Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-569/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Reiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi treće osobe Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Virovitici, protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-353/2025-6 od 13. studenog 2025. i dopunskog rješenja tog suda, poslovni broj P-353/25-9 od 2. prosinca 2025., dana 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba Republike Hrvatske, ukidaju se rješenje Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-353/2025-6 od 13. studenog 2025. za iznos od 300,00 eura i dopunsko rješenja tog suda, poslovni broj P-353/25-9 od 2. prosinca 2025. u cijelosti i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. Ostavljeno je da se o trošku tužitelja nastalog podnošenjem odgovora na žalbu odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna naknadi troškove nastale delegacijom predmetnog spisa tužitelju, odvjetniku Predragu Kraliku u iznosu od 349,80 eura, a dopunskim rješenjem naloženo je Republici Hrvatskoj da mu naknadi daljnji trošak u iznosu od 87,45 eura.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja, u dijelu kojim je punomoćniku tužitelja priznat trošak u iznosu od 300,00 eura i dopunskog rješenja u cijelosti, žali se Republika Hrvatska pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsko rješenje na način da odbije zahtjev za naknadu trošak u iznosu od 300,00 eura kao neosnovan te da ukine dopunsko rješenje kojim je na iznos ukupnog troška iz prvostupanjskog rješenja priznati PDV ili da preinači dopunsko rješenje u cijelosti u skladu s navodima žalbe.

3. Odgovorom na žalbu osporava se osnovanost žalbi Republike Hrvatske te se predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijana prvostupanjska rješenja uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja je, u odnosu na zahtjev za naknadu troška zbog izbivanja punomoćnika tužitelja iz ureda radi delegacije predmeta, u iznosu od osporenih 300,00 eura, odlučio kao u izreci pobijanih rješenja pozivom na čl. 11. st. 4. i 5. Zakona o sudovima (Nar. nov. br.: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24., 136/25., dalje: ZS) i Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), dok je prvostupanjskim dopunskim rješenjem sud odlučio o zahtjevu za naknadu PDV-a na taj iznos i na žalbom neosporeni iznos troška od 49,80 eura,

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je odredbo čl. 11. st. 4. ZS propisano da strankama i njihovim punomoćnicima u slučaju delegacije pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza, a da odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja, određenu Tarifom, ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata.

6.1. Također nije sporno da je odredbom st. 5. istog članka određeno je da će se naknada troškova iz st. 4. isplatiti na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

7. Kako se pravilno ukazuje navodima žalbe sud u pobijanoj odluci nije uopće naveo na temelju čega je utvrdio da je punomoćnik tužitelja faktično izbivao iz ureda više od tri sata radi delegacije u smislu propisanog čl. 11. st. 4. ZS-a, niti je dao obrazloženje vezano uz visinu priznatog troška s obzirom na propisano st. 5. te zakonske odredbe. S obzirom na to ne može se provjeriti niti valjanost odluke o iznosu PDV-a priznatog dopunskim rješenjem na trošak priznat u iznosu od 300,00 eura.

7.1. Osim toga, glede dopunskim rješenjem priznatog PDV-a, nije jasno na temelju čega je valjalo priznat trošak PDV-a na cijenu putne autobusne karte u visini koje je određen trošak prijevoza, imajući na umu što se u smislu Tarife smatra odvjetničkom radnjom, a što izdatkom.

8. Slijedom toga osnovano se navodima žalbe ukazuje na povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, zbog kojih povreda nije moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Zbog rečenog su oba prvostupanjska rješenja ukinut u pobijanom dijelu na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a.

9.1. U ponovnom postupku sud će otkloniti propuste na koji je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će donijeti novo rješenje koje će ovaj sud moći ispitati.

10. Odluka o troškovima nastalim davanjem odgovora na žalbu temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Sudac:

Jadranka Matić