Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-73/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnici Valentitni Božiček, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Dragičević i partneri, d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Ani Mlačić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7186/2024-13 od 30. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7186/2024-13 od 30. rujna 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

„I . Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između prednika tužitelja ĐU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 od dana 07.09.2007. godine, sadržana u članku 5. st. 2. Ugovora o kreditu, koja glasi: “Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedancijelihpedesetposto) iznosa kredita."

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 platiti tužitelju IU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 187,24 eura, sa zateznom kamatom koja teče od dana 12. rujna 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine u visini određenoj po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, uvećanjem eskontne stopa HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023.g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 339,04 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 30. rujna 2025. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući odluku suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Tuženiku nije povrijeđeno niti pravo na pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

5. Sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti ugovorne odredbe ugovora o kreditu naznačene u izreci prvostupanjske presude kojom je ugovorena jednokratna naknada za sklapanje ugovora te isplata stečenog bez osnove, iznosa koji je tuženik stekao temeljem takve ništetne ugovorne odredbe, i to sa zateznim kamatama.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegov prednik, otac tužitelja, koji je izvorno sklopio ugovor o kreditu, a nakon sklapanja ugovora o kreditu je preminuo, predmetni ugovor o kreditu sklopio radi kupnje osobnog vozila za osobne potrebe. Otac je tužitelju rekao da se kod sklapnja ugovora o kreditu razgovaralo samo o visini kredita i visini rate.

8. Pravilno sud prvog stupnja temeljem iskaza tužitelja zaključuje da je predmetna ugovorna odredba ništetna.

Riječ je o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije jasno na što se jednokratna nakada odnosi, pa takva odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Tužitelj tvrdi da se nije pojedinačno pregovaralo o ovoj odredbi ugovora te da je tekst ugovora unaprijed sastavljen od strane tuženika, dok tuženik nije dokazao suprotno. Zbog toga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je odredba prema kojoj tužitelj snosi troškove obrade kredita uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, neovisno o visini iznosa.

9. I Sud Europske unije u presudama C-84/2019 i C-224/2019 potvrdio je da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem u tipskom ugovoru ugovarati ulazne naknade o troškovima obrade kredita za koje ne postoji obrazloženje na temelju čega su isti nastali, koji se netransparentni ili neproporcionalni.

Zbog navedenoga su pravno neodlučno to je li tužitelju trebalo odnosno moglo biti jasno da plaća 1,5% tzv. ulazne naknade.

Osim toga, prema čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narode novine br. 35/05 I dr., dalje ZOO) tuženik nije ovlašten od tužitelja naplatiti ulaznu naknadu odnosno naknadu za obradu kredita.

10. U ugovoru nije navedeno od čega se sastoji naknada od 1,5% i zašto je određena baš u toj visini od ukupnog iznosa kredita, niti je tuženik priložio dokaz na okolnost da je visina naknade vezana uz neke administrativne troškove obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično.

11. Kako se dakle radi o naknadi za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a radi se u tipskom ugovoru koji je prethodno pripremio sam tuženik, navedena odredba ugovora o kreditu prema članku 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potgrošača iz 2003. je nepoštena, a prema odredbi članka 87. stavak 1. Istog Zakona i ništetna.

12. Kako je odredba o tzv. ulaznoj naknadi ništetna tužitelj ima pravo na vraćanje stečenog bez osnove primjenom članka 1115. ZOO-a.

13. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio neosnovanim i prigovor zastare jer zastarni rok po stjecanju bez osnove iznosi pet godina.

Članak 215. stavak 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok članak 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Članak 245. stavak 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a stavak 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

14. Prema članku 241. ZOO-a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Naime, zastara prema članku 323. stavak 1. ZOO-a počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a ništetnost je tek utvrđena u ovom postupku pa zastara nikako nije mogla nastupiti.

15. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana uplate naknade, sukladno članku 1115. ZOO-a, odnosno članku 29. stavak 1. u svezi s člankom 183. stavak 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

U konkretnom slučaju tuženik je unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

16. Pravilno je i odluka o trošku utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

17. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je kao neosnovana odbijena primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a i prvostupanjska je presuda potvrđena.

18. Primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević