REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-758/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Zdenko Duvnjak i Jadranka Duvnjak, odvjetnici u Kaštel Starom, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2 OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-337/2023-2 od 16. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Pn-309/2018 od 16. siječnja 2023., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-337/2023-2 od 16. listopada 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj Pn-309/2018 od 16. siječnja 2023.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi protiv drugostupanjske presude zbog tri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 183/11-2 od 16. listopada 2013., Rev 1156/2022, Rev 27/2022, Rev 373/2022, Revd 1432/2022 i Revd 4922/2021 uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih odluka protivno shvaćanju u navedenim odlukama odnosno da drugostupanjske odluke odstupaju od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Postavljenim pitanjima predlagatelj ukazuje na eventualno pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualna počinjena povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju postojanje ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Naime, kako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
8. Odgovor na drugo postavljeno pitanje koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni.
8.1. O tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu ovaj sud je izrazio shvaćanje u brojnim svojim odlukama npr. Rev-1696/17-2 od 5. rujna 2017., Rev-52/13-2 od 5. rujna 2017., Rev-422/2021-2 od 28. travnja 2021. u kojima je u bitnome izraženo shvaćanje da je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05 – dalje: ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz čl. 12. st. 1. ZOOP-a oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
9. Međutim, u konkretnom predmetu iz sadržaja nižestupanjskih presuda ne može se utvrditi kada je i je li tužitelj podnio odštetni zahtjev jer izreke tih presuda ne sadrže odbijajući dio tijeka zateznih kamata niti iz sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da je tužitelj tražio dopunsku odluku o tijeku zateznih kamata. Naime, iz izreke drugostupanjske presude proizlazi da je sud zbog pogrešne primjene materijalnog prava preinačio samo stopu zakonske zatezne kamate, a ne i tijek zatezne kamate.
9.1. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP prijedlogu za dopuštenje revizije treba priložiti prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku protiv kojih se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi, žalbu i prema potrebi druge dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se u prijedlogu za dopuštenje revizije stranka poziva.
9.2. U konkretnom slučaju tužitelj nije postupio na navedeni način te uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio dokaze u smislu podnošenja odštetnog zahtjeva s tijekom zatezne kamate kako bi se ocijenila osnovanost zahtjeva za naplatu tijeka zatraženih zateznih kamata.
9. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u st. I. izreke rješenja.
10. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
11. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
12. Glede tužiteljevih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
13. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U ovim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja i tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično i pošteno suđenje.
14. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, pa je odlučeno kao u st. II. izreke ovog rješenja (čl. 389.a st. 4. ZPP).
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
