Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-828/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženika Wiener osiguranja Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska 24, OIB:52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1903/2021- 39 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1903/2021-39 od 18. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ĐV za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1903/2021- 39 od 18. prosinca 2023. pod stavkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.434,04 EUR / 56.011,80 kn[1] sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja je jednaka uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Stavkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.368,68 EUR/10.312,32 kune. Stavkom III. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.060,10 EUR/15.521,82 kune.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 554,09 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade štete u iznosu od 56.011,80 kuna/7.434,04 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s osnova osigurnine po polici mješovitog osiguranja života broj 12320 zaključenoj 27. travnja 1999. između tužitelja i prednika tuženika.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužitelja koji sadržajno upućuju na to da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj s prednikom tuženika, Aurum osiguravajućim društvom d.d., dana 27. travnja 1999. zaključio policu mješovitog osiguranja života broj 12320, na rok trajanja od 20 godina, počevši od 1. svibnja 1999.,

- da iz predmetne police osiguranja proizlazi da je osiguranje života ugovoreno s dopunskim osiguranjem od posljedica nesretnog slučaja,

- da je tužitelj 1. travnja 2018. zaprimljen na Odjelu neurologije Opće bolnice i bolnice branitelja Domovinskog rata [adresa] gdje je liječen od 4. travnja 2018. radi moždanog udara s posljedičnom hemiplegijom desno (cerebralni infarkt), s time da je tužitelju od 4. veljače 2019. potvrđena i epilepsija,

- da je liječenje tužitelja u Općoj bolnici i bolnici branitelja Domovinskog rata [adresa] trajalo od 1. travnja 2018. do 17. travnja 2018., nakon čega je tužitelj zaprimljen u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Lipik gdje je boravio od 17. travnja 2018. do 2. svibnja 2018.,

- da se tužitelj 31. srpnja 2018. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, kojeg je tuženik otklonio navodeći da se u konkretnom slučaju ne radi o nesretnom slučaju, već o bolesti, a što nije obuhvaćeno osiguranjem,

- da tužitelj smatra da je dobio moždani udar zbog jake izloženosti stresu uslijed gubitka radnog mjesta, odnosno otkaza koji mu je uručen 26. ožujka 2018., dakle svega nekoliko dana ranije,

- da tužitelj smatra da pretrpljeni moždani udar predstavlja nesretni slučaj u smislu čl. 2. st. 1. Posebnih uvjeta za dopunsko osiguranje od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) uz osiguranje života od 1. svibnja 1999. (dalje: Posebni uvjeti) u kojima je navedeno da se nesretnim slučajem smatra svaki iznenadni i od volje osiguranika nezavisni događaj, koji djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, ima za posljedicu potpuni ili djelomično trajni invaliditet, narušenje zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć, odnosno liječenje u bolnici ili smrt osiguranika,

- da je u predmetnom postupku provedeno medicinsko vještačenje po vještakinji dr. sc. Davorki Paladino, kojoj je dano u zadatak da se, na temelju kliničkog pregleda tužitelja, medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, očituje je li kod tužitelja sukladno Općim uvjetima za osiguranje života tuženika, Posebnim uvjetima, i Tablici za određivanje postotka trajnog gubitka opće radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), nastupio osigurani slučaj, odnosno može li se moždani udar kod tužitelja podvesti pod nesretni slučaj u smislu odredbe čl. 2. Posebnih uvjeta, i ako može, je li u osiguranom slučaju kod tužitelja došlo do trajnog invaliditeta i u kojem opsegu,

- da je u svom nalazu i mišljenju vještakinja dr. sc. Davorka Paladino navela da se, prema odredbi čl. 2. Posebnih uvjeta, psihički stres kojem je tužitelj bio izložen kroz nekoliko dana, i koji je prethodio pojavi moždanog udara, ne može podvesti pod nesretni slučaj koji je uzrokovao trajni invaliditet tužitelja,

- da je tužitelj prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje, nakon čega je ista dopunski saslušana na ročištu održanom 9. studenog 2023., kada je, izričito upitana može li se bolest tužitelja dovesti u vezu s događajima pretrpljenim na radnom mjestu, odnosno postoji li mogućnost da je bolest tužitelja mogla biti uzrokovana stresom na radnom mjestu te postoji li uzročna veza između bolesti tužitelja i stresa, vještakinja navela da je tužitelj pretrpio moždani udar s posljedičnom kompletnom kljenuti desnostranih ekstremiteta, da je stres kojeg je tužitelj doživio 5 dana prije toga akutna noksa koja sama po sebi ne može dovesti do navedenog moždanog udara i njegovih posljedica pod pretpostavkom da je uredan status krvnih žila mozga, naime, kod uredne prohodnosti moždanih arterija bez prisustva aterosklerotskih promjena na krvnim žilama koje suzuju lumen žile ne može zbog samog stresa doći do potpunog zatvaranja krvne žile, već se tu radi o mehaničkom procesu i o problemima stvaranja aterosklerotskih plakova kroz duži niz godina,

- da je vještakinja istaknula i da na napredovanje ateroskleroze utječe dob čovjeka, određena genetska predispozicija, nezdrav način života, povećane masnoći u krvi, povećan tlak, konzumacija alkohola, pušenje i izloženost kroničnom stresu, a da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je kod tužitelja postojalo više čimbenika rizika za nastanak moždanog udara, iz kojeg razloga se jednokratni akutni stres ne može uzročno posljedično povezati s nastankom velikog moždanog udara koji u podlozi ima začepljenje veće moždane arterije,

- da nakon usmenog očitovanja vještakinje tužitelj nije iznosio daljnje prigovore na nalaz i mišljenje iste, niti je predlagao novo vještačenje,

- da se Posebni uvjeti primjenjuju na predmetni ugovor o osiguranju, a da je odredbom čl. 2. Posebnih uvjeta propisano što se smatra nesretnim slučajem, pri čemu moždani udar kojeg je pretrpio tužitelj nije naveden kao nesretni slučaj koji bi se mogao podvesti pod odredbu čl. 2. Posebnih uvjeta,

- da kao nesretni slučaj u odredbi čl. 2. Posebnih uvjeta nije naveden niti pretrpljeni stres kao posljedica nekog događaja iz života osiguranika,

- da je odredbom čl. 3. Posebnih uvjeta propisano da se nesretnim slučajem u smislu tih uvjeta ne smatraju, između ostalog, zarazne bolesti, profesionalna oboljenja, posljedice psihičkih utjecaja kao i ostale slične bolesti.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da nije nastupio nesretni slučaj uslijed kojeg bi tužitelj imao pravo na naknadu štete po zaključenoj polici mješovitog životnog osiguranja s prednikom tuženika. Naime, iz nalaza i mišljenja vještakinje dr. sc. Davorke Paladino, a koji su izrađeni stručno, jasno i sukladno medicinskoj dokumentaciji tužitelja koja prileži spisu, proizlazi da stres zbog gubitka radnog mjesta nije u uzročno posljedičnoj vezi s bolešću tužitelja, pa s obzirom da se nije dogodio osigurani slučaj iz čl. 2. Posebnih uvjeta, da tako nije nastala ni obveza tuženika na isplatu osigurnine u smislu čl. 943. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), slijedom čega da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

9. Utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud.

10. Tužitelj u žalbi ustraje u navodima da pretrpljeni moždani udar predstavlja nesretni slučaj iz čl. 2. Posebnih uvjeta, ističući pritom da je očigledno stres uzrok istog, jer tužitelj nije imao prethodne dijagnoze koje su upućivale na bilo kakve uzroke moždanog udara. Također, tužitelj osporava nalaz i mišljenje vještakinje dr. sc. Davorke Paladino, ističući da je nejasno zašto je vještakinja isključila stres kao uzrok moždanog udara, a istovremeno nije dala stručan odgovor o razlogu nastanka moždanog udara kod tužitelja.

11. Međutim, vještakinja dr. sc. Davorka Paladino u svom je nalazu i mišljenju, a posebno dopunskom očitovanju, jasno i nedvosmisleno navela da stres kojeg je tužitelj doživio 5 dana prije moždanog udara predstavlja akutnu noksu koja sama po sebi ne može dovesti do navedenog moždanog udara i njegovih posljedica pod pretpostavkom da je uredan status krvnih žila mozga, jer kod uredne prohodnosti moždanih arterija ne može zbog samog stresa doći do potpunog zatvaranja krvne žile, već se tu radi o mehaničkom procesu i o problemima stvaranja aterosklerotskih plakova kroz duži niz godina.

12. Pritom je vještakinja istaknula i da iz medicinske dokumentacije tužitelja koja prileži spisu proizlazi da je kod tužitelja postojalo više čimbenika rizika za nastanak moždanog udara, iz kojeg razloga se jednokratni akutni stres ne može uzročno posljedično povezati s nastankom velikog moždanog udara koji u podlozi ima začepljenje veće moždane arterije.

13. Stoga tužitelj u žalbi neosnovano ističe da nije imao predispozicije za nastanak moždanog udara, s obzirom da suprotno proizlazi iz stručnog, argumentiranog i objektivnog nalaza i mišljenja vještakinje dr. sc. Davorke Paladino, izrađenih nakon što je ista izvršila uvid u medicinsku dokumentaciju u spisu i nakon što je pregledala tužitelja.

14. Dakle, vještakinja dr. sc. Davorka Paladino otklonila je sve prigovore tužitelja u predmetnom postupku, u njenom nalazu i mišljenju nije bilo proturječnosti niti nedostataka koji bi upućivali na nepravilnost danog mišljenja, nakon dopunskog očitovanja vještakinje tužitelj nije iznosio daljnje prigovore niti je predlagao provođenje novog vještačenja, slijedom čega isti u žalbi neosnovano osporava pravilnost i stručnost nalaza i mišljenja vještakinje dr. sc. Davorke Paladino.

15. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima on ističe da prvostupanjski sud nije dao odgovor na pitanje što je onda dovelo do moždanog udara kod tužitelja kada to nije situacija na radnom mjestu, valja reći da je tužitelj taj koji je u predmetnom postupku bio dužan dokazati da je stres zbog gubitka posla uzrok moždanog udara kod tužitelja, a što isti u predmetnom postupku nije dokazao, budući da je provedenim vještačenjem utvrđeno da pretrpljeni stres sam po sebi nije mogao dovesti do moždanog udara, a da je kod tužitelja postojalo više čimbenika rizika za nastanak moždanog udara (primjerice i sam tužitelj u svom iskazu navodi da mu je liječnica opće prakse rekla da isti unatrag 9 godina ima povišenu masnoću u krvi).

16. Prema tome, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještakinje dr. sc. Davorke Paladino, te imajući pritom u vidu sadržaj odredbe čl. 2. Posebnih uvjeta, valja reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se nije dogodio osigurani slučaj, jer moždani udar koji se tužitelju dogodio ne predstavlja nesretni slučaj sukladno odredbi čl. 2. st. 1. Posebnih uvjeta, već bolest, a što nije pokriveno predmetnim osiguranjem. Zbog navedenog nije nastala ni obveza tuženika na isplatu osigurnine u smislu čl. 943. ZOO-a, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

17. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška parničnog postupka pravilno je donesena sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18. Zaključno valja reći da se odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška parničnog postupka žalbom posebno ne osporava, a da ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

19. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke ove oduke.

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža