REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-746/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice LĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Denis Hüsein, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marin Barić, odvjetnik u Rijeci, Andrije Medulića 1, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovrhovoditeljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-908/2025-2 od 22. prosinca 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-284/2025- 39 od 27. studenoga 2025., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog ovrhovoditeljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-908/2025-2 od 22. prosinca 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-284/2025- 39 od 27. studenoga 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja jedno pravno pitanje koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz tvrdnju da je osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), a koje se odnose na pravo na pošteno i pravično suđenje.
4. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude.
5. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ovršenik se protivi navodima prijedloga te predlaže isti odbiti odnosno odbaciti.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno jedno pravno pitanje, međutim u prijedlogu uopće nije iznesen ni jedan razlog važnosti naznačenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Stoga, iako je u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno pravno pitanje za navedeno pitanje nisu izloženi razlozi njegove važnosti zbog kojih bi postavljeno pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a uz to ovrhovoditeljica u prijedlogu ni ne tvrdi da o pravnim pitanjima postoje različita praksa drugostupanjskih sudova niti tvrdi da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovog suda. Postavljenim pitanjem i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava ovrhovoditeljica u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo iznosi svoja pravna shvaćanja o postavljenom pitanju, čime u biti samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoja shvaćanja o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.
10. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 385.a u vezi sa čl. 389.b st. 1. ZPP riješeno kao u st. I. izreke rješenja.
11. U prijedlogu za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da ovrhovoditeljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. toč. 1. Konvencije, a koje se odnosi na pravo na pošteno i pravično suđenje.
12. Ovrhovoditeljica u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su joj u ovom ovršnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito teške povrede postupka, te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su joj ujedno povrijedili njeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.
13. Sadržajem prijedloga ovrhovoditeljice za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu iznositi u revizij i niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
14. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
15. Ovaj sud smatra da u postupku pred nižestupanjskim sudovima je ovrhovoditeljici bilo omogućeno izjasniti se o svim zahtjevima i navodima ovršenika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim rješenjima sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako ovrhovoditeljice tako i ovršenika. Ta rješenja su dovoljno obrazložena te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da ovrhovoditeljica nije imala pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da je ovršni postupak obustavljen na odredbe čl. 14. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024 – dalje: OZ) jer ovrhovoditeljica u određenom joj roku, a ni do donošenja pobijanih rješenja nije predujmila iznos za rad sudskog ovršitelja, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja od ovrhovoditeljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
16. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
17. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
