Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5415/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 (za Ministarstvo poljoprivrede), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, protiv tuženika ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Branko Jurlina, odvjetnik u Slatini, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-667/2023-17 od 8. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-667/2023-17 od 8. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, preda u posjed nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] – oranica površine 0,1280 ha upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] – oranica površine 0,9125 ha upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i kč. br. [katastarska čestica] – oranica površine 0,4918 ha upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju Republici Hrvatskoj naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 749,31 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude tuženik je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva, podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenom navodu, u obrazloženju prvostupanjske presude su navedeni valjani razlozi o činjenicama o kojima ovisi pasivna legitimacija tuženika, te nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

5. Sve odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva su raspravljene i pravilno utvrđene u ovoj parnici dok se navodi žalitelja odnose na činjenice koje u ovom sporu nisu odlučne za pravilnost i zakonitost odluke o tužbenom zahtjevu.

6. Nije sporno da je tužiteljica upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnih nekretnina koje su posjedu tuženika, tužbeni zahtjev za predaju u posjed tužiteljica temelji na tvrdnji da tuženik nema valjanu pravnu osnovu za držanje u posjedu.

7. U postupku je utvrđeno i nije sporno da su tužiteljica kao davatelj i tuženik kao vlasnik poljoprivrednog gospodarstva "AGRO-SELO", te kao korisnik, dana 21. listopada 2016. sklopili ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta, ovdje spornih nekretnina, na rok od 5 godina odnosno do sklapanja ugovora o zakupu ili drugog oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. U čl. 8. ugovora je ugovoreno da je korisnik dužan po isteku toga roka predati zemljište u posjed davatelju (list 21. spisa).

8. Po isteku ugovorenog roka najprije su Općina Crnjac dopisom od 7. veljače 2022 i potom Republika Hrvatska zahtjevom za mirno rješenje spora od 20. ožujka 2023., pozvale tužitelja na predaju u posjed nekretnine tužiteljici, dopisom od 3. travnja 2023. tuženik je izvijestio nadležno državno odvjetništvo da se nalazi u posjedu nekretnina i da zahtijeva da ga se izvijesti o javnom natječaju. Dopisom od 24. veljače 2023. tuženik je od strane Općine Crnnjac obaviješten o raskidu ugovora o privremenom korištenju od 21. listopada 2016.

9. Iz navoda tuženika u odgovoru na tužbu i do zaključenja prethodnog postupka, proizlazi da i dalje iste nekretnine drži u posjedu, istovremeno osporava pasivnu legitimaciju tvrdeći da je posjednik obrta "[obrt]", da tužiteljica nije dovršila natječaj raspisan putem Općine Crnjac za novu dodjelu zemljišta, da su predmetne nekretnine male površine i nalaze se u sklopu velike table od 20 hektara koju on uživa zbog čega treća osoba koja bi dobila predmetne nekretnine njima ne bi fizički mogla pristupiti.

10. Utvrđeno je i nije sporno da je tuženik registriran kao vlasnik obrta "[obrt]" poljoprivredno gospodarstvo Suha Mlaka.

11. Nadalje, utvrđeno je da je Republika Hrvatska sklopila 10. siječnja 2023. ugovor o zakupu čest. 393 i 416 k. o. [katastarska općina] sa AP.

12. Temeljem utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnoga prava prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

13. Prije svega, u ovom slučaju nije bilo zakonskih razloga za prihvaćanje prigovora promašene pasivne legitimacije kraj utvrđene činjenice da je tuženik vlasnik obrta "[obrt]" za kojeg tvrdi da je posjednik zemljišta.

14. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o obrtu (Narodne novine br. 143/13) obrt u smislu toga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu s čl. 8. toga Zakona od strane fizičkih osobe sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Prema odredbi čl. 36. st.1. toga Zakona, za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom.

15. Iz citiranih odredbi proizlazi da je tuženik kao fizička osoba pravni subjekt i nositelj djelatnosti obrta i kao takav je pasivno legitimiran u ovom sporu.

16. Nadalje, iz navoda tužiteljice proizlazi da se tužbeni zahtjev temelji na odredbama čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br.91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141706 - dalje: ZV) koje propisuju pravo vlasnika zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda posjed te stvari, pri čemu mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

17. Prema odredbi čl. 163. ZV posjednik ime pravo odbiti predaju stvari njenom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

18. U konkretnom slučaju vlasništvo tužiteljice nije sporno, također nije sporan posjed tuženika koji tijekom postupka, sadržajem prigovora koji ističe niti predloženim dokazima, nije dokazao pravo na posjed.

19. Naime, nije sporno da je temelj njegovog posjeda bio ugovor o privremenom korištenju predmetnog zemljišta sklopljen na rok od 5 godina, da je taj rok protekao, da je obaviješću o raskidu ugovora putem Općine Crnjac i sklapanjem ugovora o zakupu s drugom osobom tužiteljica na drugi način raspolagala svojom imovinom i da je time tuženik izgubio pravni osnov posjeda nekretnine, sve sukladno odredbi čl. 3. i čl. 8. ugovora o privremenom korištenju zemljišta i odredbi čl. 48. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine br. 39/13, 48/15).

20. Ostali razlozi i činjenice zbog kojih je tuženik osporava tužbeni zahtjev, naime da je riječ o maloj površini zemljišta okruženoj zemljištem koje on obrađuje i do kojih nema pristupa s javne prometnice, nisu odlučne za ovaj spor niti dovode u pitanje pravni interes tužiteljice kao vlasnice da traži njihovu predaju u posjed.

21. Žalbeni navodi koji se odnose na navodne pogreške u odluci o objavi natječaja za dodjelu predmetnih nekretnina nisu relevantne za ovaj sudski postupak.

22. Kraj nespornih i utvrđenih činjenica, kako tuženik nije iznio druge tvrdnje i dokaze kojima bi dokazao da ima pravo posjeda, tužbeni zahtjev je prihvaćen pravilnom primjenom materijalnoga prava.

23. Pravilnost odluke o naknadi troškova nije osporena ikakvim konkretnim razlozima.

24. Budući da nisu osnovani žalbeni razlozi a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), žalba tuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić