REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-662/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Goranke Barać-Ručević članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-962/2025-2 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6297/2024-9 od 11. travnja 2025., u sjednici održanoj 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-962/2025-2 od 10. rujna 2025., kojom je potvrđena u toč. I. i II. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6297/2024-9 od 11. travnja 2025. U prijedlogu postavlja tri pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?

2. Je li sud povrijedio zabranu ocjene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a za koju odredbu je sud istovremeno utvrdio da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?

3. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?".

2. Kao razlog zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

5. Naime, u odnosu na prva dva postavljena pitanja pravno shvaćanje iz pobijane presude u skladu je s pravnim shvaćanjem iz odluke revizijskog suda poslovni broj Rev 673/2023 od 13. veljače 2024. Nižestupanjski sudovi su uzeli u obzir zahtjev transparentnosti sadržan u čl. 85. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03), izveli dokaze radi utvrđenja je li taj zahtjev ispunjen i obrazložili zbog čega nije ispunjen.

6. Treće postavljeno pitanje također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od sudske prakse i pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda Rev 1020/2021 od 4. listopada 2022., Rev 43/22 od 14. lipnja 2022. i Rev 112/18 od 9. ožujka 2022. pri čemu se tuženiku ukazuje i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., pa nije riječ o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.

7. Stoga je ovaj sud ocijenio da u prijedlogu nije riječ o važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi trebalo dopustiti reviziju pa je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil