Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja, CG iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Bojanu Doneski i dr., odvjetnicima u Garešnici, V. Nazora 19b, protiv I tužene LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, S. Radića 14 i II tuženika KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Kozjaku, odvjetniku u Virovitici, Šenoina 3, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, I. tužene i II. tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-3/2025-30 od 10. listopada 2025., na sjednici vijeća 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-3/2025-30 od 10. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

II. Odbija se žalba II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-3/2025-30 od 10. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke.

III. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-3/2025-30 od 10. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.070,81 eura.

IV. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu pod točkom III. izreke presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj Pn-3/2025-30 od 10. listopada 2025. u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 598,98 eura i sudi:

„Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju daljnji iznos troškova postupka od 598,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. veljače 2026., do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tužene za naknadu troška sastava žalbe.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

VIII. Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 44,84 eura.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

" I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

„Tuženici LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II. SG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužni su tužitelju CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti na ime naknade štete iznos od 4.062,65 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. kolovoza 2007. godine po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje, počam od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12 % godišnje počam od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %- tna poena, do 31. prosinca 2022. godine, od 1. siječnja 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do 31. prosinca 2023. godine, a od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji prelazi dosuđeni novčani iznos naknade štete u točci I. izreke od 4.062,65 € pa do ukupno potraživanih 5.271,74 € zajedno sa potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos kao neosnovan.

III. Tuženici LG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II. SG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužni su tužitelju CG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.916,34 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude odnosno dana 10.10.2025., po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žali se I. tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti odluku u pobijanom dijelu, a istu podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

2.1. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, žali se i II. tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti odluku u pobijanom dijelu, a istu podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

2.2. Protiv odluke o troškovima postupka iz prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.669,79 eura, žali se tužitelj zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a. Predlaže preinačiti odluku o troškovima u pobijanom dijelu, a istu podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

2.3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu kojim se protivi žalbenim navodima tuženika te predlaže žalbe odbiti kao neosnovane.

3. Žalba I. tužene nije osnovana.

3.1. Žalba II. tuženika nije osnovana.

3.2. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede postupka, sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

4.1. Isto tako, pobijanom presudom nije učinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a istaknuta u žalbi jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, razlozi u presudi nisu proturječni ispravama te presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 5.271,74 eura zbog posječenih stabala na nekretnini (šumi) u njegovu vlasništvu koja je sječa učinjena tijekom travnja 2007.

6. Pobijanom presudom sud je utvrdio da je do sječe dijela stabala došlo prije nego što je tužitelj postao vlasnik, dok se dio stabala i ne nalazi na nekretnini u vlasništvu tužitelja, odnosno zaključio je da postoji odgovornost tuženika za štetni događaj (sječu) za ukupno devet stabala na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Zaključak o solidarnoj odgovornosti tuženika sud temelji na utvrđenom činjeničnom stanju, odnosno da je II.-tužitelj taj koji je vršio sječu, a da je I. -tužena, koja je vlasnica šume koja dijeli među sa šumom tužitelja, podnosila zahtjeve za navedenu sječu, a primjenom odredaba članaka 1107. i 1108. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Slijedom navedenog, sud je utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim te naložio tuženicima solidarno isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 4.062,65 eura, dok je zahtjev u preostalom dijelu do ukupno potraživanih 5.271,74 eura odbio kao neosnovan.

7. U žalbi I. tužena ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka jer nije pozvao tuženike na očevid 26. svibnja 2025. te da je ona pravomoćnom presudom u kaznenom postupku oslobođena optužbe za djelo koje je predmet i ovog postupka. Nadalje navodi da je tužitelj vlasnikom nekretnina na kojima je došlo do sječe stabala postao tek 3. travnja 2007., a da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je sječa izvršena nakon toga, da sud ne obrazlaže na koji je način tužitelju nastala šteta, da ona nije sjekla stabla u vlasništvu tužitelja i da stoga nije solidarno odgovora za štetu te da nalaz i mišljenje vještaka kojim utvrđuje datume sječe nije bio stručan i da to vještak nije mogao utvrđivati na temelju očevida iz 2015.

8. II. tuženik u žalbi također ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka jer nije pozvao tuženike na očevid 26. svibnja 2025. Ističe da je tužitelj vlasnikom nekretnina na kojima je došlo do sječe stabala postao tek 3. travnja 2007., a utvrđeno je da su stabla posječena prije toga. Nadalje ističe da postoji greška u presudi P-525/2020-87 koju prvostupanjski sud nije bio ovlašten ispravljati i da ta presuda nije primjenjiva u ovom predmetu te da je sud vezan za utvrđenje međe prema pravomoćnom rješenju R1-148/12-95 te da je u skladu s istim, trebalo djelomično odbiti tužbeni zahtjev.

9. Iz spisa suda prvog stupnja te pobijane presude proizlazi:

- da tužitelj tužbom potražuje naknadu štete zbog sječe drvne mase na nekretninama tužitelja upisanima u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: čkbr. [katastarska čestica] - šuma u [adresa] sa 1599 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 1435 i čkbr. [katastarska čestica] oranica Polje u Polju sa 583 čhv (list 1, prilozi B i C)

- da je tužitelj postao vlasnik relevantne čestice čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], 3. travnja 2007., (list 22. spisa)

- da je I. tužena vlasnica nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi uz nekretninu tužitelja, odnosno navedene nekretnine dijele među,

- da je predmetni postupak naknade štete bio više puta prekidan,

- da je postupak bio prekinut te nastavljen zbog postupka osiguranja dokaza koji se vodio pod brojem R1-61/09 (rješenja od 3. svibnja 2009. i 28. rujna 2014., list. 16. i 20. spisa),

- da je postupak zatim prekinut radi postupka za uređenje međe između predmetnih nekretnina stranaka koji se vodio pod poslovnim brojem R1-60/09 (R1-148/12),

- da je potom postupak bio prekinut do okončanja parnice P-190/15 (P-771/15, P- 525/20) radi utvrđenja prava vlasništva i uređenja međe (rješenja od 14. prosinca 2015. i 20. prosinca 2024., list 128. i 153. spisa).

9.1. U postupku osiguranja dokaza koji se vodio pod brojem R1-61/09 vještaci Damir Mlinarić (vještak geodet) i DG (šumarski vještak) su sudjelovali na uviđaju od 11. ožujka 2009. radi identifikacije nekretnina i utvrđivanja visine nastale štete u vidu porušene drvne mase (list 209. -213.; 414.-415. spisa). U tom postupku je šumarski vještak dao nalaz i mišljenje u kojem je dao procjenu visine šumske štete za ukupno 15 stabala u iznosu od 39.720,00 kuna (list 221. -227. spisa)

9.2. Isti vještaci su saslušani i u ovom postupku na ročištu 11. veljače 2015. (list 65.- 70. spisa). Vještaci su izašli na očevid i u ovom postupku 13. svibnja 2015. te su na licu mjesta identificirali svih 17 panjeva za koje je tužitelj tvrdio da su sasječeni s njegove nekretnine. Vještacima je naloženo da identificiraju panjeve koji su zatečeni na licu mjesta u postupku osiguranja dokaza R1-61/09, na uviđaju održanom dana 11. ožujka 2009., a geodetski vještak je pozvan prikupiti podatke u vezi identifikacije nekretnina na kojima se nalaze zatečeni panjevi. Vještak geodet Damir Mlinarić je nakon izmjere izvršio identifikaciju položaja 17 panjeva u odnosu na ranije uređenu među te je mu ja dan zadatak i da za pojedine panjeve koji se sada nakon uređenja međe u predmetu R1-148/12, ne nalaze u granicama posjeda tužitelja, prikaže njihovu udaljenost od uređene međe na skici lica mjesta (list 95. – 96. spisa). Vještak je dostavio skicu (list 108. spisa) te pisani nalaz od 1. srpnja 2015. (list 110. spisa) prema kojem se na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u vlasništvu ovdje tuženika, nalazi 5 panjeva koji su na skici označeni 1, 2, 3, 4 i 5., a na kčbr. [katastarska čestica], u vlasništvu tužitelja (nakon postupka uređenje međe), nalazi se 12 panjeva označenih brojevima 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15 i 16.

9.3. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-525/2020 od 16. veljače 2021., potvrđenom u cijelosti presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-727/2021-3 od 12. studenog 2024. (list 138.-151. spisa), u predmetu spora utvrđenja prava vlasništva i uređenja međe, utvrđuje se da je ovdje tužitelj vlasnik dijela nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] šuma u poljani sa 1599 čhv, čkbr. [katastarska čestica] oranica u poljani sa 1435 čhv, kčbr. [katastarska čestica] oranica polje u polju sa 583 čhv i to u dijelu koji je na skici geodetske izmjere izrađene po ŽG, dipl.ing. geodezije od dana 10. svibnja 2013. označen točkama B-C1-D1-E1-F1-G1-H1-I1-J1-J-I-H-G-F-E-D-C-B, što mu je tužena LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti da se u skladu s tim označava međa između nekretnina tužitelja i nekretnina tuženika.

9.4. Nakon dostave navedene pravomoćne presude, vještak je pozvan dopuniti pisani nalaz od 1. srpnja 2015. (list 110. spisa) na način da na skici izmjere prikaže točke iz te presude (Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-525/2020 od 16. veljače 2021.) te je vještak dostavio navedenu dopunu nalaza i mišljenja (list 179. spisa) i uređenu skicu (list 182. spisa).

10. Na temelju navedenog te cjelokupnog dokaznog postupka, sud prvog stupnja je utvrdio da je (na temelju šumarskih te mjerničkog vještačenja, list 66-70, 95-96, 107- 108, 126, 179-182), a imajući u vidu pravomoćnu presudu broj P-525/2020-87, ukupno 10 od 17 stabala posječeno nakon 3. travnja 2007., (1,2,3,4,5,6,10,11,13 i 14) od čega se panj 5 ne nalazi na nekretnini tužitelja, dok se ostali nalaze na nekretnini tužitelja (panjevi stabala označen brojevima 1,2,3,4,6,10,11,13 i 14). Ostali panjevi od ukupno 17, dakle njih 7 posječeno je prije nego je tužitelj postao vlasnikom svojih nekretnina, dakle prije 3. travnja 2007., pa isti za tih 7 panjeva neosnovano potražuje naknadu štete. Na temelju šumarskog vještačenja (list 221. – 229. spisa) u postupku osiguranja dokaza u predmetu R1-61/09., na čiji nalaz u pogledu visine štete stranke nisu imale primjedbi, utvrđena je visina štete za stabla koja su posječena nakon 3. travnja 2007., a nalaze se sukladno dopuni nalaza i skici izmjere mjerničkog vještaka od 26. svibnja 2025. sačinjenog sukladno pravomoćnoj presudi P-525/2020-87, na nekretnini tužitelja (1,2,3,6,10,11,13 i 14), u ukupnom iznosu od 4.062,65 eura. U navedenom iznosu nije uračunata vrijednost/šteta zbog sječe stabla evidentiranog tijekom vještačenja kao panj broj 4, jer za istoga sudski vještak nije procijenio visinu štete (list 67 spisa-na zapisniku od 11.02.2015., šumarski vještak izjavio da nije procijenio vrijednost stabala za panj broj 4 i 5).

10.1. Sud je, iz popratnica izdanih 16.06., 02.07. i 05.07. sve u 2007. godini (list 42- 44), a koje se odnose na sječu drvne mase u šumi I. tužene koja međaši sa šumom tužitelja, kao i na temelju iskaza svjedoka u postupku, utvrdio da je sječa vršena u šumi I. tužene koja međaši sa tužiteljevom, a imajući u vidu zapisnik iz postupka osiguranja dokaza od 11. ožujka 2009. i tamo dan iskaz II. tuženog, u kojemu je II. tuženik priznao da je izvršio sječu panjeva označenih pod br. 2,4,10,11,13,14, sud utvrđuje da je II. tuženik, uz znanje supruge, ovdje I. tužene, kao vlasnice šume koja međaši sa šumom tužitelja, a koja je i podnosila zahtjeve šumariji za sječu, vršio sječu i nakon 3. travnja 2007. (nakon što je tužitelj postao vlasnik čestice čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a kako proizlazi iz nalaza šumarskog vještaka.

10.2. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da postoji solidarna odgovornost tuženih sukladno člancima 1107. i 1108. ZOO-a za štetu pričinjenu tužitelju, sječom stabala u šumi tužitelja koja su označena brojevima panja (1,2,3,4,6,10,11,13 i 14) te sukladno navedenom pod točkom 10. obrazloženja ove odluke, djelomično prihvaća tužbeni zahtjev koji se odnosi na sječu navedenih stabala, u iznosu od 4.062,65 eura.

11. Takav zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Prvenstveno se otklanjaju žalbeni navodi da je sud počinio bitne povrede postupka jer nije pozvao tuženike na očevid 26. svibnja 2025. Uvidom u spis, a što sud jasno obrazlaže u pobijanoj odluci, prilikom te dopune nalaza i mišljenja, vještak nije pristupao na mjesto štetnog događaja, odnosno sud nije provodio novi dokaz uviđajem jer isto nije bilo potrebno. Vještak je, nakon što je dostavio nalaz i mišljenje od 1. srpnja 2015. (list 110. spisa) i nakon što je već proveden očevid, na istoj skici izmjere samo dodatno prikazao točke iz pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-525/2020 od 16. veljače 2021. Dakle, s obzirom na to da novi očevid nije bio proveden, a za istim očito nije bilo potrebe, navedeni žalbeni navodi nisu osnovani.

13. Nadalje, u odnose na žalbene navode da postoji greška u presudi P-525/2020- 87, da ta presuda nije primjenjiva u ovom predmetu te da je sud vezan za utvrđenje međe prema pravomoćnom rješenju R1-148/12-95 ističe se kako slijedi. Najprije, tuženici ne navode o kojoj bi se grešci presude radilo, a u svakom slučaju ne proizlazi da bi bilo zahtjeva za ispravkom presude sukladno članku 342. ZPP-a. Nadalje, postupak za uređenje međe između predmetnih nekretnina stranaka vodio se pod poslovnim brojem R1-60/09 (R1-148/12) te je isti okončan, međutim, nakon toga je u parničnom postupku broj P-190/15 (P-771/15, P-525/20) donesena presuda radi utvrđenja prava vlasništva i uređenja međe.

13.1. U vezi s time, ističe se da je odredbom članka 103. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisano: Ako su međašni znakovi između dvije nekretnine zbog bilo kakvih okolnosti toliko oštećeni da bi se moglo dogoditi da se međe neće moći raspoznati, ili ako se međe više ne raspoznaju, ili su sporne, onda svaki od susjeda ima pravo zahtijevati da sud u izvanparničnom postupku (postupku uređenja međa) obnovi ili ispravi među (stavak 1.), a od trenutka kad je sud među označio međašnim znakovima smatra se da postoji vlasništvo do te međe, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati (stavak 5.). Međutim, prema članku 103. stavak 6. ZV-a, i nakon što je sud u postupku uređenja međa obnovio ili ispravio među, svatko može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se u skladu s njim označi međa, no susjed koji je sudjelovao u postupku uređenja međa ne može to zahtijevati nakon proteka roka od šest mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međa.

13.2. Kako je, dakle, pravomoćnom presudom poslovni broj P-525/2020 od 16. veljače 2021. konačno utvrđeno prava vlasništva i uređena je međa između predmetnih nekretnina tužitelja i I.-tužene (a zbog kojeg rješenja spora je i bio prekinut ovaj parnični postupak), pravilno je sud na temelju navedene presude zadao vještaku dopuniti nalaz i mišljenje sukladno utvrđenju iz te presude.

14. Nadalje, u odnosu na navode II. -tužene da je ona u kaznenom postupku oslobođena optužbe za navedeno djelo, ističe se da je, prema članku 12. stavak 3. ZPP-a, sud u parničnom postupku, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Dakle, u predmetnom parničnom postupku, u pogledu (ne)postojanja odgovornosti za štetan događaj, ne postoji vezanost suda presudom kojom bi II.-tužena bila oslobođena optužbe u kaznenom predmetu.

15. Nadalje, nisu osnovani niti navodi II.-tužene da ona fizički nije vršila sječu i da sud ne obrazlaže na koji je način tužitelju nastala štete. Naime, sud nije niti navodio odnosno obrazlagao da bi II.-tužena vršila sječu, već je zaključak o solidarnoj odgovornosti nje i I.-tuženika izveo iz cjelokupnog dokaznog postupka, a kako se detaljno obrazlaže pod točkama 10.1. i 10.2. obrazloženja ove presude odnosno pod točkom 7. obrazloženja prvostupanjske presude. Tako utvrđeno činjenično stanje II. - tužena određeno i ne osporava (a sud na isto ne pazi po službenoj dužnosti), dok sam I.-tuženik, za kojeg je sud i utvrdio da je „fizički“ vršio sječu (i koji je to priznao u postupku osiguranja dokaza), u ovom žalbenom postupku i nije osporavao utvrđeno činjenično stanje u tom smislu

16. U odnosu na navode da je tužitelj vlasnikom nekretnina na kojima je došlo do sječe stabala postao tek 3. travnja 2007., a utvrđeno je da su stabla posječena prije toga te da nalaz i mišljenje vještaka kojim utvrđuje datume sječe nije bio stručan, ističe se kako slijedi. Sud prvog stupnja je djelomično odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na određena stabla upravo iz razloga što je utvrđeno da su određena stabla posječena prije nego što je tužitelj postao vlasnik. Taj zaključak sud temelji na nalazu i mišljenju šumarskog vještaka danom u postupku osiguranja dokaza koji se vodio pod brojem R1-61/09 (list. 209.-213. spisa), a iz spisa predmeta ne proizlazi da je u tom postupku predmetni nalaz i mišljenje bio osporavan. Osim toga, sud prvog stupnja je uzeo u obzir i mišljenje vještaka prema kojem za određena stabla (samo) dopušta da je sječa učinjena i prije kupnje nekretnina te je i za ta stabla sud utvrdio da su posječena ranije (te za njih odbio tužbeni zahtjev).

17. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo.

18. Stoga, kako nisu osnovani žalbeni navodi koje ističu žalitelji, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkama I i II izreke.

18. Odluku o troškovima tužitelj pobija u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška do ukupno zahtijevanih 5.586,12 eura, dakle u iznosu od daljnjih 1.669,79 eura. Ističe da je trošak vještačenja platio 948,45 eura, da je sud pogrešno cijenio uspjeh u sporu kao i uspjeh u postupku osiguranja dokaza navodeći da je s osnovom uspio u omjeru od 100% pa da bi njegov konačni uspjeh iznosio 77,05%, a ne 54,14% kako je to utvrdio sud te da je troškove vještačenja i troškove sudske pristojbe u postupku osiguranja dokaza trebalo cijeniti u cijelosti, a ne prema omjeru uspjeha u sporu.

18.1. Žalba tužitelja kojom osporava odluku o trošku je djelomično osnovana.

18.2. Tužitelj neosnovano smatra da je uspio s osnovom u sporu u omjeru od 100%. Naime, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev utvrđen djelomično osnovanim s obzirom na sječu određenih stabala (osnovanost osnove) te je u skladu s time u tom dijelu priznat dosuđeni iznos upravo za ta stabla (osnovanost visine), ukupan uspjeh tužitelja je pravilno ocijenjen. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a, te ocijenio uspjeh tužitelja u 54,14%.

18.3. U vezi s time, pravilno je određen uspjeh u sporu i u odnosu na postupak osiguranja dokaza koji mu je prethodio, u skladu s člankom 168. stavak 2. ZPP-a prema kojem se ti troškovi mogu naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, upravo prema uspjehu u parnici.

18.4. Međutim, uvidom u spis, utvrđuje se da je tužitelj doista snosio troškove predujma za vještačenja u ukupnom iznosu od 948,45 eura (uplatnice na str. 79. i 166. spisa), pa mu je stoga, na ime vještačenja (koje je za parnični postupak sud priznao u iznosu od 834,98 eura) valjalo priznati daljnji trošak u iznosu od 113,47 eura.

18.5. U odnosu na troškove sudskih pristojbi u postupku osiguranja dokaza, nisu osnovani navodi da bi tužitelju iste trebalo cijeniti u cijelosti. Naime, kada je tužitelj djelomično uspio u sporu, trošak sudske pristojbe se dosuđuje razmjerno uspjehu u sporu sukladno odredbi članku 154. stavak 2. ZPP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice u odlukama broj Rev-1312/2024-2, Rev-702/12).

18.6. Konačno, osnovano tužitelj ističe da je u postupku osiguranja dokaza valjalo troškove vještačenja cijeniti u cijelosti, a ne prema uspjehu u sporu. Naime, kod djelomičnog uspjeha u parnici, kada je tuženik osporavao osnovu zahtjeva, trošak vještačenja koje je predujmio tužitelj priznaje se tužitelju u cijelosti obzirom da je bio potreban bez obzira na uspjeh u parnici (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, primjerice u odlukama broj Rev-1154/2023-2 te Rev-994/21). Stoga je, za taj postupak, tužitelju trebalo priznati iznos od 250,00 eura (nagrada odvjetniku na ime dvije radnje od 50 bodova, uvećane za PDV 25%, što tužitelj ne osporava) koje s obzirom na uspjeh u sporu od 54,14% (primjenom članka 168. stavak 2. ZPP-a) iznose 135,35 eura, a tom iznosu pridodati ukupan trošak vještačenja u tom postupku od 1.097,85 eura. Dakle, ukupni troškovi priznati tužitelju u postupku osiguranja dokaza iznose 1.233,20 eura. S obzirom na to da je sud tužitelju priznao troškove u postupku osiguranja dokaza u iznosu od 747,69 eura, tužitelju se priznaju i navedeni troškovi u daljnjem iznosu od 485,51 eura.

18.7. Dakle, tužitelju se priznaju daljnji troškovi u iznosu od 598,98 eura (113,47 eura + 485,51 eura) te se odluka o troškovima postupka, sadržana u dijelu pod točkom III. izreke, u tom dijelu preinačava. Tijek zateznih kamata na preinačeni iznos troškova postupka određen je primjenom članka 151. stavak 3. ZPP-a, odnosno od dana donošenja ove odluke.

18.8. U preostalom pobijanom dijelu u kojem pobija odluku o troškovima (u iznosu od 1.070,81 eura) žalba tužitelja se odbija kao neosnovana.

19. Stoga je, primjenom članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučeno kao pod točkama

III. i IV. izreke ove presude.

20. Žalba I. tužene i žalba II. tuženika nisu osnovane pa je stoga, u skladu s člankom 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkama V. i VI. izreke ove presude.

21. Žalba tužitelja je osnovana u omjeru od 35,87% (žalbom je osporavao troškove u iznosu od 1.669,79 eura, a dosuđeno mu je daljnjih 598,98 eura). S obzirom na vrijednost predmeta spora u žalbenom postupku, priznaje mu se 50 bodova, odnosno iznos 100,00 eura, uvećano za PDV 25% (Tbr. 11./4. u vezi s Tbr. 7.1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ br. 138/2023). Sukladno uspjehu u žalbenom postupku od 35,87%, priznaje mu se trošak sastava žalbe u iznosu od 44,84 eura.

22. Slijedom navedenog, primjenom članka 166. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom VIII izreke ove presude.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić