K-737/2020-21
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marini Pavić, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Brnada, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŽI, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem KO-DO-3939/2020 od 6. ožujka 2020., nakon javno održane i zaključene rasprave dana 19. veljače 2026. bez nazočnosti optuženika ŽI, i u nazočnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, Ive Mrkonjić Ljušanin, dana 24. veljače 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e:
OPTUŽENIK: ŽI, zvani " PI", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž i P, rođen **.**.1988. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, kemijski tehničar, nezaposlen, pismen, sa završenom SSS, oženjen, otac jednog djeteta, neodlikovan, lošeg imovnog stanja, osuđivan
k r i v j e
I. što je u razdoblju od 20. prosinca 2019. do 25. siječnja 2020., u mjestu Svib, Alojzija Stepinca 35, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, u dva navrata došao do obiteljske kuće ŽIUŠ kojem se neistinito predstavio kao policijski službenik ujedno neistinito navodeći da će mu otkriti počinitelje provale u njegovu kuću u [adresa], zatraživši od njega pozajmice od po 200,00 EUR-a, neistinito mu obećavši pozajmice vratiti za dva tjedna, pa kada mu je imenovani povjerovao i u dva navrata predao ukupno 400,00 eura, novac je uzeo te ga po isteku roka nije vratio da bi nakon primljenih pozajmica našao se s PIUŠ kod trgovine Konzum u Glavini Donjoj gdje je zatražio od njega da ga preveze u Imotski, kojom prilikom je od njega zatražio pozajmicu od još 50,00 eura, neistinito se obvezujući sav novac vratiti za nekoliko dana što je ovaj povjerovao i predao mu 200,00 kuna, koji novac je također uzeo i po isteku roka nije vratio, na koji način je oštetio AIUŠ za ukupno 411,44 EUR-a,
dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,
II. čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara – djelo opisano i kažnjivo u članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje u tekstu KZ/11).
III. Stoga se optuženik ŽI na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11,
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
IV. Potom se, temeljem članka 56. KZ/11, optuženiku ŽI izriče
UVJETNA OSUDA
te se istovremeno utvrđuje da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženik ŽI osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
V. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 nalaže se optuženiku ŽI, na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku PIUŠ iznos od 411,44 (četristojedanesteura i četrdesetčetiricenta)
EUR-a, u roku 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.
VI. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11, po posebnoj obvezi, dužan je optuženik ŽI isplatiti oštećeniku PIUŠ iznos od 411,44 EUR-a (četristojedanaesteura i četrdesetčetiricenta), u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko ne postupi po posebnoj obvezi uvjetna osuda može se opozvati (čl. 58. st. 5. KZ/11).
VII. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 82/22., 36/24., 72/25. i 13/26, dalje: ZKP/08) nalaže se optuženiku ŽI u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 200,00 (dvjesto) EUR-a, koji iznos predstavlja paušalni iznos.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod poslovnim brojem KO-DO-3939/2020 od 6. ožujka 2020. protiv optuženika ŽI zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevara – djela opisanog i kažnjivog u članku 236. stavak 1. KZ/11.
2. Sud je na temelju članka 404. stavak 5. ZKP/08 raspravu održao bez prisutnosti uredno pozvanog optuženika ŽI, jer se postupak vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, optuženik je na raspravu uredno pozvan ali nije pristupio niti je opravdao svoj izostanak, a prije toga je bio ispitan i upozoren da se dužan odazivati pozivima suda.
3. S obzirom da je rasprava održana u odsutnosti uredno pozvanog optuženika smatra se da isti negira počinjenje kaznenog djela pa se pristupilo izvođenju dokaza.
4. Na temelju odredbe članka 430. u svezi članka 330. i 329. ZKP/08 pročitan je i pregledan imovinsko pravni zahtjev oštećenika (list 3 spisa), zapisnik o prepoznavanju PUSD, Postaje granične policije Imotski od 24. veljače 2020. (list 25- 26 spisa) kao i fotodokumentacija prepoznavanja (list 27-31 spisa).
5. Na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika ZIUŠ od 22. veljače 2020. (list 23 spisa).
4. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju je pregledan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 77 spisa).
5.3. Ispitan sukladno članku 208.a ZKP/08, optuženik je iskoristio svoje zakonsko pravo i branio se šutnjom.
6. Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 za koje se tereti optužbom.
7. Ispitan oštećenik ŽIU je kazao kako je dana 20. prosinca 2019. bio u obiteljskoj kući u [adresa] kada mu u u jutarnjim satima došao jedan mlađi muškarac, i predstavio se kao PI i rekao mu da radi u policiji. Dalje je kazao kako zna da je oštećeniku prije 4-5 godina provaljeno u kuću u [adresa] i te da će on otkriti počinitelja te provale. Tražio je od oštećenika da mu pozajmi 200,00 EUR-a kako bi platio neke račune što je oštećenik učinio i dao mu novac. Kazao je da će mu novac vratiti za 2 tjedna kada dobije plavu. Potom je taj muškarac ponovno došao do oštećenika dana 15. siječnja 2020. i rekao da zna tko mu je provalio u kuću u [adresa] te tražio da mu pozajmi još 200,00 EUR-a za put u Zagreb. Oštećenik mu je opet dao 200,00 EUR-a a optuženik je rekao da će mu novac također vratiti za 10 do 15 dana. Taj muškarac ga je nazvao nekoliko puta na mobitel i uvijek navodio neke isprike za pozajmljeni novac i uvjeravao ga da će mu novac vratiti. Čak su se našli u [adresa] kada mu je taj muškarac tražio pozajmicu od još 50 eura pa mu je oštećenik dao 200,00 kuna. Novac mu nije vratio i oštećenik je sve prijavio policiji.
8. Iz provedene dokazne radnje prepoznavanja u PUSD, Postaji granične policije Imotski, proizlazi da je oštećenik prepoznao upravo optuženika ŽI kao počinitelja kaznenog djela.
9 . Nakon provedenog dokaznog postupka sud smatra da je na nedvojben način utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236 stavak 1. KZ/11 za koje se tereti optužbom.
10. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
11. U postupku je bilo sporno je li baš optuženik AI došao kod oštećenika PIU, neistinito mu se predstavio kao policijski službenik te potom u više navrata od oštećenika zatražio da mu pozajmi novac, neistinito mu navodeći kako će mu novac vratiti, u što je oštećenik povjerovao i predao mu novac.
12. S obzirom na navedeno, sud je posebnu pažnju posvetio procjeni iskaza ispitanog oštećenika žrtve PIU kojeg je sud ocijenio kao vjerodostojan, argumentiran i stvarno proživljen jer detaljno opisuje sve odlučne činjenice vezane za ponašanje optuženika ŽI, pri čemu oštećenik nema nikakvog razloga lažno teretiti optuženika kojeg ne poznaje. Oštećenik je iskazivao kako mu se optuženik čak predstavio imenom PI i to kao policijski službenik što je zasigurno bio razlog da mu oštećenik povjeruje. Da je iskaz oštećenika uvjerljiv i istinit potvrđuje upravo i provedena dokazna radnja prepoznavanja, na kojoj je oštećenik nedvojbeno prepoznao upravo optuženika kao počinitelja kaznenog djela. Iako optuženik negira počinjenje kaznenog djela, jasno proizlazi da se događaj zbio upravo onako kako je to opisao oštećenik, odnosno sud ocjenjuje istinitim iskaz oštećenika koji je inače osoba starije životne dobi i kojoj je optuženik pristupio vrlo smišljeno, najprije mu kazao kako će mu baš on otkriti počinitelja provale u njegovu kuću, a potom od njega zatražio novac. Sve su to bile okolnosti da mu oštećenik povjeruje i potom preda novac koji mu optuženik nije vratio. Stoga, respektirajući ovakav iskaz oštećnika koji je u suglasju s drugim provedenim dokazima, sud vjeruje da je oštećenik predao novac optuženiku vjerujući da je on policijski službenik koji će mu novac vratiti, pri čemu je optuženik kako bi naveo oštećenika da mu povjeruje istom ispričao kako će on kao policijski službenik pronaći osobe koje su oštećeniku provalile u kuću u [adresa].
14. Stoga je nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno kako je optuženik u razdoblju od 20. prosinca 2019. do 25. siječnja 2020., u mjestu [adresa], u nakani da se neosnovano materijalno okoristi, u dva navrata došao do obiteljske kuće ŽIUŠ kojem se neistinito predstavio kao policijski službenik ujedno neistinito navodeći da će mu otkriti počinitelje provale u njegovu kuću u [adresa], zatraživši od njega pozajmice od po 200,00 EUR-a, neistinito mu obećavši pozajmice vratiti za dva tjedna, pa kada mu je imenovani povjerovao i u dva navrata predao ukupno 400,00 eura, novac je uzeo te ga po isteku roka nije vratio da bi nakon primljenih pozajmica našao se s PIUŠ kod trgovine Konzum u Glavini Donjoj gdje je zatražio od njega da ga preveze u [adresa], kojom prilikom je od njega zatražio pozajmicu od još 50,00 eura, neistinito se obvezujući sav novac vratiti za nekoliko dana što je ovaj povjerovao i predao mu 200,00 kuna, koji novac je također uzeo i po isteku roka nije vratio, na koji način je oštetio AIUŠ za ukupno 411,44 EUR-a,
15. S obzirom na potrebiti oblik krivnje zaključuje se kako je optuženik kritične prigode postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan protupravnosti svog postupanja inkriminirane prigode, što znači da je u cijelosti bio svjestan svog učina i htio njegovo počinjenje. Očito je da je on svjestan nedopuštenosti ovakvih radnji, ovo počinio upravo s ciljem da se neosnovano materijalno okoristi.
16. Stoga je optuženik ŽI kriv zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u izreci.
17. Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije bila dovedena u pitanje, pa stoga sud uzima da je on u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud na strani optuženika nije našao nijedan ispričavajući razlog.
18. Na optuženika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela – KZ/11 („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19), s obzirom da kasnije izmjene Kaznenog zakona za njega nisu blaže.
19. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja optuženika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kaznenopravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti optuženika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena člankom 41. KZ/11.
20. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud optuženiku nije našao olakotnih okolnosti.
21. S druge strane, optuženiku je u otegotnom smislu valorizirana njegova kaznena osuđivanost. Naime, isti je presudom Općinskog suda u Splitu broj K- 354/2018 od 25. ožujka 2021., koja je postala pravomoćna 14. veljače 2023., osuđen zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci uvjetno na 4 godine.
22. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika može postići izricanjem uvjetne osude.
22.1. Stoga je optuženik na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a nakon toga mu je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s time da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je optuženik ŽI osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
22.2. Ovako izrečenu sankciju, sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu, tako i osobi optuženika, te je sud ocijenio da se s obzirom na način počinjenja ovog kaznenog djela ovakvom kaznenopravnom sankcijom može postići svrha kažnjavanja propisana zakonom. Dakle, ocjena je suda da će upravo izrečena uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, utjecati na druge da ne čine kaznena djela kroz svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a izraziti će i primjerenu društvenu osudu i prijekor zbog učinjenih kaznenih djela.
23. Sud je nadalje na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 naložio optuženiku ŽI, na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećeniku PIUŠ iznos od 411,44 (četristojedanesteura i četrdesetčetiricenta) EUR-a, u roku 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude.
24. Sud je nadalje na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11., optuženiku izrekao posebnu obvezu na način da u roku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude naknadi štetu oštećeniku PIUŠ iznos od 411,44 EUR-a (četristojedanaesteura i četrdesetčetiricenta), u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko ne postupi po posebnoj obvezi uvjetna osuda može se opozvati (čl. 58. st. 5. KZ/11).
25. Konačno kako je optuženik proglašen krivim, sud ga je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 200,00 (dvjesto) EUR-a koji predstavlja paušalni iznos, sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.
U Splitu, 24. veljače 2026.
SUDAC
Marina Pavić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od trenutka primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka ovom sudu, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- optuženik ŽI,
- Općinsko državno odvjetništvo u Splitu,
- oštećenik ŽIU,
- u spis.
