Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2709/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja PCD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Brajević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. za osiguranje, OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Splita, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-40/2022-38 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-40/2022-38 od 19. ožujka 2025. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 504,57 eura sa zateznim kamatama od 26. siječnja 2022. do isplate, u točki II izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu 117,74 eura sa zateznim kamatama, a u točki III izreke u cijelosti.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-40/2022- 38 od 19. ožujka 2025. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 504,57 eura teku od 25. veljače 2021. do 25. siječnja 2022. do isplate i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 504,57 eura teku od 25. veljače 2021. do 25. siječnja 2022. do isplate.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknade troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju JCD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], D-[adresa], iznos od ukupno 1.144,58 eura uvećan za zateznu kamatu koja teče od 25. veljače 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 189,53 euro sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju JCD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 18, D- 81825 [adresa], iznos od 173,74 eura uvećan za zateznu kamatu koja teče od 19. ožujka 2025., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranju d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju JCD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 18, D- 81825 [adresa], parnične troškove u iznosu od 3.307,84 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv ove presude u dijelu pod točkom I izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja preko iznosa od 640,01 eura, pod točkom II izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja preko iznosa od 56,00 eura te pod točkom III izreke u cijelosti, žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je pretežnim dijelom neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja je samo u odnosu na odluku o tijeku kamata na neimovinsku štetu pogrešno utvrdio dan podnošenja tužbe, pa je ovaj sud primjenjujući materijalno pravo djelomično preinačio prvostupanjsku presudu u pogledu zateznih kamata.

5. Tužitelj je sudu podnio tužbu 20. siječnja 2022. u kojoj se navodi da se 25. lipnja 2020. dogodila prometna nesreća u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede, a nesreću da je izazvao vozač vozila Renault Trafic koji je u trenutku nesreće bio osiguran kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Nadalje se u tužbi navodi da je tužitelj bio na liječenju na klinici za kirurgiju KBC Split od 25. lipnja 2020. do 27. lipnja 2020. nakon čega je nastavio liječenje u Njemačkoj. U prometnoj nesreći da je zadobio tjelesne ozljede te zbog svega navedenog tužitelj s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje naknadu štetu u iznosu od 23.500,00 kuna te imovinsku štetu u iznosu od 4.725,00 kuna i iznos od 40,22 eura za troškove liječenja.

Podneskom od 14. listopada 2024. tužitelj je, a nakon provedenog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika zahtijeva iznos po osnovi neimovinske štete od 1.144,58 eura zajedno sa zateznim kamatama, kao i po osnovi imovinske štete 173,74 eura sa zateznim kamatama. Ujedno potražuje iznos os 40,22 eura s osnova računa kojeg je tužitelj platio vezano za pružanje liječničke pomoći i iznos od 149,31 eura za izvansudsku procjenu elemenata za izračunavanje visine nematerijalne štete.

6. Stalni sudski vještak dr. Nikola Kolja Poljak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužitelju MSCT pretragom dijagnosticirana fraktura nosne kosti od strane specijalista radiologa, međutim službujući specijalist otorinolaringolog koji je izvršio konzilijarni pregled klinički nalazi da su nosne kosti čvrste i bezbolne na palpaciju te da bi po njemu ova MSCT fraktura odgovarala ranijoj frakturi nosnih kostiju. Istaknuo je da se na rubovima frakturiranih kostiju ipak vidi sklerozacija, a također da nema otoka mekih česti oko frakturirane kosti. Istaknuo je da bi ovakav nalaz predstavljao frakturu koja nije svježa, dakle upravo ono što je specijalist otorinolaringolog u KBC Split dijagnosticirao, a to je kontuzija (nagnječina) lica bez kliničkih znakova svježeg loma kostiju nosa. Nadalje je istaknuo da je zaključno njegovo mišljenje da se ovdje radilo o frakturi koja je nastala prije prometne nesreće, da je tužitelj zbog udarca zasigurno trpio jače bolove prva dva dana, potom bolove srednjeg intenziteta još dva dana, ali i lakše bolove još naredna četiri dana. Što se tiče ozljeda glave da tuđa njega i pomoć tužitelju nije bila potrebna, a također da nema ni trajnog umanjenja životne aktivnosti.

7. Stalna sudska vještakinja dr. Danči Tripalo je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužitelj istog dana kad je imao prometnu nesreću primljen na kliniku za kirurgiju KBC Split, bio je pri svijesti, imao je kontuzijske biljege u području lica, na trbuhu mekanu stjenku i bolan trbuh na palpaciju u desnom dijelu. Udovi da su bili slobodni, pokretni, imao je blagu oteklinu i bolnost desnog ručnog zgloba. Napravljen je hitni MSCT mozga, koji je u prozoru za kost pokazao prijelom nosne kosti. Tužitelj da je otpušten kući 27. lipnja 2020. U spisu je priložen i nalaz liječnika opće prakse u kojemu se navodi da je zadobio i kontuziju vanjskog spolovila te hematom mošnji koji da nije spomenut u prethodnom nalazu iz KBC Split. U spisu su priloženi i nalazi s reumatologije u Njemačkoj od 30. lipnja 2020. u kojima su navedene dijagnoze traumatska ozljeda mozga stupanj 1., tupa trauma trbuha, hematom testisa, hematom penisa, inicijalna krv u urinu, nagnječenje zdjelice i hematom na srednjem dijelu lica s lijeve strane, te prijelom nosne kosti. Preporučeno je da se javi urologu na ambulantni pregled. Vještakinja je navela da je s ortopedske strane tužitelj zadobio lakše tjelesne ozlijede koje nisu ostavile umanjenje životnih aktivnosti, ali da je trpio bolove za sve ozljede koje je zadobio jakog intenziteta tri dana, srednjeg dva tjedna i slabog intenziteta jedan mjesec. Naruženosti nema, a tuđa njega i pomoć je tužitelju bila potrebna nakon izlaska iz bolnice kod obavljanja osobne higijene, dva tjedna jedan sat dnevno prve dane dok je trpio bolove, a i nakon toga kada je odlazio na kontrole tj. preglede pa je morao imati pratnju.

8. Stalni sudski vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatrije je u svom nalazu i mišljenju istaknuo da je tužitelj predmetne prigode zadobio ozlijede čija je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje opisano u vještačenju sudskog vještaka doktora orl. Iz dostupne dokumentacije da nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni traumatski događaj doveo do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Imajući u vidu da je normalno i psihički razumljivo da će osoba nakon ovakvog traumatskog događaja imati neku psihološku reakciju, u skladu sa procjenom zdravstvenog oštećenja od strane prethodnog vještaka mišljenja je da je tužitelj u trenutku samog događaja doživio primarni strah u trajanju oko pola minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 2-3 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedeća 3-4 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta sljedećih 10-14 dana. Trajnih povreda duševnog integriteta u ovom slučaju nije bilo.

9. Prema čl. 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti.je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka, uvažavajući sve opisane neugodnosti liječenja, boravak stranog državljanina u bolnici u trajanju od dva dana, kao i pretrpljeni strah te utemeljenjem na ovlaštenju iz odredbe čl. 223. ZPP-a, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje priznao parvo na isplatu iznosa od 2.140,00 eura, a kada se uzme u obzir da je tuženik nesporno tužitelju već isplatio izvansudskim putem iznos od 995,42 eura, pravilno je tuženika obvezao da tužitelju isplati daljnji iznos od 1.144,58 eura.

10.1. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da sud prvog stupnja visnu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nije previsoko odmjerio, a uvažavajući sve kvalifikatorne okolnosti koje su prethodno opisane. Sudska praksa na koju se tuženik poziva pravno je neodlučna jer se visina naknade ove vrste štete odmjerava prema okolnostima svakog pojedinačnog slučaja. Pri tome posebno treba dodati da tužitelj živi u [adresa] za koju je općepoznato da su standard i troškovi života viši od onih u Republici Hrvatskoj pa vrijednost dosuđenog iznosa nije isti u Republici Hrvatskoj i Saveznoj Republici Njemačkoj, a što svakako treba imati u vidu kod odmjeravanja visine naknade štete.

11. Pravilno je sud prvog stupnja smatrao da tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete pripada i pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe. Međutim, tužitelju bi zatezne kamate pripadala od podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje ZOOP). No, tužitelj nije dokazao kada je podnio odštetni zahtjev pa je sud prvog stupnja pravilno naveo da mu zatezne kamate treba priznati od dana podnošenja tužbe. Međutim, tužba je podnesena dana 25. siječnja 2022., a ne 25. veljače 2021. pa je prvostupanjska presuda djelomično preinačena u pogledu zateznih kamata na iznos neimovinske štete.

12. Nadalje, prema čl. 1095. st. 1. ZOO-a tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

Dakle, tuženik je dužan tužitelju naknaditi i iznos po osnovi tuđe pomoći kao naknade troškova i novčani oblik imovinske štete, odnosno onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelji platili trećoj osobi za pružanje usluge nemedicinske pomoći i njege, a tužitelj imaju pravo na ovaj vid naknade i kada joj se ista pruža besplatno od strane članova obitelji.

U situaciji kada tužitelj ne dokaže da je te troškove platio trećoj osobi, pripada mu pravo na naknadu u visini neto zarade osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu.

To je, a kako to navodi i sud prvog stupnja, cijena rada koju za takvu vrstu usluge oštećenik mora prosječno platiti u sredini u kojoj živi.

S obzirom na navedeno, pravilno sud prvog stupnja utvrđuje cijenu sata za tuđu pomoć i njegu prema cijeni jednog sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa tijekom spornog razdoblje koja je pružana u Saveznoj Republici Njemačkoj i iznosila je 12,41 euro (kako to i proizlazi iz podataka dostavljenih od strane tužitelja za minimalnu satnicu u Saveznoj Republici Njemačkoj).

Zbog navedenoga ovaj sud neosnovanima ocjenjuje žalbene navode tuženika kojima osporava visinu naknade za tuđu pomoć i njegu.

13. Žalbeni navodi tuženika vezani uz naknade troškova postupka također nisu osnovani.

Naime, sud prvog stupnja pravilno je odluku o troškovima parničnog postupka temeljio na čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a.

Tužba je pravomoćno povučena u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.880,32 eura.

Naime, iako tuženik u žalbi osporava činjenicu delimičnog povlačenja tužbe, rješenje o dkelimičnom povlačenju tužbe nije ožalbene te je isto protekom roka za žalbu postalo pravomoćno.

Zbog navedenoga pravno nisu odlučni žalbeni navodi tuženika koji se odnose na zakonitost i pravilnost odluke o djelomičnom povlačenju tužbe.

13.1. Nadalje, omjer uspjeha u sporu određuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, dakle prema iznosu od 1.507,85 eura. U odnosu na taj zahtjev tužitelj nije uspio sa iznosom od 189,53 eura.

Imajući na umu navedene zakonske odredbe, ovaj sud ocjenjuje da je pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj uspio s osnovom tužbenog zahtjeva sa 100%, a sa visinom istog 86%, što ukupno iznosi 179%, što kada se podijeli sa dva (pravni osnov i visina) 93%, dok je tuženik uspio u sporu s preostalih 7%. Kad se nakon toga oduzme postotak u kojem je uspio tužitelj 93%, od manjeg postotka 7% u kojem je uspio tuženik, dobije se 86%, što predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici.

13.2. Tvrdnja tuženika da tužitelj nije uspio sa osnovom i da to treba cijeniti pri odmjeravanja uspjeha u sporu, ovom sudu nije prihvatljiva. Naime, kada bi se, s obzirom na činjenicu da su nastanak štetnog događaja i odgovornost nesporni, smatralo da tužitelj nije uspio s osnovom, tada bi svaki tužitelj u parnici za naknadu štete već u trenutku podnošenja tužbe bio "neuspješan" u pogledu velikog dijela spora, a time i zahtjeva za naknadu troškova postupka.

Međutim, to nije smisao odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a već je smisao te odredbe da se tužitelju ne priznaju oni troškovi za čiji nastanak nije bilo potrebe s obzirom na razloge vođenja sudskog spora. Tužitelj nikako drugačije nije mogao niti pokrenuti niti voditi ovaj spor, osim da podnese tužbu kojom traži isplatu naknade štete u određenom iznosu, neovisno o tome što nastanak štetnog događajai odgovornost za isti nije među strankama nikada bila sporna.

Zbog toga ovaj sud ne prihvaća argumentaciju tuženika o tome kako je uspio u sporu u većem omjeru od onoga koji je utvrdio sud prvog stupnja primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a.

14. U odnosu na žalbene navode tuženika vezane uz troškove postupka i djelomično povlačenje tužbe kao i sudsku praksu na koju se vezano uz troškove postupka tuženik u žalbi poziva treba navesti sljedeće.

Kod povlačenja tužbe, a vezano uz troškove postupka, primjenjuje se odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a. Zbog toga tuženik ne može u žalbi protiv presude osporavati pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka koji se odnose na trošak postupka o kojemu se odlučuje primjenom čl. 158. st. 1. ZPP-a.

Omjer uspjeha u sporu, a kako je to naveo i sud prvog stupnja, a potvrdio je i ovaj drugostupanjski sud, odmjerava se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Navedeno znači da se primjenom čl. 158. st. 1. ZPP-a treba rješenjem odlučiti o troškovima postupka koje tuženik potražuje kada se (djelomično) povlači tužba, a pravo na naknadu troškova primjenom čl. 158. st. 1. ZPP-a nije od utjecaja na naknadu troškova postupka primjenom čl. 154. st. 1. i 2. ZPP-a.

15. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. a ZPP-a odlučeno je kako je naznačeno u točkama I do III izreke ove drugostupanjske presude.

16. Kako je tuženik sa žalbom uspio samo u dijelu odluke o kamatama, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a.

U Zagrebu 24. veljače 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević