Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2423/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Šimundić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-9/2023-31 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja DP kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn-9/2023-31 od 18. ožujka 2024. u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.749,29 EUR, i to:

- za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti preko iznosa od 1.405,15 EUR do iznosa od 3.415,14 EUR (iznos od 2.009,99 EUR)

- za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu preko iznosa od 11,50 EUR do iznosa od 57,50 EUR (iznos od 46,00 EUR)

- za naknadu imovinske štete na traktoru preko iznosa od 26,12 EUR do iznosa od 719,42 EUR (iznos od 693,30 EUR)

zatim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate u razdoblju od 1. travnja 2021. do 9. studenog 2021., te u točki V. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pn- 9/2023-31 od 18. ožujka 2024. u točki IV. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 1.442,77 EUR, i to:

- za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.405,15 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2021. do isplate

- za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 11,50 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2021. do isplate

- za naknadu imovinske štete na traktoru u iznosu od 26,12 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2021. do isplate, te se odlučuje:

1. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, iznos od 1.405,15 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2021. do isplate, za razdoblje od 10. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, iznos od 11,50 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2021. do isplate, za razdoblje od 10. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, isplatiti tužitelju DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime imovinske štete na traktoru, iznos od 26,12 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2021. do isplate, za razdoblje od 10. studenog 2021. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, nadoknaditi tužitelju DP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 109,38 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja DP za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 203,12 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev:

I Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, da tužitelju DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti ukupan novčani iznos od 2.734,85 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2021. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2022. te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, da tužitelju DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati na ime imovinske štete odnosno tuđe pomoći i njege iznos od 57,50 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2021. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2022. te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, da tužitelju DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime imovinske štete na ime oštećenja na traktoru tužitelja ( felga i guma) 130,58 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. studenog 2021. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena do 31. prosinca 2022. te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. U preostalom dijelu odbija se tužitelj za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu 3.415,14 eura, imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 57,50 eura, imovinske štete na traktoru u iznosu od 719,42 eura sa zateznom kamatom na te iznose. Osim toga odbija se tužitelj sa zateznom kamatom na dosuđene iznose od 1. travnja 2021. do 9. studenog 2021.

V. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., Listopadska 2., Zagreb, OIB: 94472454976, da tužitelju DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 767,34 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2024. pa do plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

2. Protiv točke IV. prvostupanjske presude u cijelosti te protiv točke V. prvostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka, žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnome ističe kako ne postoji njegov doprinos u nastanku štetnog događaja, radi čega mu je tužbeni zahtjev trebao biti u cijelosti prihvaćen. Naime, tužitelj ističe kako je, prije skretanja ulijevo, upalio pokazivač smjera. S druge strane, osiguranik tuženika je započeo s radnjom pretjecanja preko pune razdjelne linije i to ispred raskrižja, što predstavlja grubo kršenje prometnih pravila. Osiguranik tuženika je mogao i trebao predvidjeti mogućnost skretanja vozila tužitelja ulijevo, budući da je tužitelj imao upaljen lijevi pokazivač smjera, i to uoči raskrižja. U takvim okolnostima ne može se govoriti da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Čak i ako doprinos tužitelja postoji, on može najviše iznositi 20%. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu (u pobijanom dijelu) u smislu žalbenih navoda, tj. usvojiti cjelokupni tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje u tekstu: ZPP) a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 29. studenog 2023. (list 156-159 spisa), za isplatu iznosa od 7.115,00 EUR, i to:

- na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti iznos od 6.150,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2021. (dan nastanka štetnog događaja) do isplate,

- na ime naknade imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege iznos od 115,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2021. (dan nastanka štetnog događaja) do isplate,

- na ime naknade imovinske štete radi oštećenja na traktoru tužitelja iznos od 850,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 1. travnja 2021. (dan nastanka štetnog događaja) do isplate,

a koja šteta je nastala sudarom vozila kojim je upravljao tužitelj i vozila kojim je upravljao osiguranik tuženika.

7.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu 2.922,93 EUR, i to:

- na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u iznosu od 2.734,85 EUR,

- na ime naknade imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 57,50 EUR,

- na ime naknade imovinske štete radi oštećenja na traktoru tužitelja u iznosu od 130,58 EUR,

zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2021. (dan podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) do isplate.

7.2. Prvostupanjski su je ocijenio da je zahtjev tužitelja neosnovan u iznosu od 4.192,06 EUR, i to:

- na ime naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u iznosu od 3.415,14 EUR,

- na ime naknade imovinske štete radi pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 57,50 EUR,

- na ime naknade imovinske štete radi oštećenja na traktoru tužitelja u iznosu od 767,34 EUR.

Također je prvostupanjski sud ocijenio kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate u razdoblju od 1. travnja 2021. do 9. studenog 2021.

8. U žalbenoj fazi postupka je sporna odgovornost osiguranika tuženika i tužitelja za predmetni štetni događaj, tj. sporno je postoji li doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja i u kojem omjeru.

9. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana 31. ožujka 2021. godine, došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj, upravljajući poljoprivrednim traktorom IMT 539 Delux registracijske oznake [registarska oznaka], i KP, upravljajući upravljajući osobnim automobilom Mercedes B klase registracijske oznake [registarska oznaka]

- da je osobni automobil Mercedes B klase registracijske oznake [registarska oznaka], u vrijeme štetnog događaja, bio osiguran kod tuženika

- da se prometna nezgoda dogodila u naselju [adresa] na raskrižju

Vukovarske ulice i Ulice oslobođenja

- da je, prilikom nastanka štetnog događaja, tužitelj vršio radnju skretanja ulijevo, a osiguranik tuženika je vršio radnju pretjecanja vozila tužitelja te su se oba vozila našla na lijevoj prometnoj traci te je došlo do sudara desnog ugla osobnog automobila sa stražnjim lijevim kotačem poljoprivrednog traktora

- da je osiguranik tuženika, prilikom pretjecanja vozila tužitelja, prešao preko pune središnje razdjelne crte

- da je osiguranik tuženika započeo s radnjom pretjecanja prije nego što je tužitelj započeo s radnjom skretanja ulijevo

- da je tužitelj mogao, u trenutku radnje skretanja ulijevo, valjanom prometno- tehničkom provjerom uvidjeti da radnju skretanja ne može izvršiti na siguran način, s obzirom na položaj, smjer i brzinu kretanja osobnog automobila

- da je na prometnom traktoru u vlasništvu tužitelja nastala šteta u iznosu od 261,16 EUR

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio ozljedu prijeloma lijeve palčane kosti podlaktice i prijeloma koštanog nastavka lijeve lakatne kosti podlaktice

- da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%

- da je kod tužitelja, radi predmetnog štetnog događaja, prisutna ograničena funkcija lijeve šake, tj. da su pokreti šake, dorzalna i palmarna fleksija ograničeni do 20 i 40 stupnjeva

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedana i manjeg intenziteta u trajanju od 10 tjedana

- da je tužitelj trpio srednje jaki primarni strah kratkog trajanja kao reakciju na štetni događaj, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana, sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od šest tjedana i kasni strah slabog intenziteta u trajanju od 2 do 3 tjedna

- da je tužitelj, radi zadobivenih ozljeda u predmetnom štetnom događaju, morao ići na operativni zahvat, radi čega ima vidljivi kirurški ožiljak duljine 20 cm, što predstavlja blagi oblik naruženosti

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 28 sati, tj. pola sata dnevno u razdoblju od osam tjedana

10. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, koje ovaj sud drugog stupnja u potpunosti prihvaća, prvostupanjski sud je ocijenio da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%.

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelj je doprinio predmetnom štetnom događaju, međutim, odgovornost tužitelja i osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj nije jednaka, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, već je osiguranik tuženika u većem omjeru odgovoran za predmetni štetni događaj. Dakle, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom ocjenjivanja doprinosa za nastanak štetnog događaja.

12. Sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, dalje u tekstu: ZSPC) propisano je da sudionici u prometu dužni su držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, dok je stavkom 3. istog članka izričito propisano da se oznake na kolniku smatraju prometnim znakom.

13. Nadalje, člankom 73. st. 1. ZSPC-a propisano je da vozač ne smije pretjecati drugo vozilo, osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice, neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koje nije s kružnim tokom prometa. ZSPC propisuje iznimke kada je pretjecanje u raskrižju dopušteno (npr. raskrižje s kružnim tokom prometa, raskrižje regulirano semaforima), ali u konkretnom slučaju takve iznimke nisu primjenjive.

14. Osiguranik tuženika je postupio suprotno gore citiranim zakonskim odredbama. Naime, osiguranik tuženika je započeo s radnjom pretjecanja prelazeći iz desne prometne trake u lijevu prometnu traku, a pritom je prešao preko pune središnje razdjelne linije. Puna središnja razdjelna linija predstavlja prometni znak koji označava zabranu prelaska s desne u lijevu prometnu traku, a samim time predstavlja i zabranu pretjecanja vozila. U postupku je nesporno da je osiguranik tuženika postupio protivno prometnom znaku, tj. započeo je s radnjom pretjecanja na mjestu gdje to nije bilo dopušteno.

15. Nadalje, osim što je prešao preko pune središnje linije, osiguranik tuženika je pretjecao vozilo tužitelja neposredno ispred raskrižja Vukovarske ulice i Ulice oslobođenja, a upravo kada se tužitelj pripremao započeti s radnjom skretanja ulijevo iz Vukovarske ulice u Ulicu oslobođenja. Time je osiguranik tuženika postupio protivno odredbom čl. 73. st. 1. ZSPC-a, tj. pretjecao je neposredno ispred raskrižja vozilo tužitelja, a što je posebno opasno jer se u raskrižjima spajaju i/ili sijeku različiti smjerovi prometa te je time rizik od sudara veći. Dakle, radnja pretjecanja na takvom mjestu je zabranjena jer bitno ugrožava sigurnost prometa.

16. Sukladno čl. 43. st. 1 ZSPC-a, vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu.

17. S druge strane, tužitelj je postupio gore citiranoj zakonskoj odredbi te započeo je s radnjom skretanja ulijevo u trenutku kada se vozilo osiguranika tuženika nalazilo na lijevoj prometnoj traci, budući da je osiguranik tuženika s radnjom pretjecanja započeo prije nego što je tužitelj započeo s radnjom skretanja ulijevo. Da je tužitelj pozorno gledao u kontrolna ogledala (retrovizor) mogao je uočiti da se vozilo osiguranika tuženika nalazi na lijevoj prometnoj traci te odustati od radnje skretanja ulijevo. Međutim, tužitelj nije pozorno promatrao prometnu situaciju te je započeo s radnjom skretanja ulijevo, a potom je doveo sebe, osiguranika tuženika i njihovu imovinu u opasnost. Tužitelj ističe kako je imao upaljen pokazivač smjera ulijevo, međutim, takva radnja predstavlja označavanje radnje skretanja ulijevo, ali ne i započinjanje radnje skretanja ulijevo. Drugim riječima, tužitelj je i nakon što je upalio pokazivač smjera bio dužan utvrditi može li radnju skretanja ulijevo izvršiti na siguran način, a što je propustio uraditi.

18. Da su tužitelj i osiguranik tuženika postupali sukladno zakonskim prometnim pravilima, ne bi došlo do nastanka predmetnog štetnog događaja. Drugim riječima, osiguranik tuženika je započeo radnju pretjecanja neposredno ispred raskrižja, prelaskom preko pune uzdužne linije, dok je tužitelj započeo s radnjom skretanja ulijevo bez da se uvjerio da tu radnju može izvesti bez opasnosti za sebe i druge sudionike u prometu, a do štetnog događaja ne bi došlo da su oba sudionika postupili sukladno zakonskim prometnim pravilima.

19. Sukladno članku 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje u tekstu: ZOO), kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila te ako postoji obostrana krivnja oba vozača, svaki vozač odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

20. Nadalje, člankom 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

21. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, osiguranik tuženika je kriv za štetni događaj u omjeru od 60%, dok je tužitelj kriv za štetni događaj u omjeru od 40%. Naime, osiguranik tuženika je poduzeo opasnu radnju pretjecanja vozila, prelazeći preko pune razdjelne linije i započevši s tom radnjom neposredno ispred raskrižja, a gdje je rizik od sudara znatno veći. Dakle, osiguranik tuženika je svjesno ignorirao prometnu signalizaciju i započeo sa radnjom koja nosi visok stupanj opasnosti, a što predstavlja grubo kršenje prometne discipline. Međutim, premda je osiguranik tuženika grubo kršio prometna pravila, što predstavlja primarni uzrok nastanka štetnog događaja, doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja je također znatan. Naime, osiguranik tuženika je započeo sa pretjecanjem prije nego što je tužitelj započeo sa radnjom skretanja ulijevo. Tužitelj nije poduzeo sve potrebne mjere opreza prije započinjanja skretanja ulijevo, tj. nije pozorno pratio prometnu situaciju i provjerio kontrolna ogledala (retrovizor). Da je tužitelj upotrijebio dužnu pažnju, uočio bi vozilo osiguranika tuženika u lijevoj traci te bi mogao odustati od radnje skretanja ulijevo, čime bi nastanak štetnog događaja bio izbjegnut. Slijedom navedenog, odgovornost tužitelja nije zanemariva, već znatna. U takvim okolnostima, ovaj sud drugog stupnja smatra da je primjereno da je odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj 60%, dok je odgovornost tužitelja 40%.

22. S obzirom da je prvostupanjski sud ocijenio da je doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja 50%, dok ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da je doprinos tužitelja 40%, potrebno je tužitelju dosuditi naknadu štete koju je sud prvog stupnja, pogrešnom ocjenom doprinosa, propustio dosuditi.

U odnosu na neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti:

23. Sud prvog stupnja je ocijenio da je tužitelju, uzevši u obzir narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, nastala neimovinska šteta u iznosu od 5.469,71 EUR, a koju štetu je potom razmjerno umanjio za doprinos tužitelja od 50%, a koji doprinos je pogrešno ocijenjen. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je dosudio tužitelju iznos od 2.734,85 EUR.

23.1. Međutim, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, točnije odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, budući da je utvrdio pravičnu novčanu naknadu u preniskom iznosu, uzevši u obzir sve posljedice koje tužitelj trpi radi predmetnog štetnog događaja. Također je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio doprinos tužitelja u previsokom omjeru.

23.2. Naime, u tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno kako je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio sljedeće ozljede: prijelom lijeve palčane kosti podlaktice i prijelom koštanog nastavka lijeve lakatne kosti podlaktice. Prijelom lijeve podlaktice je liječen operativno, pri čemu je tužitelju ugrađena metalna pločica. Nakon predmetnog štetnog događaja, lijeva podlaktica je i dalje lagano povećanog obujma i otečena. Tužitelj trpi ograničenu funkciju lijeve šake, tj. pokreti šake, dorzalna i palmarna fleksija su ograničeni do 20 i 40 stupnjeva. Zbog navedenih ograničenja, tužitelju je smanjena opća životna aktivnost za 10%. Tužitelj je trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 3-4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedana i manjeg intenziteta u trajanju od 10 tjedana. Tužitelj je trpio srednje jaki primarni strah kratkog trajanja kao reakciju na štetni događaj, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od tjedan dana, sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od šest tjedana i kasni strah slabog intenziteta u trajanju od 2 do 3 tjedna. Naruženost zbog vidljivog ožiljka nakon operacije (kirurški ožiljak duljine 20 cm na lijevoj podlaktici) predstavlja naruženje lakog stupnja.

23.3. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO-a. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

23.4. Uzevši u obzir sve navedene posljedice koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju (fizički bolovi, pretrpljen strah, smanjenje životne aktivnosti od 10%, naruženost lakog stupnja), prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.900,00 EUR, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a. Međutim, budući da postoji doprinos tužitelja od 40% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 6.900,00 EUR valja razmjerno sniziti za 40%, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. Kada se naknada razmjerno snizi za 40%, dobije se iznos od 4.140,00 EUR. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir da je prvostupanjski sud, na ime pravične novčane naknade, već dosudio tužitelju iznos od 2.734,85 EUR. Dakle, tužitelju je potrebno još dosuditi razliku između razmjerno snižene pravične novčane naknade koju je utvrdio ovaj sud drugog stupnja te naknade koju je dosudio sud prvog stupnja (4.140,00 EUR – 2.734,85 EUR = 1.405,15 EUR), tj. iznos od 1.405,15 EUR. Međutim, uzevši u obzir da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete u iznosu od 3.415,14 EUR, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 2.009,99 EUR (3.415,14 EUR – 1.405,15 EUR = 2.009,99 EUR).

U odnosu na imovinsku štetu radi pružene tuđe pomoći i njege:

24. S obzirom na to da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od 28 sati, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da bi primjereni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu bio u iznosu od 115,00 EUR, tj. 4,10 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Satnica od 4,10 EUR za tuđu pomoć i njegu je primjerena i opravdana te predstavlja realnu cijenu sata. Takvu naknadu je sud prvog stupnja razmjerno umanjio za doprinos tužitelja od 50%, a koji doprinos je pogrešno ocijenjen. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je dosudio tužitelju iznos od 57,50 EUR.

24.1. Međutim, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da postoji doprinos tužitelja od 40% u nastanku predmetnog štetnog događaja, stoga naknadu od 115,00 EUR valja razmjerno sniziti za 40%, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. Kada se naknada razmjerno snizi za 40%, dobije se iznos od 69,00 EUR. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir da je prvostupanjski sud, na ime naknade za tuđu pomoć i njegu, već dosudio tužitelju iznos od 57,50 EUR. Dakle, tužitelju je potrebno još dosuditi razliku između razmjerno snižene naknade za tuđu pomoć i njegu koju je utvrdio ovaj sud drugog stupnja te naknade koju je dosudio sud prvog stupnja (69,00 EUR – 57,50 EUR = 11,50 EUR), tj. iznos od 11,50 EUR. Međutim, uzevši u obzir da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 57,50 EUR, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 46,00 EUR (57,50 EUR – 11,50 EUR = 46,00 EUR).

U odnosu na imovinsku štetu nastalu na traktoru tužitelja:

25. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i cestovna vozila NP (list 180-195 spisa) proizlazi da je na traktoru tužitelja, radi predmetnog štetnog događaja, nastala šteta u iznosu od 261,16 EUR. Parnične stranke nisu imale primjedbi na takav izračun sudskog vještaka te je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je šteta tužitelju nastala upravo u tom iznosu. Takvu naknadu je sud prvog stupnja razmjerno umanjio za doprinos tužitelja od 50%, a koji doprinos je pogrešno ocijenjen. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je dosudio tužitelju iznos od 130,58 EUR.

25.1. Međutim, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da postoji doprinos tužitelja od 40% u nastanku predmetnog štetnog događaja, stoga naknadu od 261,16 EUR valja razmjerno sniziti za 40%, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. Kada se naknada razmjerno snizi za 40%, dobije se iznos od 156,70 EUR. Nadalje, potrebno je uzeti u obzir da je prvostupanjski sud, na ime naknade imovinske štete na traktoru, već dosudio tužitelju iznos od 130,58 EUR. Dakle, tužitelju je potrebno još dosuditi razliku između razmjerno snižene naknade imovinske štete na traktoru koju je utvrdio ovaj sud drugog stupnja te naknade koju je dosudio sud prvog stupnja (156,70 EUR – 138,50 EUR = 26,12 EUR), tj. iznos od 26,12 EUR. Međutim, uzevši u obzir da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u pogledu naknade imovinske štete na traktoru u iznosu od 719,42 EUR, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 693,30 EUR (719,42 EUR – 26,12 EUR = 693,30 EUR).

Tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete:

26. Što se tiče tijeka zatezne kamate, valja istaknuti da tužitelj, svojim žalbenim navodima, ne osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da zatezna kamata na naknadu cjelokupne štete teče od dana kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku, tj. od dana 10. studenog 2021., a ne od dana 1. travnja 2021. (dan nastanka štetnog događaja), kako je tužitelj zahtijevao u svojoj tužbi.

26.1. Međutim, budući da ovaj sud drugog stupnja pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, valja napomenuti da je sud prvog stupnja pravilno odredio tijek zatezne kamate. Tijek zatezne kamate je određen u skladu sa člankom 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) kojim je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, kamata ne počinje teći na dan kada se štetni događaj dogodio, već od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, sve u skladu sa čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP-a.

Odluka o troškovima postupka:

27. Sud prvog stupnja je, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, dosudio tužitelju parnični trošak u iznosu od 767,34 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, kako je to navedeno u točki V. prvostupanjske presude. Međutim, odluka o trošku parničnog postupka, koju je donio prvostupanjski sud, se temelji na pogrešnoj primjeni odredbe članka 154. st. 2. ZPP-a. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio, primjenom čl. 155. ZPP-a, nužne parnične troškove tužitelja i nužne parnične troškove tuženika, koje je potom razmjerno umanjio, sukladno uspjehu u sporu, a potom je prebio trošak tužitelja i trošak tuženika. Takvo postupanje nije u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP-a.

27.1. Naime, kada se uzmu u obzir utvrđenja i prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, potrebno je ocijeniti i uspjeh u osnovi i u visini tužbenog zahtjeva (kvalitativan i kvantitativan uspjeh).

27.2. Sud prvog stupnja je ocijenio da je tužitelj uspio u osnovi tužbenog zahtjeva sa 75%, a tuženik 25%, međutim, takav zaključak je pogrešan. Naime, uspjeh u osnovi se treba promatrati kroz omjere odgovornosti parničnih stranaka u predmetnom štetnom događaju. Budući da je osiguranik tuženika odgovoran za predmetni štetni događaj u omjeru od 60%, a tužitelj u omjeru od 40%, u takvim omjerima se ocjenjuje i njihov uspjeh u parničnom postupku. Drugim riječima, tužitelj je uspio u sporu u onom omjeru u kojem nije odgovoran za predmetni štetni događaj, isto kao i tuženik. Dakle, tužiteljev uspjeh sa osnovom tužbenog zahtjeva iznosi 60%, a tuženikov uspjeh sa osnovom iznosi 40%.

27.3. Tužitelj je sveukupno potraživao iznos od 7.115,00 EUR. U tijeku prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka mu je dosuđen iznos od 4.365,70 EUR (2.922,93 EUR u prvostupanjskom postupku, a 1.442,77 EUR u drugostupanjskom postupku), dok mu je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 2.749,29 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj je s visinom tužbenog zahtjeva također uspio u omjeru od 60%, dok je tuženik uspio u omjeru od 40%.

27.4. Zbrajanjem kvalitativnog i kvantitativnog uspjeha stranaka u postupku proizlazi da je konačan uspjeh u postupku takav da je tužitelj uspio u omjeru od 60%, dok je tuženik uspio u omjeru od 40%. Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (60% - 40% = 20% ), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 20%.

27.5. Prilikom odmjeravanja troškova koji pripadaju tužitelju, prvostupanjski sud je ocijenio da, u skladu sa čl. 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na sljedeće troškove: trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 162,00 EUR, trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja u iznosu od 2.750,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 94,95 EUR te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 117,60 EUR. Sveukupno je riječ o trošku u iznosu od 3.124,55 EUR.

27.6. Ovaj sud drugog stupnja smatra da, pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, trošak treba tužitelju dosuditi u razmjernom dijelu od 20%, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi s 2.962,55 EUR na 592,51 EUR, dok trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 162,00 EUR nije potrebno sniziti.

27.7. Dakle, pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troška u iznosu od 754,51 EUR (592,51 + 162,00 = 754,51). Međutim, sud prvog stupnja je dosudio tužitelju trošak u iznosu od 767,34 EUR, dakle, trošak u većem iznosu od troška kojeg je utvrdio sud drugog stupnja. Međutim, sud drugog stupnja ne može preinačiti prvostupanjsku odluku na način da odbije zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u onom dijelu u kojem mu je sud prvog stupnja neosnovano priznao trošak. Uzevši u obzir da je jedino tužitelj podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, ovaj sud drugog stupnja ne može preinačiti presudu na štetu tužitelja, sukladno čl. 374. ZPP-a.

27.8. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj nema pravo na trošak u većem iznosu od iznosa kojeg mu je dosudio prvostupanjski sud, radi čega je potrebno potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem prvostupanjski sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

28. Uzevši u obzir sve izneseno u ovoj drugostupanjskoj odluci, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke, dok je valjalo, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1., 2. i 3. izreke ove drugostupanjske odluke.

29. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je pobijao odbijajući dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.192,06 EUR te je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev usvojen u dodatnom iznosu od 1.442,77 EUR. Kada se pobijani dio i dio u kojem je tužitelj uspio sa žalbom stave u omjer, proizlazi da je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 35%. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 312,50 EUR, sukladno Tbr 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Međutim, kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 35%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 109,38 EUR, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 203,12 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. i IV. drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić