Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-241/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice UČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici mr.sc. Sonji Bulić, odvjetnici u Puli, protiv ovršenika TČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Almi Kulenović, odvjetnici u Puli, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-732/2025-2 od 1. kolovoza 2025., dana 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Ovr-732/2025-2 od 1. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditeljice, zaplijenjenih na temelju ovršne isprave - pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Puli-Pola od 25. srpnja 2024.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. to. 2. i. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/1, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, u daljnjem tekstu: OZ-a) predlažući njegovo ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja i postupka, koji je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

5. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti zahtjeva ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditeljice (čl. 355. ZPP-a), na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

6. Odredbom čl. 210. OZ-a propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ- a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

6.1. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisane su pretpostavke za odgodu ovrhe, pri čemu je opća pretpostavka da ovršenik treba učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Uz navedeno, dodatno mora biti ispunjen i jedan od uvjeta nabrojanih u članku 65. stavku 1 točkama 1.-11. OZ-a.

7. Pravilno je zaključio sud prvog stupnja da ovršenik nije dokazao, niti konkretizirao i argumentirao na razini vjerojatnosti, da bi provođenjem ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je ta odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i ispunjenje jedne od pretpostavki propisanih u čl. 65. st. 1. t. 1. –11. OZ-a pa je pravilno sud primijenio materijalno pravo, kada je odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe, slijedom čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta te nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

8. Valjda dodati, a kako to pravilno u pobijanom rješenju navodi i sud prvog stupnja, da se za odgodu ovrhe ne traži postojanje bilo kakve štete, nego isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, one koju protuovrhom ili restitucijskom parnicom ili ovrhom koja bi se u nastavku ovršnog postupka provela, ovršenik ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditeljice. Šteta koju ovršenik trpi kao nužnu posljedicu provedbe ovrhe, a koju ovrhovoditeljica ima pravo zahtijevati radi ostvarenja svoje dospjele tražbine koju ovršenik nije ispunio, ne može se smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci (380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović