Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3052/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Goran Gatara, Vera Dizdarević, Valentina Vižintin i Marko Komorski, u Rijeci, radi utvrđenja ništavosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovi broj P-16/2019 od 29. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovi broj P-16/2019 od 29. ožujka 2022. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su svi ugovori o zajmu zaključeni između ST iz [adresa], Panos 6 kao zajmodavca i AT iz [adresa], te ŽT iz [adresa], kao zajmoprimaca u periodu od 21. veljače 2000. godine pa do sklapanja posljednjeg aneksa 21.08.2004 godine ništavi i to: 1. ugovor o zajmu br. 2102-00 od 21. veljače 2000. godine

2. ugovor o zajmu br. 2102-00/01 od 21. veljače 2000. godine s aneksima br. 1. od 21.08.2001. godine, aneks br. 2. od 21.12.2001. godine, aneks br. 3. od 21.02.2002. godine, aneks br. 4 od 21.08.2002. godine, aneks br. 5 od 21.02.2003. godine, aneks br. 6. od 21.08.2003. godine, aneks br. 7. od 21.02.2004. godine, aneks br. 8. od 21.08.2004. godine

3. ugovor o zajmu br. 2102-00/02 od 21. veljače 2000. godine

4. ugovor o zajmu br. 2108-00 od 21. kolovoza 2000. godine s aneksom br. 1. od 21.02.2001.godine

5. ugovor o zajmu br. 2108-00/1 od 21. kolovoza 2000. godine s aneksima br. 1. od 21.12.2001.godine, aneks br. 2. od 21.02.2002. godine, aneks br. 3. od 21.08.2002. godine, aneks br. 4 od 21.02.2003. godine, aneks br. 5 od 27.03.2003. godine, aneks br. 6. od 21.08.2004. godine, aneks br. 7. od 21.02.2004. godine, aneks br. 8. od 21.08.2004. godine." (točka I. izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku ST, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati novčani iznos od 102.206,13 EUR uvećan za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja se plaća na štedne uloge po viđenju na devizna sredstva za DEM kod Erste bank d.d. Rijeka, počevši od isplate svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2001.g., a na devizna sredstva za EUR-o kod Erste bank d.d. Rijeka od 1. siječnja 2002.g. do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008.g. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, i to iznose uvećane za pripadajuće kamate kako je pobliže određeno u izreci te presude (točka II. izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II. i III. izreke, pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom sucu, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove žalbe.

3. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i III. izreke, pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP te predlaže uvažiti žalbu kao osnovanu te presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove žalbe, podredno žalbu tuženika u cijelosti uvažiti te presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode tuženika te predlaže drugostupanjskom sudu odbiti žalbu u cijelosti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, a u odnosu na točke II. i III. izreke pobijane presude predlaže odlučiti kako je to predloženo u žalbi podnesenoj protiv presude u pobijanim dijelovima pod točkama II. i III. izreke.

5. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja radi utvrđenja ništavih svih ugovora o zajmu i njihovih aneksa te radi isplate iznosa od 102.206,13 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

6. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je

- da je tuženik kao zajmodavac, pozajmljivao tužitelju i RT (ranije tužitelju u ovome predmetu), kao zajmoprimcima, iznose navedene u ugovorima o zajmu, nazvanima ugovori o depozitu, koji su dostavljeni uz tužbu, s time da je navedene iznose tuženik predavao tužitelju i RT u stranoj valuti, i to u iznosima koji su u ugovorima navedeni kao protuvrijednost kunskog iznosa, a ne u kunama kao domaćoj valuti, kako je to navedeno u priloženim ugovorima;

- da je tuženik je u svom iskazu potvrdio da je sklopio s tužiteljem i RT ugovore i anekse tih ugovora, da je činjenicu potpisa navedenih ugovora i aneksa tuženik potvrdio i u predmetu Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-646/2012, na ročištu održanom 20. lipnja 2013. (stranica 167 spisa priloženog spisa Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-646/2012);

- da se radi o ugovorima o zajmu (naziva: ugovori o depozitu), i aneksima tih ugovora, koji su dostavljeni uz tužbu, da iz iskaza tužitelja i RT, (ranije tužitelja u ovome predmetu), proizlazi da je tuženik iznose navedene u tim ugovorima predavao tužitelju i RT u stranoj valuti te i iz iskaza tuženika;

- da iz iskaza tuženika, tužitelja i RT, proizlazi da su i tužitelji tuženiku vraćali pozajmljene iznose, odnosno isplaćivali ugovorene kamate, i to sve do 2007. te da su sa tako ugovorenom kamatom ispunjavali svoje obveze mjesečno, na način da su isplaćivali tuženiku iznose na ime ugovorene kamate (potvrde vezano za ove uplate na stranicama 25-112, 122-139, te 154-224 spisa predmeta);

- da su svjedokinje ŠT i ĐT, u to vrijeme zaposlenice tužitelja i RT, su u svojim iskazima potvrdile da je tuženik dolazio u ured, više puta godišnje, a svjedokinja ŠT da su mu isplaćivali određene iznose, sve po nalogu tužitelja i RT;

- da je prema navedenim priloženim potvrdama, zadnja isplata tuženiku od strane tužitelja i RT bila u svibnju 2007. (iskaz tuženika i priložena dokumentacija);

- da je tuženik u predmetu Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-646/2012, u kojem su također priložene preslike navedenih potvrda (na stranicama 29-133 te 152 spisa te B157 navedenog priloženog spisa), na ročištu održanom 20. lipnja 2013. (stranica 167 priloženog spisa Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-646/2012) izjavio da nisu sporne potvrde koje je dostavio tužitelj, kao tuženik u navedenom predmetu, te je potvrdio da se iste doista odnose na isplate po ranije navedenim ugovorima o depozitu;

- da su stranke, tužitelj GT i tuženik **.**.2008. sklopili ugovor o nagodbi, (čija preslika priložena na stranici 249-250 spisa), kojim su, u članku 2. suglasno utvrdili i odredili da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 123.471,00 eura u protuvrijednosti u kunama, prema prodajnom valutnom tečaju Zagrebačke banke d.d. Zagreb na dan plaćanja, da tražbina tuženika proizlazi iz ranije predanih i nevraćenih zajmova, depozita i sličnih pravnih poslova, a tužitelj da je obveznik vraćanja i kao primanja zajma, i kao osoba koja je jamčila i jamči navedenim ugovorom kao jamac platac tuženiku da će G – kreditna zadruga BRANT Crikvenica i RT vratiti dugovane iznose, da se tužitelj obvezao platiti tuženiku iznos od 123.47,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema ranije navedenom prodajnom tečaju, u roku od šest mjeseci od potpisa ugovora, i to uz kamatu od 15% godišnje od potpisa navedenog ugovora do plaćanja, da je u članku 5. ugovora o nagodbi navedeno da nakon ispunjenja obveza izričito utvrđenih i određenih u navedenoj nagodbi tužitelj nema daljnjih obveza prema tuženiku;

- da se u odnosu na ugovor o zajmu, nazvan ugovor o depozitu broj [broj depozita] od 21. veljače 2000. (stranica 24 spisa), radi o pozajmici iznosa od 30.000,00 DEM, na rok od 180 dana, uz kamatnu stopu od 18% godišnje;

- da je uvidom u ugovor o zajmu, naziva ugovor o depozitu broj [broj depozita]/1 od 21. veljače 2000. (stranica 113 spisa), utvrđeno da se radi o pozajmici iznosa od 17.000,00 DEM, na rok od 180 dana, uz kamatnu stopu od 18% godišnje, da je u spis priloženo i 8 aneksa tog ugovora (stranice 114-121 spisa), kojima se produljuje rok dospijeća do 21. veljače 2005. i mijenja iznos glavnice na 8.691,96 eura;

- da je uvidom u ugovor o zajmu, naziva ugovor o depozitu broj [broj depozita]/2 od 21. veljače 2000. (stranica 140 spisa), utvrđeno da se radi o pozajmici iznosa od 30.000,00 DEM, na rok od 180 dana, uz kamatnu stopu od 18% godišnje;

- da je uvidom u ugovor o zajmu, naziva ugovor o depozitu broj [broj depozita] od 21. kolovoza 2000. (stranica 153 spisa), utvrđeno da se radi o pozajmici iznosa od 36.000,00 DEM, na rok od 180 dana, uz kamatnu stopu od 18% godišnje.

7. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio kako su tužitelj i RT, (ranije tužitelj u ovome predmetu), u stranoj valuti primali od tuženika navedene pozajmice, da se radilo o pozajmicama u stranoj valuti, te da su tužitelj i RT, kao zajmoprimci, vraćali tuženiku pozajmljene iznose uvećane za ugovorene kamate, o čemu su se sačinjavale i potvrde, koje se dostavljene uz tužbu, a na kojima je i naznačen iznos koji je predan tuženiku

8. Sud prvog stupnja je ocijenio kako su stranke ugovore i anekse ugovora o novčanim pozajmicama, suprotno članku 395. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 91/1996., 11219/99. i 88/2001.; u nastavku: ZOO), ugovarale u stranoj valuti, te da je tuženik predavao tužitelju i RT stranu valutu kao pozajmicu iako se na ugovorima o depozitu fiktivno spominjala i kunska protuvrijednost.

9. Nadalje, sud prvog stupnja je utvrdio su predmetni ugovori o zajmu, nazvani ugovori o depozitu i aneksi tih ugovora, ništavi, u skladu s odredbom članka 103. ZOO, a s obzirom na činjenicu da su sklopljeni u vrijeme kada je bio na snazi Zakon o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata ("Narodne novine", broj 91a/1993., 36/1998. i 32/2001.), kojim propisom je bilo zabranjeno pozajmljivanje deviza između domaćih fizičkih osoba.

10. Sud je ocijenio kako je u vrijeme kada je tuženik pozajmio tužitelju i RT iznose navedene u ugovorima o zajmu (2000. i 2001.), na snazi bio navedeni Zakon o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometu zlata, koji je u odredbi članka 10. stavak 3. propisao da je kupnja i pozajmljivanje deviza, kao i posredovanje kupnji, prodaji, pozajmljivanju deviza između domaćih osoba, te između domaće i strane osobe u Republici Hrvatskoj, dopušteno u slučajevima i na način predviđen tim Zakonom. Prema odredbi članka 34. toga Zakona, domaće fizičke osobe mogu koristiti devize sa svojih deviznih računa i deviznih štednih uloga za plaćanje uvoza robe i usluga i druga plaćanja u inozemstvu, a u Republici Hrvatskoj za kupnju obveznica koje glase na stranu valutu, davanje donacija u znanstvene, kulturne i humanitarne svrhe, te obavljati druga plaćanja, kako je to predviđeno Zakonom.

10.1. Slijedom prethodno citiranih zakonskih odredaba, a kako u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo predviđeno da se devize mogu koristiti za davanje zajmova, niti za posredovanje u pozajmljivanju deviza, sud prvog stupnja je zaključio kako su navedeni ugovori o zajmu, nazvani ugovori o depozitu, i aneksi istih, koje su stranke sklopile ništavi, u smislu odredbe članka 103. stavak 1. ZOO, jer su protivni prisilnim propisima.

10.2. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

11. Na temelju utvrđenja da su rješavajući svoje odnose po osnovi ranije navedenih ugovora o depozitu, odnosno ugovora o zajmu i aneksa tih ugovora, 27. ožujka 2008. stranke sklopile ugovor o nagodbi, prema kojem se tužitelj GT obvezao isplatiti tuženiku iznos od 123.471,00 eura u roku od 6 mjeseci s godišnjom kamatnom stopom od 15%, a sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom valutnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja, nesporne činjenice da tužitelj navedeni iznos nije isplatio tuženiku, te da je tuženik protiv tužitelja podnio tužbu pred Općinskim sudom u Rijeci posl. br. P-646/2012, a radi isplate navedenoga iznosa, da je presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-646/2012 od 2. kolovoza 2013. (stranice 179-191 priloženog spisa Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-646/2012), koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-5394/2013 od 15. travnja 2015. (stranice 208-210 priloženog spisa Općinskog suda u Rijeci posl. br. P- 646/2012), naloženo tužitelju GT, kao tuženiku u navedenom predmetu, da tuženiku ST, tužitelju u navedenom predmetu, isplati iznos od 106.396,80 eura u kunskoj protuvrijednosti, kako je to pobliže opisano u presudi, dok je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom iznosu, do ukupno zatraženog iznosa od 123.471,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, da je u navedenom postupku prihvaćen tužbeni zahtjev tuženika ST, kao tužitelja u navedenom predmetu, u dijelu koji se odnosi na iznos glavnog duga iz prethodno navedenih ugovora o zajmu i aneksa ugovora, a radi se o 97.704,85 eura i 17.000,00 DEM (8.691,86 EUR), dok je odbijen tužbeni zahtjev tuženika ST u dijelu koji se odnosi na isplatu ugovorenih kamata, da ugovor o nagodbi od 27. ožujka 2008. nije ništav jer bi, prema shvaćanju suda prvog stupnja, i u situaciji, kada su stranke prethodno ugovorile zajam u stranoj valuti, protivno tada važećim prisilnim propisima, postojao obveznopravni odnos među strankama, s osnova obveze vraćanja stečenoga bez osnova, a koji obveznopravni odnos su stranke mogle slobodnim dispozicijama urediti ugovorom o nagodbi od 27. ožujka 2008. (članak 104. stavak 1. ZOO).

12. Slijedom navedenog, a imajući u vidu utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj GT i tuženik svoje obvezno-pravne odnose uredili ugovorom o nagodbi od 27. ožujka 2008., prema kojem ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku, s osnove sklopljenih ugovora o depozitu odnosno ugovora o zajmu i aneksa tih ugovora, već samo potraživanje tuženika prema tužitelju GT, o kojem je sud odlučivao u prethodno navedenom predmetu Općinskog suda u Rijeci, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa ocijenio u cijelosti neosnovanim, zbog čega je odlučio kao pod točkom II. izreke pobijane presude.

13. Donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upiru stranke u žalbi budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito, jer su u presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

14. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju, izostalo.

15. Naime, osnovano u žalbi tuženik upire kako sud prvog stupnja svoju ocjenu predmetnih ugovora o depozitu i aneksa tih ugovora, koje je ocijenio kao ugovore o zajmu nije opravdao jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima.

15.1. Iz priloženih ugovora o depozitu proizlazi kako je riječ o ugovorima o depozitu za obratna sredstva, čiji sadržaj sud prvog stupnja uopće ne analizira. Iz sadržaja odredaba spornih ugovora o depozitu proizlazilo bi da je riječ o deponiranju sredstava u domaćoj valuti vezanoj uz tečaj strane valute, s određenim rokovima oročenja i uz određenu kamatu. Ugovori koji su priloženi uz tužbu niti po svojima nazivima, niti po sadržaju ne bi bili ugovori o zajmu, a kako to osnovano upire tuženik u žalbi.

15.2. Iz sadržaja priloženih ugovora o depozitu proizlazi kako novčana obveza ne glasi na plaćanje u stranoj valuti, pa se, barem za sada ne može prihvatiti zaključak sud prvog stupnja da su stranke u konkretnom slučaju ugovarale pozajmice i to u stranoj valuti suprotno članku 395. ZOO, pa da bi predmetni ugovori o depozitu i aneksi tih ugovora bili ništavi u smislu odredbe članka 103. ZOO.

15.3. Pored navedenog, sud prvog stupnja je propustio sa sigurnošću utvrditi jesu li novčani iznosi predavani i u domaćoj valuti, a što bi proizlazilo iz iskaza tuženika u ovom postupku i u predmetu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-646/2012, a na što upire tuženik u žalbi.

16. Tužitelj u žalbi osporava zaključak suda prvog stupnja da su parnične stranke svoja međusobna potraživanja riješila ugovorom o nagodbi od 27. ožujka 2008.

16. 1. Naime, tužitelj ustraje u tvrdnji da je (i) ugovor o nagodbi zaključen 27. ožujka 2008. ništav/ništetan pravni posao, slijedom čega, u pogledu tužbenog zahtjeva za isplatu utuženog iznosa (točka II. izreke) upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u smislu odredbe članka 104. stavka 1. ZOO.

16.1. S navedenim u vezi, tužitelj u žalbi upire kako je sud prvog stupnja propustio utvrditi odlučne činjenice koje bi upućivale na zaključak o ništetnosti predmetnog ugovora o nagodbi, slijedom čega presuda u tom dijelu ne sadrži, jasne, dostatne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega je i u pogledu navedenog, ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi.

17. Slijedom iznesenih razloga, pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, zbog čega je, valjalo žalbe stranaka kao osnovane, uvažiti, i na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, presudu suda prvog stupnja ukinuti, te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca (članak 371. ZPP)

18. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, ocijeniti sadržaj predmetnih ugovora o depozitu i anekse tih ugovora te, će, s navedenim u vezi ocijeniti i priložene potvrde o isplatama, i potom će ocijeniti sadržaj ugovora o nagodbi od 27. ožujka 2008., i raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranog propisa, i tek potom će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu.

19. Na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP, odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor