Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2130/20225

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika ND LUCAS 1502 j.d.o.o. Jalkovec, kao pravne osobe i II. okrivljenika ŽK, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 229. st. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 12717., 98/19.), prekršaja iz čl. 172. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.), te prekršaja iz čl. 150. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80./13., 137/13., 98/19.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pp-1837/2022 od 22. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaćajući žalbu tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Varaždin, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, osnovanom, a i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni, na način da se II. okrivljeniku ŽK za: prekršajno djelo činjenično opisano u toč. 1. izreke pobijane presude, koje se ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 229. st. 2., u vezi st. 1. toč. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 12717., 98/19., 151/22. i 64/23.), za prekršajno djelo činjenično opisano u toč. 2. izreke pobijane presude, koje se ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 172. st. 3., u vezi st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/24.), te za prekršajno djelo činjenično opisano u toč. 3. izreke pobijane presude, koje se ispravno pravno označava kao prekršaj iz čl. 150. st. 3., u vezi st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80./13., 137/13., 98/19. i 33/23.), na temelju istih propisa uz primjenu odredbe čl. 37. st. 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), utvrđuju novčane kazne i to: u odnosu na prekršajno djelo pod toč. 1. izreke pobijane presude, u iznosu od 500,00 (petsto) eura, u odnosu na prekršajno djelo pod toč. 2. izreke pobijane presude, u iznosu od 120,00 (stodvadeset) eura, te u odnosu na prekršajno djelo pod toč. 3. izreke pobijane presude u iznosu o 500,00 (petsto) eura, te se primjenom čl. 39. Prekršajnog zakona II. okrivljeniku izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.120,00 (tisućustodvadeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se, ako dvije trećine ukupno izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom II. okrivljenik ŽK, kao odgovorna osoba, proglašen je krivim te primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 2. Zakona o radu, prekršaja iz čl. 172. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te prekršaja iz čl. 150. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično opisanih u izreci pobijane presude, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je kazna u cijelosti plaćena, dok je u odnosu na I. okrivljenika ND LUCAS 1502 j.d.o.o., Jalkovec, na temelju čl. 155. st. 1. i st. 4. Prekršajnog zakona, postupak obustavljen, jer je navedena pravna osoba brisanjem u sudskom registru, prestala postojati.

2. Istom presudom II. okrivljenik je obveza na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno je podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

4. U žalbi, u bitnom navodi da je prvostupanjski sud okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao ublažene novčane kazne a da je tom prilikom pogrešno primijenio odredbu čl. 37. Prekršajnog zakona, budući da su za radnicu štetne posljedice nastale samom činjenicom da nije bila prijavljena, dok štetne posljedice nisu naknadno otklonjene, zbog čega je pogrešan zaključak suda da će se kod okrivljenika ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja. Iz navedenih razloga predlaže pobijanu presudu preinačiti ili ukinuti te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da su prekršajna djela za koja je II. okrivljenik proglašen krivim u toč. 1., 2. i 3. izreke, činjenično potpuno opisana te sadrže sva konstitutivna obilježja koja odgovaraju zakonskom opisu djela, međutim pogrešno su pravno označena, zbog čega je ovaj sud po službenoj dužnosti predmetna djela radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava (196. točka 4. Prekršajnog zakona) ispravno pravno označio: u toč. 1. kao prekršaj iz čl. 229. st. 2., u vezi st. 1. toč. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 12717., 98/19., 151/22. i 64/23.), u toč. 2. kao prekršaj iz čl. 172. st. 3., u vezi st. 2. toč. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/24.) i u toč. 3., kao prekršaj iz čl. 150. st. 3., u vezi st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj: 80./13., 137/13., 98/19. i 33/23.).

9. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnim sankcijama, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud smatra da su novčane kazne utvrđene II. okrivljeniku za počinjene prekršaje, s obzirom stupanj njegove odgovornosti, težinu djela i ostale okolnosti koje je prilikom odmjeravanja kazni II. okrivljeniku za počinjene prekršaje, već prethodno cijenio prvostupanjski sud, preblage.

10. Stoga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, na način da je i dalje primjenjujući čl. 37. Prekršajnog zakona, novčane kazne II. okrivljeniku utvrdio u iznosima koji su viši od iznosa novčanih kazni utvrđenih pobijanom presudom ali su i dalje niži od Zakonom propisanih minimuma kazni za predmetna prekršajna djela koji su bili na snazi vrijeme donošenja pobijane presude, sukladno kojima je sud prvog stupnja imajući u vidu načelo primjene blažeg propisa (članak 3. stavka 2. Prekršajnog zakona) trebao pravilno pravno označiti inkriminirana djela, budući da je u odnosu na počinitelja odgovornu osobu u pravnoj osobi za prekršaj pod toč. 1.) odredbom čl. 229. st. st. 2. Zakona o radu novčana kazna propisana u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura, za prekršaj pod toč. 2.) odredbom čl. 172. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, u rasponu od 130,00 do 1.320,00 eura, te u odnosu na prekršaj pod toč. 3.) odredbom čl. 150. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, u rasponu od 1.060,00 do 1.990,00 eura. Naime, ovaj sud smatra da su okolnosti koje je cijenio i prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne, što je valjano i argumentirao, osobito olakotne okolnosti te da u konkretnom slučaju, postoji osnova za ublažavanje kazne primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, međutim uzimajući pri tome u obzir težinu počinjenih prekršaja, koju prvostupanjski sud nije dostatno vrednovao, što osnovano ističe tužitelj u žalbi, ovaj sud je novčane kazne utvrdio u nešto višim iznosima od onih koje je izrekao prvostupanjski sud, te II. okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu koja je viša od kazne izrečene prvostupanjskom presudom.

11. Ovaj sud smatra da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na II. okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije, te da je novčana kazna sada izrečena II. okrivljeniku, razmjerna stupnju njegove odgovornosti, prirodi i težini počinjenih prekršaja, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.

12. Budući da je odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

13. Slijedom iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, II. okrivljenika i tužitelja.