istaknuti da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, presudom poslovni broj: Usoz-55/2024-21 (Usoz-60/2024, Usoz-84/2024, Usoz- 87/2025) od 18. srpnja 2025., odbio zahtjev za ocjenu zakonitosti odredbe iz Tbr. 52. st. 3. Tarife, ističući da je takva odredba usmjerena sudu odnosno drugom tijelu koje odlučuje o troškovima zastupanja te da prije donošenja te odluke ni jedna stranka nije stekla neko pravo niti joj je naređena bilo kakva obveza, radi čega se ne može govoriti o povratnom djelovanju sporne odredbe.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te primjenom odredbe iz članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

22. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić