Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-212/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, u pranoj stvari tužitelja UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Eleonora Katić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice: KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ines Bojić, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje maloljetnih ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i VZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica UZI, diplomirana pravnica zaposlena u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica u Rijeci, radi razvoda braka sa maloljetnom djecom, radi donošenja odluke o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P Ob-8/2021-39 od 12. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja UZ iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P Ob-8/2021-39 od 12. ožujka 2025. pod točkom IV. izreke, alineja 3., u dijelu kojim je odlučeno da otac prvog dana praznika preuzima djecu u 9,00 sati i alineja 7. kojom je odlučeno o održavanju posrednih kontakata za vrijeme dok su djeca s jednim od roditelja.
II. Odbija se žalba tuženice KZ iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P Ob-8/2021-39 od 12. ožujka 2025.:
- pod točkom IV. izreke, u dijelu odluke sadržanom u alinejama 2. do 5. i alineji 7 i
- pod točkom XII. izreke u dijelu kojim uzdržavanje/ uračunavanje nije određeno/ izvršeno u iznosima većim od odlučenog pod točkama VI. do XI. izreke (izuzev u odnosu na period od rujna 2020. do podnošenja tužbe).
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P Ob-8/2021-39 od 12. ožujka 2025.:
- pod točkama III. i V. izreke u cijelosti,
- pod točkom XII. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za uzdržavanje preko dosuđenog pod točkama VI. do XI. izreke i to samo u odnosu na period od rujna 2020. do podnošenja tužbe i
- pod točkom XIII. izreke u cijelosti
te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se žalba tuženice KZ iz [adresa], u odnosu na odlučeno pod točkama VI. do XI izreke presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P Ob-8/2021-39 od 12. ožujka 2025. kao neopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom:
- razveden je brak zaključen između stranaka 1. travnja 2015, u [adresa], upisan u maticu vjenčanih Matičnog ureda [adresa] za godinu 2015. pod rednim brojem 6 (točka I. izreke),
- određeno je da će maloljetna djeca stranaka (ĆZ, BZ i VZ) stanovati s majkom KZ (točka II. izreke),
- utvrđeno da će stranke/ roditelji ostvarivati skrb zajednički, sporazumno i ravnopravno (točka III. izreke),
- određen je način održavanja sobnih odnosa tuženika s maloljetnom ĆZ i maloljetnom BZ na način pobliže opisan pod točkom IV. izreke,
- dok su odnosi tuženika i maloljetne VZ određeni na način kako je navedeno pod točkom V. izreke,
- nalaženo je tuženiku za uzdržavanje maloljetne ĆZ doprinosi mjesečno 250,00 eura od 1. svibnja 2021. do 31. prosinca 2023, a od 1. siječnja 2024. na dalje, sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, iznos od 350,00 eura mjesečno, tako da mjesečne iznose uzdržavanja plati najkasnije do petnaestog dana u mjesecu, za tekući mjesec, na račun majke KZ otvoren u OTP banci d.d. (točka VI. izreke),
- naloženo je tuženiku za uzdržavanje maloljetne ĆZ plati dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja, za razdoblje od svibnja 2021. do zaključno veljače 2025, u ukupnom iznosu od 6.487,88 eura s pripadajućim zateznim kamatama (točka VII. izreke),
- naloženo je tuženiku za uzdržavanje maloljetne BZ doprinosi mjesečno iznos od 250,00 eura, od 1. svibnja 2021. do zaključno 31. prosinca 2023, a od 1. siječnja 2024. na dalje, sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, iznos od 350,00 eura mjesečno, tako da mjesečne iznose uzdržavanja plati najkasnije do petnaestog dana u mjesecu, za tekući mjesec, na račun majke KZ otvoren u OTP banci d.d. (točka VIII. izreke),
- naloženo je tuženiku za uzdržavanje maloljetne BZ, isplati dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja, za razdoblje od svibnja 2021. do zaključno veljače 2025, u ukupnom iznosu od 6.487,88 eura uvećano za zatezne kamate (točka IX. izreke),
- naloženo je tuženiku za uzdržavanje maloljetne VZ doprinositi mjesečno iznos od 300,00 eura, počevši od 1. svibnja 2021. do zaključno 31. prosinca 2023, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje, sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, iznos od 400,00 eura mjesečno, tako da mjesečne iznose uzdržavanja plati najkasnije do petnaestog dana u mjesecu, za tekući mjesec, na račun majke KZ otvoren u OTP banci d.d. (točka X. izreke),
- naloženo je tuženiku za uzdržavanje maloljetne VZ, isplati dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja, za razdoblje od svibnja 2021. pa do zaključno veljače 2025, u ukupnom iznosu od 9.096,42 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate (točka XI. izreke),
- odbijen je zahtjev tuženice za uzdržavanjem maloljetne djece u preostalom dijelu, a preko iznosa uzdržavanja dosuđenih u točkama VI. do XI. izreke te presude (točka XII. izreke) i
- određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka XIII. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude, pod točkama IV. izreke, u dijelu kojim (ni)je prihvaćen zahtjev tužitelja za održavanje osobnih odnosa putem video poziva ili pametnog sata i zahtjev da osobni dokumenti budu kod onog roditelja s kojim djeca provode u određenom trenutku i u dijelu kojim je odlučeno da otac prvog dana praznika preuzima djecu u 9,00 sati te u cijelosti protiv odluke sadržane pod točkom V. izreke žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
2.1. Odgovorom na žalbu tuženica predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
3. Prvostupanjsku odluku, u dijelu pod točkom III. izreke u cijelosti, pod točkom, IV. izreke glede odluke o održavanju osobnih odnosa tijekom zimskih, ljetnih i proljetnih praznika te održavanja posrednih kontakata i pod točkama VI. do XII. izreke u cijelosti, žalbom pobija tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu u skladu s navodima žalbe ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.1. Odgovorom na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu koji se pobija žalbom tužiteljica.
4. Žalbe su djelomično osnovane, a žalba tuženice je i djelomično nedopuštena.
5. Sud prvog stupnja je točkom II. izreke pobijane presude (koja nije pobijana žalbom) odredio da će maloljetna djeca stranaka (ĆZ, BZ i VZ) stanovati s majkom KZ (točka II. izreke) te je, pozivom na čl. 104. Obiteljskog zakona (Nar. nov. broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23., dalje: ObZ), odlučio (točka III. izreke) da će roditelji ostvarivati skrb zajednički, sporazumno i ravnopravno. Obrazlaže da je takva odluka u skladu s mišljenjem Centra za socijalnu skrb u [adresa], sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured [adresa], [broj], [broj], od 20. travnja 2022., iz kojeg da jasno proizlazi da nema uvjeta da jedan roditelj ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb i odlučuje samostalno o bitnim osobnim pravima maloljetne djece.
6. U vezi s takvom odlukom žaliteljica navodima žalbe ističe da u situaciji kada između stranaka nije postignut sporazumni plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u smislu čl. 106. ObZ-a da sud nije imao pravo odlučiti na način kako je odlučio pod točkom III. izreke. Također ističe da se sud kod donošenja te odluke vodio mišljenjem tijela koje nije nadležno, a da istovremeno nadležno tijelo Hrvatskog zavoda za socijalni rad nije ni obavijestio o ročištima, čime da je sud počinio povredu iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a.
6.1. U vezi tih žalbenih navoda treba odgovoriti da je čl. 104. st. 1. ObZ-a propisano da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Međutim st. 2. te zakonske odredbe propisano je da kada roditelji trajno ne žive zajedno (kao u predmetnom slučaju) da su dužni ostvarivanje roditeljske skrbi sporazumno urediti planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi iz članka 106. tog Zakona, dok je st. 3. propisano da ostvarivanje roditeljske skrbi može biti uređeno i odlukom suda koja se temelji na sporazumu roditelja o svim bitnim pitanjima iz plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
7. Kako iz stanja spisa proizlazi da u ovom slučaju nema ni plana sastavljenog u skladu s čl. 106. ObZ-a, a niti bilo kakvog drugog sporazuma o ovom pitanju, to nije bilo mjesta donošenju odluke kakva je donesena primjenom čl. 104. (bez navođenja stavka) ObZ-a.
8. U takvoj situaciji sud je bio dužan primijeniti propisano čl. 105. st. 3. do 5. ObZ-a i u vezi toga je bio dužan utvrditi činjenice na koje upućuje te odredbe (koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima 2. i 3. ObZ-a, da li je roditelj, koji se protivi zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, odnosno sklapanju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazumu dokazao da zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit djeteta te hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. ovoga Zakona), što je sve u konkretnom slučaju izostalo (čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i čl. 354. st. 2. točka 11. tog Zakona).
9. Na navode žalbe tuženice dalje valja odgovoriti da je čl. 129. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi (Nar. nov. broj 18/22., 46/22., 119/22., 71/23., 156/23., 61/25.) propisano da se za dijete čiji roditelji žive odvojeno mjesna nadležnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad određuje prema prebivalištu roditelja s kojim dijete stanuje prema odluci suda, a da se do donošenja odluke suda iz stavka 2. toga članka mjesna nadležnost određuje prema mjestu prebivališta roditelja kod kojega dijete pretežno boravi (st. 3.).
9.1. Imajući na umu tako propisano u pravu je žaliteljica i kada navodi da je sud odluku u ovom dijelu utemelji na mišljenju o roditeljskoj skrbi, koje nije dao nadležni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad, jer djeca pretežno s roditelje ne borave na [adresa], već u [adresa].
10. Međutim, suprotno navodima žaliteljice, Hrvatski zavod a socijalni rad u postupcima kakav je predmetni ne sudjeluje kao stranka već kao pomoćno tijelo (čl. 353. u vezi s čl. 354. i čl. 356. točke 1. i 2. ObZ) pa propust suda da to tijelo, (Područni ured [adresa]) sudjeluje na ročištima, nije imalo za posljedicu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a.
11. Glede načina odvijanja osobnih odnosa s maloljetnom ĆZ i maloljetnom BZ, ovaj sud je stava da je sud prvog stupnja pravilno odlučio kao pod točkom IV. izreke određujući da će se osobni odnosi odvijati na slijedeći način (dakle i u žalbama spornom dijelu pod alinejama 2. do 6. i alinejom 7.):
- svaki drugi vikend, počevši od petka u 17,00 sati e do nedjelje u 17,00 sati, na način da otac preuzme djecu i vrati ih na adresu stanovanja majke,
- prvi tjedan, prvog dijela zimskih praznika u kontinuitetu, svake druge godine, počevši od zimskih praznika školske godine 2025/26, na način da otac prvog dana praznika preuzme djecu u 9,00 sati i vrati ih na adresu stanovanja majke u 17,00 sati, istekom sedmog dana, a da se osobni odnosi oca i maloljetnih ČZ neće ostvarivati za vrijeme dok djeca budu provodila sa majkom drugi tjedan, prvog dijela zimskih praznika, u kontinuitetu, tijekom školske godine 2025/26,
- cjelokupni drugi dio zimskih praznika, na način da otac prvog dana praznika preuzme djecu u 9,00 sati i vrati ih na adresu stanovanja majke u 17,00 sati, zadnjeg dana praznika,
- polovicu proljetnih praznika,
- polovicu ljetnih praznika,
- svaki drugi blagdan ili državni praznik koji je neradni dan, počevši od 9,00 sati do 17,00 sati, na način da otac preuzme djecu i vrati ih na adresu stanovanja majke,
- a da za vrijeme dok su djeca s jednim roditeljem, drugi roditelj ima pravo na posredni kontakt s djecom, putem telefona ili pametnog sata, jednom dnevno.
11.1. Određivanjem način održavanja osobnih odnosa na ovaj način, i po shvaćanju ovoga suda, poštovano je pravo djece da s roditeljem s kojim ne stanuju (posebno jer su prebivališta oca i djece bitno udaljena) provedu dovoljno kvalitetnog vremena, kako bi se u njihovom životu zadržala očinska figura kao bitan faktor za zdrav psihofizički razvoj djeteta. Bitno je omogućiti djeci da s roditeljem s kojim ne žive provedu dovoljno dug period, kroz koji će vrijeme moći provoditi kvalitetno, kako bi se zadržala bliskost i tog roditelja s djecom, ali i kako bi se zadržao osjećaj njegove podrške i prisutnosti tijekom odrastanja i razvoja. Isto tako ovaj sud smatra da dinamika kojom su određeni osobni odnosi oca i djece ni na koji način ne ugrožava majčina roditeljska prava te da i ona s djecom provodi dovoljno vremena. Ovo osobito jer je vrijeme tijekom praznika (osim drugog dijela zimskih praznika, o tome pod točkom 11.2.) i vikendima između roditelja zapravo jednako podijeljeno.
11.2. Glede odluke o tzv. drugom dijelu zimskih praznika valja odgovoriti da taj dio zimskih školskih praznika faktično traje 5 radnih dana te u njega ne ulaze vikendi. Stoga, provođenje tih 5 dodanih dana djece s ocem, na koje će se nadovezati jedan „očev“, spornom odlukom određen vikend, ne utječe na pravo majke da bude s djecom. Majka je, i uz spornom odlukom određena sva viđenja, veći dio godine s djecom pa davanjem ocu, koji živi 200 km dalje od djece, da još ovih par dana više provede s djecom, nije na štetu majčinih prava, a svakako je u interesu maloljetnih ČZ i ČZ, koje ne žive s ocem.
11.3. Ovaj sud odluku pod točkom IV. izreke stoga smatra jasnom i, suprotno navodima žalbe tuženice, neproturječnom onom što je, u spornom dijelu, navedeno u obrazloženju pobijane odluke. Pri tome se žaliteljici ukazuje da ne postoji savršena formula za donošenje odluke u slučajevima kakav je predmetni i da je sud svjestan mogućeg nezadovoljstva roditelja sudskom odlukom o održavanju osobnih odnosa. Međutim, kada je odluka o ovom pitanju, kao u ovom slučaju, donesena na način koji je u najboljem interesu djece i kada njome nisu povrijeđena prava roditelja da provode vrijeme s djecom, tada ti subjektivni razlozi žalitelja ne dovode u sumnju pravilnost odluke kakva je donesena.
11.4. Isto tako strankama valja odgovoriti da je odlukom sadržanom pod točkom IV. izreke, zadnja alineja,odlučeno o zahtjevu tužitelja za održavanje osobnih odnosa posrednim kontaktom (video pozivom ili pametnim satom), ali isto na način na koji je sud smatrao da je dostatan da se zaštite prava roditelja s kojim djeca nisu da s djecom održava posredni kontakt i da se zaštiti pravo djece da s roditeljem s kojim nisu uvijek mogu komunicirati i ovim putem. Pri tome okolnost da ObZ ne koristi izraz posredni osobni odnosi/ kontakti ne otklanja pravo suda da održavanje odnosa odredi i na ovaj način
11.5. Zaključno, glede odluke u ovom dijelu, valja primijetiti da obje stranke zanemaruju da, sukladno propisano čl. 56. st. 2. ObZ-a, sud u postupcima kakav je predmetni, nije vezan prijedlogom bračnih drugova iz st. 1. te odredbe, između ostalog koji se odnosi na način ostvarivanja osobnih odnosa. Stoga subjektivno nezadovoljstvo stranaka da njihov prijedlog o načinu održavanja osobnih odnosa nije u cijelosti prihvaćen ne dovodi u pitanje pravilnost prvostupanjske odluke u ovom dijelu. Pri tome ne postoji zabrana da roditelji održavanje osobnih odnosa dogovorom odrede i na neki drugi način koji će biti u interesu i djece i roditelja. Sudska odluka u ovom dijelu okvir je koji se ima primjenjivati ako između roditelja nema mogućnosti drugačijeg dogovor.
12. Međutim, ovaj sud ne može se, barem za sada, složiti s dinamikom održavanja osobnih odnosa tužitelja s maloljetnom VZ, na način određen točkom V. izreke prvostupanjske odluke.
12.1. Ovaj sud suglasan je sa shvaćanjem suda prvog stupnja da zdravstveni problemi maloljetne VZ traže poseban pristup i brigu roditelja. Međutim, ne može se složiti sa shvaćanjem suda prvog stupnja da je bilo moguće odrediti održavanje osobnih odnosa s maloljetnom VZ samo nakon vraćanja maloljetnih ČZ i ČZ majci, samo u majčinom stanu i samo uz njezinu nazočnost u trajanju od najmanje jednog sata.
12.2. Prije svega, odlukom kakvu je sud donio u ovom dijelu, onemogućuju se pravo ovog djeteta da s ocem, kao drugim roditeljem, provede dovoljno dugo i kvalitetno vrijeme kako bi se uspostavo odnos bliskosti, ljubavi, povjerenja i podrške koji je bitan faktor tijekom razvoja i odrastanja svakog djeteta. To svakako nije u najboljem interesu maloljetne VZ.
12.3. Također se postavlja pitanje koliko je moguće kvalitetno održavanje odnosa tužitelja i VZ, ako se odnosi održavaju u stanu gdje dijete živi s majkom i u prisutnosti majke, ako komunikacija roditelja nije dobra i koja je garancija da majka nakon proteka jednog sata, koliko je sud minimalno dao tužitelju vremena da bude s VZ, neće tražiti od oca da napusti njezin stan i time onemogućiti daljnje provođenje vremena s ocem? Pobijana presuda o odnosima između roditelja i je li uopće moguće kvalitetno provođenje vremena oca s djetetom, ako s majkom nema dobar odnos, u njezinom stanu, nema razloga.
12.4. Isto tako sud smatra da se otac o brizi za maloljetnu VZ može educirati uz tuženicu ili uz neku stručnu osobu, ali zapravo ne daje nikakve razloge koliko je vremena potrebno da tužitelj savlada osnove brige za dijete koje ima zdravstvene teškoće kao maloljetna VZ, odnosno može li ih uopće savladati kroz tih najmanje sat vremena boravka s njom uz prisustvo majke.
12.5. Nadalje, jer je otac voljan vikendom boraviti u [adresa], nije jasno zbog čega mu se ne bi moglo omogućiti da s VZ provodi više vremena od vremena određenog pobijanom odlukom, u mjestu gdje će boraviti, uz sudjelovanje neke stručne osobe (koja ne mora nužno biti majka) i kroz neki određeni period, kako bi savladao osnove brige potrebne za maloljetnu VZ i kako bi se nakon toga omogućilo i samostalno održavanje susreta oca s ovim djetetom bez ičije pomoći.
12.6. Slijedom toga ovaj je sud ocijenio da u odnosu na ovaj dio prvostupanjske odluke nisu utvrđene sve činjenice niti su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama o kojima ovisi odluka u ovom dijelu (čl. 354. st. 1.u vezi s čl. 358. st. 2. točka 11. ZPP- a).
13. Tuženica prvostupanjsku odluku pobija i u dijelu kojim je odlučeno u uzdržavanju. Smatra da je iznos uzdržavanja trebalo odrediti u jednakom iznosu koliko iznose mjesečne potrebe svakog djeteta u financijskom smislu (čl. 310. ObZ- a), a smatra i da sud nije dao razloge niti je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio zahtjeva za uzdržavanje u periodu prije podnošenja tužbe, koji je postavljen u skladu s čl. 289. ObZ-a.
13.1. Na navode žalbe tuženice u ovom dijelu valja reći da je točno da u smislu čl. 310. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a da roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja te da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.
13.2. Međutim, time što je sud ocijenio da u financijskom smislu za zadovoljavanje mjesečnih potreba maloljetnih kćeri stranaka treba više (točka 11. obrazloženja) od iznosa uzdržavanja koji je tužitelju naloženo plaćati (točke VI., VIII. i X. izreke) sud nije povrijedio načelo jednake vrijednosti davanja u uzdržavanju, jer se smatra da majka uzdržavanju u nematerijalnom smislu donosi isto toliko.
13.3. Financijske potrebe djece u pojedinim slučajevima, kao što je i u predmetnom slučaju, mogu biti i veće od mogućnosti roditelja koji uzdržavanju doprinosi u novcu. Odredbe ObZ-a u tom slučaju ne propisuju da odredba čl. 310. ObZ-a isključuje obveznu primjenu odredbi koje propisuju koje je sve činjenice potrebno utvrditi da bi se odredilo koliko je obveznik financijskog dijela uzdržavanja u mogućnosti doprinositi u odnosu na ukupne potrebe djece (čl. 311. do 313. tog Zakona). Također, odredbe tog Zakona ne propisuju da se s obzirom na tako utvrđene okolnosti ne smije odrediti uzdržavanje u iznosu manjem od onog koliko iznose mjesečne potrebe djeteta, odnosno da potrebe djeteta trebaju biti jednake određenom novčanom iznosu uzdržavanja.
13.4. Potrebe primatelja uzdržavanja su jedna kategorija činjenica o kojima sud vodi računa kod određivanja uzdržavanja, a potrebe i mogućnosti davatelja uzdržavanja su druga kategorija takvih činjenica. U konačnici se utvrđeno u financijskom smislu ne treba podudarati kako bi zadovoljile načelo iz čl. 310. ObZ-a. Naprotiv, sud, na temelju tako utvrđenih činjenica, određuje koji najveći iznos je davatelj uzdržavanja u mogućnosti plaćati, a kada taj iznos odredi onda se smatra da taj konačno određeni iznos uzdržavanja u nenovčanom ekvivalentu odgovara uzdržavanju od strane roditelja koji za uzdržavanje ne doprinosi u novcu.
14. Imajući na umu navedeno, ovaj sud ocjenjuje da je u okolnostima konkretnog slučaja sud pravilno odredio iznose uzdržavanja u iznosima navedenim pod točkama VI., VIII. i X. izreke i u vezi s tim pravilno je je uračunao iznose koji su plaćeni od podnošenja tužbe do donošenja ove odluke kao pod točkama VII., IX. i XI. izreke pobijane presude (čl. 306. ObZ-a) pa je u tom smislu neosnovano pobijanje odluke sadržane pod točkom XII. izreke u dijelu kojim zahtjev tuženice za određivanje većeg iznosa uzdržavanja nije prihvaćen.
14.1. Pri tome žalba tuženice protiv odlučenog pod točkama VI. do XI. izreke nije dopuštena, jer tuženica, koja traži za djecu veći iznos uzdržavanja od dosuđenog tim točkama nema pravni interes pobijati odluku u tom dijelu (čl. 358. st. 1. i 3. ZPP-a).
15. Međutim, pravilno žaliteljica navodi da je tijekom postupka postavila zahtjev za uzdržavanje i u odnosu na period od rujna 2020. do podnošenja tužbe, kao i da nije naznačila pravni osnov uzdržavanja bilo za taj period, bilo za period nakon podnošenja tužbe.
15.1. U vezi s tim, iz odlučenog pod točkom XII. izreke da se razumjeti da sud i taj dio njezina prijedlog/ zahtjeva u vezi s uzdržavanjem smatra neosnovanim jer prelazi ono što sud smatra osnovanim i o čemu je odlučio točkama VI. do XI. izreke. Međutim, u vezi ovog dijela zahtjeva tuženice presuda nema obrazloženja i ne može se ispitati na temelju kojih činjenica je i zbog čega odlukom sadržanom pod točkom XII. odbijen dio zahtjeva tuženice za uzdržavanje za period od rujna 2020. do podnošenja tužbe, posebno s obzirom na propisano čl. 289. ObZ-a i činjenicu da se tuženica, kako i navodi u žalbi, nije trebala opredijeliti za osnov propisan tom odredom, a da sud o tome odluči. Slijedom toga ovaj sud odluku suda u tom dijelu ne može ispitati.
16. Zbog svega navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 358. st. 1. i 3. tog Zakona, a o odluci o troškovima postupka na temelju čl. 166. st. 3. tog Zakona.
17. U ponovnom suđenju sud će u odnosu na ukinuti dio prvostupanjske odluke otkloniti povrede na koje ukazano obrazloženjem ove drugostupanjske odluke, vodeći računa o tome na što mu je u vezi počinjenih povreda ovaj sud ukazao ovim drugostupanjskim obrazloženjem te će donijeti novu odluku koju će ovaj sud moći ispitati.
18. Također se sudu ukazuje da pobijanom odlukom nije odlučio o prijedlogu tužitelja da osobni dokumenti budu kod onog roditelja s kojim se djeca u određenom trenutku nalaze pa će sud o ovome odlučiti istovremeno s donošenjem odluke u vezi ukinutog dijela pobijane presude.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Ksenija Jakovčević