Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-798/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupano po punomoćniku Marko Rašica odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3735/2024-10 od 29. listopada 2024., dana 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3735/2024-10 od 29. listopada 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 6.637,09 eura (šesttisućašestotridesetsedam eura i devet centi) sa zateznim kamatama počev od 5. svibnja 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, u iznosu od 812,50 eura (osamstodvanaest eura i pedeset centi), sa zakonskim zateznim kamatama počev od 29. listopada 2024. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Tužitelj je 19. lipnja 2024. podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja, DŠ stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. studenog 2017. Predmetnu prometnu nezgodu skrivio je TŠ, upravljajući vozilom strane registarske oznake [registarska oznaka].
Rješenjem tužitelja broj 1109962 od 5. travnja 2018. djeci osiguranika pok. DŠ priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, a kako je šteta nastala uporabom vozila stranih registarskih oznaka tuženik odgovara sukladno čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.
U razdoblju od 7. listopada 2021. do 31. ožujka 2024. tužitelj je isplatio ukupno 6.637,09 eura s navedene osnove. Odštetnim zahtjevom tužitelj je od tuženika potraživao naknadu štete za predmetno razdoblje, ali tuženik po istom nije postupio pa stoga tužitelj potražuje kamate od 5. svibnja 2024.
Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti isplatu navedenog iznosa, temeljem čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.
8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, ali je sporna osnova i visina tražbine.
9. Prema odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 i 62/18, dalje: ZMO-a) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanje koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu (st. 2. t. 1). Navedena odredba sadržana u čl. 161. st. 2. t. 1. izmijenjena je odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/2018) te prema izmijenjenoj odredbi naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
10. Sud prvog stupnja pravilno zaključuje da se na tuženika primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a).
Naime, tuženik se osnovano poziva na čl. 27. ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, kao i na sudsku praksu zauzetu u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to Rev-768/2022, Rev-5292/19, Re-388/18 i Rev-909/21, a u kojima je Vrhovni sud zauzeo stajalište kojim je izjednačio Hrvatski ured za osiguranje, ovdje tuženika, sa društvima za osiguranje, obzirom je tuženik društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP-om koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, a sve u vezi čl. 11., 12., 13. i 14. ZOOP- a.
11. Dakle, temeljem čl. 15. ZOOP-a izjednačava se pravni položaj HUO-a i osiguravajućeg društva, pri čemu HUO može povjeriti svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran, a to je u ovom slučaju bilo Uniqua osiguranje koje ima u tom pogledu zaključen ugovor sa stranim osiguravateljem koji izdao policu osiguranja od automobilske odgovornosti za predmetno vozilo, te shodno kojoj odgovara za štete učinjene tim vozilom. Nadalje u čl. 33. ZOOP-a određeno je da ako se radi o vozilu čija registarska pločica ukazuje da je stacionirano na području države čiji je nacionalni ured potpisnik Multilateralnog sporazuma odnosno izdana je valjana Zelena karta za vozilo koje eventualno ne potječe iz države čiji nacionalni ured za osiguranje je potpisnik Multilateralnog sporazuma, HUO za obveze utemeljene na tim ispravama i dokazima jamči za obveze do iznosa iz članka 26. ZOOP-a, a ako je za vozilo inozemne registracije ugovorom o osiguranju ugovoren veći iznos pokrića, HUO jamči do visine ugovorenog iznosa ugovorenog osigurateljnog pokrića. Stoga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da sukladno čl. 34. ZOOP-a tužitelj, kao i svaka druga oštećena osoba kojoj je u Republici Hrvatskoj nanesena šteta upotrebom vozila inozemne registracije za koje postoji valjana međunarodna isprava ili dokaz o postojanju osiguranja od automobilske odgovornosti iz čl. 32. st.1. ZOOP može podnijeti odštetni HUO-u, a u tom slučaju HUO jamči za obveze najviše do iznosa iz čl. 26. st. 8. ZOOP-a, a ako je za vozilo inozemne registracije ugovorom o osiguranju ugovoren veći iznos, HUO jamči do visine ugovorenog iznosa osigurateljnog pokrića te obradu i isplatu ovakvih šteta HUO može povjeriti svojim članovima ili specijaliziranim organizacijama za obradu navedenih šteta, koji su dužni odštetni zahtjev obraditi i likvidirati sukladno međunarodnim sporazumima o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti.
Dakle u slučaju kada je šteta počinjena vozilom strane registarske oznake, tuženik (HUO) jamči samo za obveze koje proizlaze iz zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti s osiguravajućim društvom za to vozilo, a to vozilo je registrirano u državi čiji je nacionalni ured potpisnik Multilateralnog sporazuma odnosno za koje je izdana valjana „Zelena karta“ kao potvrda postojećeg valjanog osiguranja da bi vozilo uopće moglo ući na teritorij RH.
12. Dakle, tuženik odgovara za štetu sukladno čl. 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.
Prema toj odredbi društvo za osiguranje (ili u ovom slučaju HUO) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
13. Stoga je navedeno primjenjivo i u ovom konkretnom slučaju, pa pravilno prvostupanjski sud smatra da obveza tuženika postoji samo za iznos razlike između iznosa mirovine koji se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja na temelju rješenja tužitelja i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na obiteljsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj, te da navedena obveza dokazivanja počiva na tužitelju.
14. U odnosu na žalbene navode tužitelja treba dodati da pogrešno tužitelj smatra da tuženik nije društvo za osiguranje na koje bi se primjenjivao čl. 27. ZOOP-a jer tuženik to jest. Prema čl. 3. ZOOP-a društvo za osiguranje je društvo za osiguranje sa sjedištem u [adresa] koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja uz odobrenje nadzornog tijela. No, u okolnostima kada tuženik odgovara primjenom čl. 44. ZOOP-a za štetu nanesenu vozilom stranih registarskih oznaka, tuženik stupa u pravnu poziciju kao i društvo za osiguranje te je pravno nevažno što tuženik nema sklopljen ugovor o osiguranju sa svojim osiguranikom.
15. Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a te je prvostupanjska presuda potvrđena.
16. O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odlučeno je primjenom čl. 155. ZPP-a. Naime, taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog spora pa je zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.
U Zagrebu, 24. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
