Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2024/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji pojedincu toga suda mr.sc. Iris Gović Penić, tužitelja USLUGA POREČ d.o.o. iz Poreča- Parenzo, Mlinska 1, OIB: 31073587765, zastupan po punomoćnicima JF, EF, BF, OF, IF, FF, JFI, Dini Kalaš, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 47, protiv tuženika KF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 6170/2021-27 od 25. siječnja 2024., dana 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-6170/2021-27 od 25. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Izreka prvostupanjske presude glasi:
" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja USLUGA POREČ d.o.o., koji glasi: "Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić, Zagreb, Čikoševa 3., od dana 18.8.2021. godine i to u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 121,78 eur / 917,53 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od:
- račun broj 289678 na iznos od 13,63 eur / 102,69 kuna od dana dospijeća 20.12.2018. godine,
- račun broj 20374 na iznos od 7,27 eur / 54,78 kuna od dana dospijeća 26.7.2019. godine,
- račun broj 32255 na iznos od 17,72 eur / 133,52 kuna od dana dospijeća 5.9.2019. godine,
- račun broj 55239 na iznos od 17,72 eur / 133,52 kuna od dana dospijeća 7.11.2019. godine,
- račun broj 69229 na iznos od 7,27 eur / 54,78 kuna od dana dospijeća 31.12.2019. godine,
- račun broj 21648 na iznos od 7,27 eur / 54,78 kuna od dana dospijeća 12.6.2020. godine,
- račun broj 38162 na iznos od 14,54 eur / 109,56 kuna od dana dospijeća 14.8.2020. godine,
- račun broj 60010 na iznos od 14,54 eur / 109,56 kuna od dana dospijeća 15.10.2020. godine,
- račun broj 72847 na iznos od 7,28 eur / 54,78 kuna od dana dospijeća 7.12.2020. godine,
- račun broj 13669 na iznos od 14,54 eur / 109,56 kuna od dana dospijeća 16.4.2021. godine, do isplate, a sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena do 31.prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana kao i da tužitelju naknadi nastali ovršni trošak u iznosu od 27,54 eur / 207,50 kuna kao i parnični trošak od 75,77 eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate" te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić, Ovrv-2830/2021 od 18. kolovoza 2021.“
2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga.
3. Tuženi u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
4.1. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti kao niti one koje tužitelj ističe u žalbi.
Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Tužitelj tvrdi da mu tuženik duguje na ime neplaćene naknade za odvoz komunalnog otpada iznos od 121,78 eur/917,53 kn temeljem računa.
6. Tuženik ističe da mu nikad nisu dostavljeni naznačeni računi i da tužitelj ima dokaze da na predmetnoj adresi nikad nije zatekao bilo kakav otpad jer je kuća neuseljiva zbog oštećenja u poplavi. Nadalje, ističe da nikada nije potpisao ugovor o odvozu smeća na koji se tužitelj poziva.
7. Člankom 8. Odluke o cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada propisano je sljedeće:
Za korisnike usluge koji nemaju prijavljeno prebivalište ili stalni boravak na području na kojem se pruža javna usluga, a vlasnici su građevine ili posebnog dijela građevine (stana) - vlasnik kuće za odmor, volumen spremnika iznosi 120 l. Usluga se obračunava za razdoblje od 6 mjeseci, počevši od IV do IX mjeseca.
8. U poslovnim knjigama tužitelja tuženik je evidentiran u kategoriju korisnika vikendaši. Tuženik ne spori da je vlasnik nekretnine (vikend objekt [adresa]).
9. Međutim, sud prvog stupnja smatra da tužitelj nije dokazao da je tuženik u cjelokupno utuženom razdoblju bio vlasnik nekretnine na pouzdan način, a niti da je tuženik kao korisnik usluge sa tužiteljem kao davateljem usluge sklopio Ugovor o korištenju javne usluge, odnosno da je tuženik kao korisnik usluge dostavio davatelju usluge izjavu ili da je zaprimio na korištenje spremnik za primopredaju komunalnog otpada. Tužitelj sudu nije predočio nikakvu izjavu potpisanu od strane tuženika.
10. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio temeljem činjenice da tužitelj nije dokazao da je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine.
Naime, ta činjenica među strankama nije bila sporna. Prema čl. 221. st. 1. ZPP-a sud ne treba utvrđivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom, pa sud prvog stupnja nije trebao utvrđivati činjenicu vlasništva, a posebno ne utvrditi da ta činjenica ne postoji.
Međutim, navedeno je pravno neodlučno jer odluka i pravilnom primjenom materijalnog prava treba biti ista.
11. Prema čl. 54. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Poreča- Parenzo, ugovor će se smatrati sklopljenim ako tuženik dostavi tužitelju izjavu o korištenju usluge ili ako tužitelj dokaže da je tuženik u utuženom razdoblju koristio javnu uslugu odvoza smeća ili da je u tom razdoblju zaprimio na korištenje spremnik za primopredaju komunalnog otpada.
12. Sud prvog stupnja, za razliku od činjenice vlasništva nekretnine, pravilno zaključuje da tužitelj nije dokazao ništa od prethodno navedenoga, odnosno da nije dokazao da je tuženik dostavio tužitelju izjavu o korištenju usluge ili da je tuženik u utuženom razdoblju koristio javnu uslugu odvoza smeća ili da je tuženik u tom razdoblju zaprimio na korištenje spremnik za primopredaju komunalnog otpada. Pri tome pravilno sud prvog stupnja zaključuje i to da računima tužitelj ne dokazuje ove činjenice vezane uz sklapanje ugovora.
12.1. U odnosu na žalbene navode tužitelja treba navesti da tuženik nije imao zakonsku obvezu sklopiti ugovor odnosno dostaviti izjavu sukladno čl. 54. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području grada Poreča-Parenzo. Upravo suprotno, ispunjenjem propisanih pretpostavki mogle se smatrati da je ugovor sklopljen, ali tužitelj je propustio to dokazati.
13. Slijedom svega navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kako je naznačeno u izreci prvostupanjske presude te je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a žalba tužitelja kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
Sutkinja:
Mr.sc. Iris Gović Penić
