Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1587/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Zlinje d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika ŽV, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 38.a st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (Narodne novine broj: 75/2013., 36/2015., 46/2017., 152/22.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pp-4322/2024 od 3. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenika, a i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda, na način da se I. okrivljenik Zlinje d.o.o., sa sjedištem u [adresa] i II. okrivljenik ZV, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)

oslobađaju od optužbe

da bi: I. okrivljena pravna osoba putem svoje odgovorne osobe, 16. listopada 2024. dozvolila i/ili naredila da u javnom prometu sudjeluje vozač ĐV OIB [osobni identifikacijski broj] zaposlenik tvrtke ZLINJE d.o.o OIB 935525268432 koji je upravljao skupom vozila N3 kategorije i to: vučno vozile marke Volvo reg. oznake Volvo DU400KE i priključno vozilo marke Ž reg. oznake [registarska oznaka] (vozila vlasništvo tvrtke ZLINJE d.o.o) i kretao se kolnikom županijske ceste Ž5205 iz smjera autoceste A7 u smjeru industrijske zone Kukuljanovo; izvršenim nadzorom utvrđeno da vozač, iako je dužan imati svoju personaliziranu digitalnu karticu u digitalnom tahografu, isti je upravljao na opciju OUT na digitalnom tahografu te je naj način manipulirao svojim radnim vremenima, odmorima kao i radnim aktivnostima,

čime bi postupili protivno odredbi čl. 32. st. 3. Uredbe Vijeća EEZ br. 165/2014 i počinili prekršaj iz čl. 38.a st. 1. toč. 2. Zakona o radnom vremenu, obaveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

II Uslijed odluke iz točke I. izreke ove presude, žalba I. okrivljenika i II. okrivljenika je bespredmetna.

III Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 2. do 5. i toč. 7. istog Zakona, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I. okrivljenik i II. okrivljenik su proglašeni krivima zbog prekršaja iz čl. 38.a st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo je I. okrivljenik kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.600,00 eura, a II. okrivljenik novčanom kaznom u iznosu od 2.100,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka i to I. okrivljenik u iznosu od 50,00 eura, a II. okrivljenik u iznosu od 30,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, visine izrečene prekršajne sankcije i zbog troškova postupka. Žalitelji u bitnom, poriču svoju odgovornost za predmetno prekršajno djelo navodeći da oni nisu naredili niti su dopustili počinjenje istog prekršaja koji je počinio vozač, odnosno da u postupku ničim nije dokazano da su oni vozaču naredili ili dopustili da počinjenje predmetnog prekršaja.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna.

6. Rješavajući o žalbi okrivljenika te ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) je u odnosu na predmetno djelo opisano u izreci pobijane presude utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, budući da isto djelo, na način na koji je opisano nije prekršaj, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, odredbom čl. 38.a st. 1. toč. 2. i st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu,

propisano je kažnjavanje za prekršaj počinitelja pravnu osobu i odgovornu osobu u pravnoj osobi koji „naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 8. AETR-a“.

8. Iz takvog zakonskog opisa navedenih prekršaja slijedi da djelo može biti počinjeno bilo naredbom, bilo dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija.

9. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja u izreci pobijane presude te u optužnom aktu, navedeno je da su okrivljenici „dozvolili i/ili naredili“ da u javnom prometu sudjeluje vozač ĐV zaposlenik tvrtke ZLINJE d.o.o. koji je upravljao skupom vozila N3 kategorije i to: vučno vozile marke Volvo reg. oznake Volvo DU400KE i priključno vozilo marke Ž reg. oznake [registarska oznaka] (vozila vlasništvo tvrtke ZLINJE d.o.o) i kretao se kolnikom županijske ceste Ž5205 iz smjera autoceste A7 u smjeru industrijske zone Kukuljanovo; a izvršenim nadzorom utvrđeno je da vozač, upravljao na opciju OUT na digitalnom tahografu iako je dužan imati svoju personaliziranu digitalnu karticu u digitalnom tahografu te je naj način manipulirao svojim radnim vremenima, odmorima kao i radnim aktivnostima, pri čemu iz ponašanja okrivljenika na način kako je navedeno u činjeničnom opisu tj. da su „dozvolili i /ili naredili“, protupravna radnja uopće nije određena, pa nije jasno da li su okrivljenici naprijed opisano ponašanje vozača naredili ili dopustili.

10. Naime, za ocjenu je li ostvareno obilježje predmetnog prekršaja, nije dovoljno u činjeničnom opisu samo navesti zakonsko obilježje prekršaja alternativnim navođenjem svih načina počinjenja prekršaja (ovdje je to „narediti ili i /dopustiti“), već je u činjeničnom opisu protupravno ponašanje okrivljenika, koje je zakonsko obilježje prekršaja, potrebno točno odrediti, bilo kao naredbu ili dopuštanje, te ujedno za isto navesti na koji je konkretan način ostvareno, a što je u ovom slučaju izostalo. Stoga činjenični opis prekršaja koji ne navodi točno određeno zakonsko obilježje prekršaja, niti način na koji je ostvareno, ne sadrži obilježje prekršaja.

11. Slijedom navedenog, u odnosu na predmetno djelo prekršaja, ostvarena je povreda materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona jer djelo, na način kako je činjenično opisano u izreci presude, nije prekršaj, budući da činjenični opis prekršaja ne sadrži podatak u čemu se točno sastoji protupravno ponašanje okrivljenika, budući da nije navedeno da li su okrivljenici vozaču naredili ili dopustili manipuliranje odnosno prikrivanje podataka za vrijeme vožnje, niti je navedeno na koji je način to ostvareno.

12. Stoga je ovaj Sud po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu na način opisan u toč. I. izreke ove odluke.

13. Iz navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.