Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-1521/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnici Marija Bartoluci Skroza, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri iz Zagreba, protiv ovršenice SF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zlatko Gregurić, odvjetnik iz Bjelovara, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Bjalovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Ovr-995/2024-4 od 26. srpnja 2024., dana 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice izjavljena izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/12, 93/14 i 55/16 - odluka Ustavnog suda, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ) kao neosnovana, te se u tom dijelu potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Ovr-995/2024-4 od 26. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja pod točkom I izreke određena je predložena ovrha na nekretninama ovršenika, pod točkom II izreke ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu od 13.781,11 eur te je pod točkom III izreke Zk odjelu toga suda naložena upis zabilježbe ovrhe.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ), te čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11.OZ, te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode I predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ je neosnovana.

5. Vezano uz žalbene navode ovršenice kojima upire na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ (djelomične ništetnost ovršne isprave i prigovora zastare) valja odgovoriti da ovaj sud iste nije ispitivao sukladno čl. 52. OZ, budući da o navedenim razlozima odlučuje sud prvog stupnja.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka.

7. Pobijano rješenje o ovrsi sud prvog stupnja je donio na temelju ovršne isprave - Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od dana 15.5.2008., solemniziranog po javnom bilježniku u Bjelovaru, Nevenki Osmanović dana 20.5.2008 pod posl. brojem OV-7742/08, a koji je sporazum postao ovršan dana 31.7.2008., a kojim je NF kao tadašnji isključivi zk vlasnik 1/1 predmetne nekretnina dozvolio ovrhovoditelju da provede prisilnu ovrhu na nekretninama u njegovom vlasništvu, a radi naplate dospjele tražbine koju ima protiv njega po osnovi Ugovora o dugoročnom kreditu broj 5010274010 od 15.5.2008., te da je ovrhovoditelj protiv njega, temeljem iste ovršne isprave pokrenuo ovršni postupak i Općinski sud u Križevcima je dana 22.10.2010. donio rješenje o ovrsi Ovr-1467/10, koji je i dalje u tijeku.

8. Pravomoćnom presudom o utvrđenju bračne stečevine Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-798/09 od 11. veljače 2010. utvrđeno je da je SF, supruga, suvlasnica u 2/3 dijela predmetnih nekretnina te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru posl. broj P-389/17 od 28. ožujka 2017. utvrđeno da ovrha u predmetu poslovni broj Ovr-1467/10 na 2/3 dijela nekretnina u vlasništvu ovršenice nije nedopuštena jer je ovršenica predmetne nekretnine stekla opterećene založnim pravom u korist ovrhovoditelja.

9. Predmetna ovrha je u smislu čl. 83. OZ-a određena protiv ovršenice kao suvlasnika predmetnih nekretnina koja je suvlasništvo istih stekla nakon zasnivanja založnog prava, pa kako je dakle nekretnina već u momentu njezinog stjecanja prava suvlasništva bila opterećena založnim pravom u korist ovrhovoditelja, to je ovršenica znala odnosno mogla i morala znati da će u slučaju nepodmirenja duga njezinog prednika, ovrhovoditelj isti namiriti iz vrijednosti založene nekretnine, budući da je založno pravo na toj nekretnini bilo i ustanovljeno upravo radi osiguranja naplate predmetnog duga.

10. Nije ostvaren ni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ budući da nije određen niti je protekao neki drugi zakonom propisani rok u kojem se može tražiti ovrha na nekretnini na kojoj je zasnovano založno pravo.

11. Iz sadržaja žalbe proizlazi da ovršenica ističe da predmetna nekretnina u pretežitom dijelu predstavlja obiteljsku kuću u kojoj ona živi sa svojom obitelji, suprugom, dva sina, dvije snahe i unučadi. Međutim, takvi navodi ovršenice ocijenjeni su neosnovanim. Naime, založni dužnik i vlasnik nekretnine je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu dobrovoljno pristao na zasnivanje založnog prava na predmetnim nekretninama i na pravne posljedice koje iz toga proizlaze, te posljedično tome, kako je na navedeni način izričito dana suglasnost za zasnivanje založnog prava na predmetnim nekretninama i provođenje ovrhe na istima radi prisilne naplate tražbine kreditora, to u ovom ovršnom postupku više nema pravo isticati prigovor prava na dom odnosno da joj je predmetna nekretnina jedina nekretnina (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava F. protiv Republike Hrvatske - Zahtjev br. 2545/2014. od 20. rujna 2016.).

12. Isto tako, ovrhovoditelj se, kao založni vjerovnik, može namiriti iz vrijednosti zaloga kako u pogledu glavnice, tako i kamata, naknada i troškova jer je takvo založno pravo upisano u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama, a takvo ovlaštenje proizlazi iz čl. 301. st. 1. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17 - dalje: ZV).

13. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio sve relevantne činjenice potrebne za donošenje rješenja o ovrsi, te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 23. toč. 5. OZ i čl. 22. OZ pa kako ovršenica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog, to je žalbu izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. točke 7. i 11. OZ valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a te odlučiti kao i izreci pod stavkom I.

14. Odbijen je zahtjev stranaka za naknadu troškova u povodu pravnog lijeka i to ovršenice jer nije uspjela s podnesenom žalbom, a ovrhovoditelja jer trošak odgovora na žalbu nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Sutkinja

Ksenija Jakovčević