Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-114/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP ELEKTRA d.o.o., OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupan po punomoćniku Mariu Patači, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice PA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-91654/2025-2 od 10. listopada 2025. godine, dana 24. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrv-91654/2025-2 od 10. listopada 2025. godine u pobijanom dijelu, u iznosu od 62,50 eura u kojem nije prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 93,75 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (t. I. izreke) te je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka u iznosu od 93,75 eura (t. II. izreke)
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj, a konkretno žali se na neprihvaćeni dio zahtjeva za trošak pribave klauzule i pravomoćnosti u iznosu od 62,50 eura i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ). Predlaže da ovaj sud prihvati žalbu ovrhovoditelja, preinači rješenje sukladno zakonu te naloži ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 62,50 eura na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kao i trošak sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura s obrazloženjem da ovrhovoditelj nije dokazao da mu je nastao predmetni trošak te da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor.
5. Ovrhovoditelj smatra da je nepravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kao neosnovan, s obrazloženjem da prema sudskoj praksi kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj, zastupan po punomoćniku, ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te da pri tome ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi donesenog po javnom bilježniku Vesni Kelečić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-15366/2025 od 4. ožujka 2025. godine.
6. Odredbom čl. 16. Izmjena i dopuna Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 131/2020. - dalje: ZIDOZ/20.) izmijenjena je odredba čl. 283. OZ, a kojom je propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (čl. 283. st. 1. OZ) te će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju (čl. 283. st. 4. OZ). Nakon navedenih izmjena, nije opravdan trošak koji se odnosi na pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave. U konkretnom slučaju nije bila riječ o rješenju o ovrsi na temelju ovršne isprave a koje bi bilo doneseno od strane suda te nije bilo potrebno pribaviti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti u pisarnici suda već je javni bilježnik po zakonu obvezan, čak i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti ako su za to bili ispunjeni navedeni uvjeti te dostaviti rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju, što je javni bilježnik u konkretnom slučaju i učinio. Stoga ovrhovoditelju konkretni trošak nije niti nastao. Slijedom navedenog trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije bio potreban za provedbu predmetne ovrhe i ne može biti priznat ovrhovoditelju, cijeneći odredbu čl. 14. st. 4. OZ, prema kojoj ovrhovoditelj ima pravo tražiti (samo) naknadu troškova koji su mu bili potrebni za ovrhu, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
7. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao pod točkom I. izreke.
8. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 381. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
Sutkinja
Gordana Bošković Majerović
