Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-755/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Matošević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić i partneri sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2359/2020-45 od 5. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2359/2020-45 od 5. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2359/2020-45 od 5. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.629,37 eura sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.447,69 eura sa zateznim kamatama koje teku od 5. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2359/2020-45 od 5. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 430,00 eura sa zateznim kamatama, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 639,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama i sudi se:

"1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 430,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 639,55 eura s pripadajućim zateznim kamatama."

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

VI. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove sastava žalbe u iznosu od 135,86 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2359/2020-45 od 5. siječnja 2023. nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.059,91 eura/38.123,92 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2020. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena kao i naknaditi mu prouzročen parnični trošak u iznosu od 4.087,24 eur/30.795,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Navedenom presudom odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.200,11 eura/9.042,25 kuna. (točka II. izreke).

2. Dopunskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2359/2020-55 od 31. siječnja 2025. odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 11. rujna 2019. do 15. rujna 2020.

3. Protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2359/2020-45 od 5. siječnja 2023. u dijelu pod točkom II. izreke pravodobno se žali tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači.

Tužitelj zahtijeva nadoknadu troškova sastava žalbe.

4. Protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 2359/2020-45 od 5. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, a podredno istu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Tuženik zahtijeva nadoknadu troškova sastava žalbe.

5. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode tuženika, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te zahtijeva troškove sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba tužitelja je neosnovana.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno upire tuženik u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

9. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio uslijed prometne nesreće koja se dogodila **.**.2017. na autocesti A3, u blizini Rugvice.

10. U prvostupanjskom postupku bio je nesporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika.

11. S obzirom na to da je tuženik u žalbi učinio nespornim odgovornost tuženika u omjeru od 50% te da tužitelj i tuženik žalbama osporavaju samo visinu neimovinske štete, to je u žalbenom dijelu postupka sporna samo visina neimovinske štete.

12. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđene su sljedeće bitne činjenice:

- da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio sljedeće ozljede; prijelom četvrtog lumbalnog kralješka, posttraumatsko suženje spinalnog kanala i opekotinu lijeve podlaktice;

- da su zadobivene ozljede prijeloma četvrtog lumbalnog kralješka s posljedičnim suženjem spinalnog kanala i opekotina lijeve podlaktice dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10%, koje se očitije u ograničenoj pokretljivosti slabinskog segmenta kralješnice, te povremenim bolovima u slabinskom dijelu kralješnice kod dužeg stajanja, hodanje, dizanja i nošenja tereta;

- da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 15 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 75 dana, a povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti;

- da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 4 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 45 dana;

- da je postoperativni ožiljak u području slabinskog dijela kralježnice u boji i razini okolne kože dužine oko 12 cm i u području lijevog donjeg dijela trbuha na prijelazu u području zdjelice bjelkasti dužine oko 12 cm u razini okolne kože ocijenjen kao naruženje lakog stupnja koje je s obzirom na lokaciju uočljivo trećima osobama samo ponekad;

- da je nakon štetnog događaja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 3 sata dnevno, zatim 75 dana po 2 sata dnevno, te još 90 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično;

- da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5.700,00 kuna/756,52 eura;

- da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 69.450,00 kuna/9.217,60 eura, što umanjeno za doprinos tužitelja od 50% iznosi 34.725,00 kuna/4.608,80 eura;

- da je tužitelju nastala imovinska šteta u vidu plaćanja ležarine vozila, prijevoza i plaćanja franšize, u sveukupnom iznosu od 6.797,85 kuna/902,23 eura, što umanjeno za doprinos tužitelja od 50% iznosi 3.398,92 kuna/451,11 eura.

13. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbi članka 19. stavka 2., članka 1046., članka 1100., članka 1095. stavka 1. i stavka 2., članka 1092., članak 1085. i članka 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. – dalje: ZOO)

14. Odredbom članka 19. stavkom 1. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. navedenog članka određeno je da se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

15. Odredbom članka 1100. stavkom 1. ZOO propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. navedenog članka ZOO je određeno da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Polazeći od utvrđenja utemeljenih na izvedenim dokazima, posebno nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke prof. dr. sc. Žarka Rašića, prim. dr. med. i UNL, dr. med. od 29. lipnja 2022. (stranica 259-264 spisa), sud prvog stupnja je ocijenio kako tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 63.750,00 kuna/ 8.461,08 eura i na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 5.700,00 kuna/756,52 eura, dakle, u ukupnom iznosu od 69.450,00 kuna/9.217,60 eura. Po odbitku nespornog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, tužitelju je dosuđena naknada neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 34.725,00 kuna/4.608,80 eura, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 1.200,11 eura odbijen.

17. I tužitelj i tuženik u žalbama osporavaju visinu neimovinske štete.

18. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo na način da je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 1.200,00 eura, dok tuženik osnovano ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

19. U skladu s odredbom 19. stavka 1. ZOO, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. (stavak 2.). Povreda prava osobnosti je neimovinska šteta. U skladu s odredbom članka 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Ističe se da fizičke i duševne boli, strah, umanjenje životne aktivnosti i naruženje nisu samostalni oblik (osnove) povrede prava osobnosti, već je riječ o činjenicama, kriterijima, odnosno mjerilima koje zajedno s okolnostima slučaja iz odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO, utječu na prosudbu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno do te mjere da bi oštećena osoba imala pravo na isplatu pravične novčane naknade.

20. Prema ocjeni ovog suda, a vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi ta naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njenom prirodom i društvenom svrhom, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja za određivanje težine povrede prava osobnosti, u smislu kriterija određenih člankom 1100. stavkom 1. ZOO, ovaj sud ocjenjuje da je novčana naknada u iznosu od 7.600,00 eura realna i pravična i u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

21. Slijedom navedenog, prema shvaćanju ovog suda iznos od 7.600,00 eura predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Po odbitku nespornog doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja u omjeru od 50%, na ime pravične novčane naknade tužitelju pripada 3.800,00 eura.

22. Nadalje, uz pravičnu novčanu naknadu tužitelju, po odbitku nespornog doprinosa od 50%, pripada i iznos od 378,26 na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te iznos od 451,11 eura na ime imovinske štete u vidu plaćanja ležarine vozila, prijevoza i plaćanja franšize, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja. Dakle, tužitelju pripada ukupni iznos od 4.629,37 eura. Stoga je sud prvog stupnja pravilno dosudio tužitelju iznos od 4.629,37 eura, dok je valjalo odbiti preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 430,54 eura.

23. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i dijelom potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, dok je žalbu tuženika valjalo dijelom odbiti kao neosnovanu i dijelom potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude te dijelom uvažiti i dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, odnosno, na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude.

24. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku, na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, preinačena je odluka o troškovima postupka te je odlučeno kao pod točkom II. izreke drugostupanjske presude.

25. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP, odnosno razmjerno uspjehu u postupku.

26. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP propisano je da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspio u omjeru od 73,95% (usvojen je tužbeni zahtjev u iznosu od 4.629,37 eura od 6.260,02 eura). To nadalje znači da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 86,98% (100% osnova zahtjeva + 73,95% visina), što znači da je tuženica u parnici uspjela u omjeru od 13,02 %.

27. Kada se od uspjeha tužitelja (86,98% kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP), oduzme postotak uspjeha tuženice (13,02 %), kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu, proizlazi da je tuženica dužna nadoknaditi 73,96 % priznatih troškova tužitelja.

28. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa).

29. Tužitelju je u skladu s odredbom članka 155. ZPP valjalo dosuditi nadoknadu troškova sastava tužbe u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), zatim sastava obrazloženog podneska od 29. prosinca 2020. (stranica 123. spisa) u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) jer je isti bio potreban za vođenje parnice u skladu s odredbom članka 155. ZPP jer navedenim podneskom tužitelj dostavlja ovjereni prijevod medicinske dokumentacije. Nadalje, tužitelju pripada nadoknada troškova sastava obrazloženog podneska od 1. prosinca 2021. (stranice 239-240 spisa) u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) jer se navedenim podneskom tužitelj očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka prometne struke. Isto tako, tužitelj se podneskom od 27. prosinca 2021. (stranice 247-248 spisa) očituje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, dok se podneskom od dana 3. kolovoza 2022. (stranice 271-272 spisa) očituje na nalaz i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke, te su isti podnesci bili potrebni u smislu odredbe članka 155. ZPP, stoga tužitelju pripada nadoknada troškova sastava predmetnih podnesaka, u vrijednosti od 100 bodova za svaki podnesak. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju pripada nadoknada troškova sastava odštetnog zahtjeva od 10. siječnja 2019. (stranice 112-114 spisa) u vrijednosti od 100 bodova s obzirom da je to podnesak koji je bio potreban u postupku koji se vodi po Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/14.) prije sudskog postupka smislu odredbe Tbr. 32. Tarife. Tužitelju pripada i nadoknada troškova pristupa očevidu 1. listopada 2021., zatim pristupa ročištu 4. veljače 2021., 24. svibnja 2022. i 16. studenog 2022., u vrijednosti 100 bodova za svako od ročišta (Tbr. 9. toč. 1. Tarife). Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podnesaka od 18. siječnja 2021. i 22. rujna 2022. jer u smislu odredbe članka 155. ZPP isti nisu bili potrebni za vođenje parnice.

30. Tužitelju stoga pripadaju troškovi postupka u iznosu od 1.000 bodova, odnosno iznos od 2.000,00 eura (Tbr. 54. Tarife), te PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 500,00 eura, dakle, u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.

31. Kako je tužitelj u prvostupanjskom postupku uspio s 73,96% svoga zahtjeva, u skladu s tim uspjehom pripada mu i razmjeran iznos parničnog troška odnosno iznos od 1.849,00 eura (73,69% od 2.500,00 eura) kojem iznosu treba pribrojiti trošak vještačenja prometnog i medicinskog vještačenja od 597,25 eura i izlazak sudske komisije u iznosu od 49,48 eura te troška pristupa vještaka na ročište u iznosu od 99,54 eura uz trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 110,16 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 96,89 eura, trošak prijevoda po računu 1494-11 od 16. prosinca 2020. u iznosu od 620,48 eura i računu 232-11 od 1. ožujka 2021. u iznosu od 24,89 eura, jer se taj trošak tužitelju priznaje u cijelosti. Dakle, tužitelju na ime nadoknade parničnih troškova pripada ukupni iznos od 3.447,69 eura.

32. Kako je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 4.087,24 eura, valjalo je potvrditi odluku o trošku u iznosu od 3.447,69 eura i odbiti zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova u iznosu od 639,55 eura.

33. Zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom IV. izreke ove presude. Nadalje, zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP te je stoga valjalo, u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom V. izreke ove presude.

34. Kako je tuženik u žalbenom postupku uspio s 8,5% zahtjeva (preinačen tužbeni zahtjev u iznosu od 430,54 eura od 5.059,91 eura) valjalo je tuženiku priznati trošak žalbenog postupka u iznosu od 26,56 eura u skladu s odredbom članka 154. stavka 2. i članku 166. stavcima 1. i 2. ZPP, odnosno 8,5% od ukupnog troška u iznosu od 312,50 eura koji se odnosi od troška sastava žalbe u iznos u od 250,00 eura (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), PDV od 25% u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 46 Tarife) kojem iznosu treba pribrojiti sudsku pristojbu za žalbu od 109,30 eura jer se taj trošak tuženiku priznaje u cijelosti, odnosno u ukupnom iznosu od 135,86 eura. Dakle, valjalo je odlučiti kao pod točkom VI. izreke ove presude.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor