Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-2607/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika MONTING d.o.o., Zagreb, Svetice 21, OIB: 50374895710, zastupanog po punomoćnici Ani Crnković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Buterin & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6629/2020-22 od 8. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika MONTING d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 6629/2020-22 od 8. lipnja 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 5.903,63 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 361,98 EUR-a od 21. siječnja 2016. do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 221,25 EUR-a od 21. veljače 2016. do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 289,95 EUR-a od 21. travnja 2016. do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 96,22 EUR-a od 21. lipnja 2016. do isplate, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- na iznos od 200,45 EUR-a od 21. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 468,98 EUR-a od 21. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 884,26 EUR-a od 21. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 392,09 EUR-a od 21. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 215,92 EUR-a od 21. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 446,91 EUR-a od 21. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 818,87 EUR-a od 21. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 107,04 EUR-a od 21. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 412,86 EUR-a od 21. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 744,44 EUR-a od 21. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 242,40 EUR-a od 21. veljače 2019. do isplate

te u točki II. izreke (odluka o troškovima parničnog postupka).

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6629/2020-22 od 8. lipnja 2022. u točki I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u pojedinačnim bruto iznosima razlike plaće za razdoblje do 31. prosinca 2016. te u dijelu u kojem zatezna kamata na pojedinačne mjesečne iznose teče od 20. (dvadesetog) do 21. (dvadesetprvog) dana u mjesecu, te se sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u pojedinačnim bruto iznosima razlike plaće za razdoblje do 31. prosinca 2016.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na dosuđene pojedinačne mjesečne iznose od 20. (dvadesetog) do 21. (dvadesetprvog) dana u mjesecu za svako pojedinačno mjesečno potraživanje.

III. Odbija se zahtjev tuženika MONTING d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 165,90 EUR (1.250,00 kn).

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku MONTING d.o.o., Zagreb, Svetice 21, OIB: 50374895710, isplatiti tužitelju EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bruto iznos od 5.903,63 EUR u protuvrijednosti kuna po prodajnom tečaju EUR-a Zagrebačke banke d.d. na dan plateža sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 361,98 EUR-a od 20.01.2016. do isplate,

- na iznos od 221,25 EUR-a od 20.02.2016. do isplate,

- na iznos od 289,95 EUR-a od 20.4.2016. do isplate,

- na iznos od 96,22 EUR-a od 20.06.2016. do isplate,

- na iznos od 200,45 EUR-a od 20.01.2017. do isplate,

- na iznos od 468,98 EUR-a od 20.06.2017. do isplate,

- na iznos od 884,26 EUR-a od 20.09.2017. do isplate,

- na iznos od 392,09 EUR-a od 20.04.2018. do isplate,

- na iznos od 215,92 EUR-a od 20.05.2018. do isplate,

- na iznos od 446,91 EUR-a od 20.07.2018. do isplate,

- na iznos od 818,87 EUR-a od 20.09.2018. do isplate,

- na iznos od 107,04 EUR-a od 20.11.2018. do isplate,

- na iznos od 412,86 EUR-a od 20.01.2019. do isplate,

- na iznos od 744,44 EUR-a od 20.02.2019. do isplate,

- na iznos od 242,40 EUR-a od 20.02.2019. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.500,00 kn, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 08. lipnja 2022 do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke I. i točke II. prvostupanjske presude, tj. protiv prvostupanjske presude u cijelosti, žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP). Tuženik ističe kako je prvostupanjski sud odlučio o preinačenom dijelu tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, a što je protivno odredbama ZPP-a. Dakle, o preinačenom tužbenom zahtjevu se nije moglo odlučivati. Nadalje, tuženik ističe kako prvostupanjski sud nije uopće ispitao tuženikov prigovor zastare. Također tuženik ističe kako prvostupanjski sud nije otklonio prigovor tuženika da zatezne kamate na mjesečne iznose mogu teći tek od dvadesetprvog dana u mjesecu. Naposljetku, tuženik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, budući da su u osnovicu za izračun naknade za godišnji odmor uračunate i povremene isplate tužitelju. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 165,90 EUR/1.250,00 kn.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, osnovano tuženik ističe kako prvostupanjski sud uopće nije razmotrio prigovor zastare utuženog potraživanja, koji prigovor je tuženik istaknuo još u odgovoru na tužbu. Takav propust prvostupanjskog suda znači da se u obrazloženju presude uopće ne navode razlozi o činjeničnim okolnostima odlučnim za ocjenu osnovanosti prigovora zastare.

7. Unatoč počinjenoj bitnoj povredi, ovaj sud drugog stupnja smatra da, primjenjujući odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, može odlučiti o osnovanosti tuženikovog prigovora zastare, stoga nije nužno ukinuti prvostupanjsku presudu, a osnovanost tuženikovog prigovora će se obrazložiti u nastavku ove presude.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 3. prosinca 2021. (list 205-206 spisa), za isplatu bruto iznosa od 5.903,63 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose. Utuženi iznos predstavlja razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, i to u vremenskom razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2019.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj, u utuženom razdoblju, bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu „električar“ te da je privremeno upućen na rad u inozemstvo u Njemačku. Također nije sporno da je radni odnos prestao u siječnju 2019.

10. Među strankama je sporno je li tuženik, u utuženom razdoblju, ispravno obračunao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

11. Tuženik u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud odlučio o preinačenom tužbenom zahtjevu, suprotno odredbama ZPP-a.

11.1. Naime, tužitelj je, u vrijeme podnošenja tužbe, potraživao od tuženika bruto iznos od 5.337,61 EUR. (list 1-3 spisa). Nakon što je u predmetnom postupku provedeno financijsko vještačenje, tužitelj je, sukladno rezultatima provedenog vještačenja, povisio tužbeni zahtjev s 5.337,61 EUR na 5.903,63 EUR, kako to proizlazi iz podneska od 3. prosinca 2021. (list 205-206 spisa).

11.2. Podnesak od 3. prosinca 2021. je uredno dostavljen punomoćniku tuženika, a kako to proizlazi iz dostavnice na listu 206 spisa.

11.3. Na ročištu za glavnu raspravu, održanom 3. ožujka 2022. (list 208-209 spisa), tuženik se nije protivio preinaci tužbe te su parnične stranke raspravljale o tužbenom zahtjevu.

11.4. Sukladno čl. 190. ZPP-a, tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu (stavak 1.). Iznimno od odredbe stavka 1. članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.). Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (stavak 3). Smatrat će se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci (stavak 4.).

11.5. Sukladno čl. 191. st. 1. ZPP-a, preinaka tužbe predstavlja, između ostalog, i povećanje tužbenog zahtjeva.

11.6. Dakle, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je povisio tužbeni zahtjev s 5.337,61 EUR na 5.903,63 EUR. Nije sporno da je preinaka tužbe nastupila nakon zaključenja prethodnog postupka, ali nakon provedenog financijskog vještačenja. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, preinaka u takvim okolnostima predstavlja slučaj iz čl. 190. st. 2. ZPP-a, tj. tužitelj je preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, ali se ne može tvrditi da je on kriv što nije tužbu preinačio u toj fazi postupka, već u kasnijoj fazi postupka. Naime, tužitelj (niti njegov punomoćnik) ne posjeduje stručna znanja da izračuna točan iznos naknade plaće koja mu pripada, već je za to potrebno stručno znanje vještaka financijske struke, a radi čega je tužitelj i predložio dokaz provođenja financijskog vještačenja. Dakle, nalaz vještaka koji se temelji na istim činjeničnim okolnostima na kojima se temelji tužba predstavlja razlog za preinaku tužbe te tužitelj nije kriv što je tek nakon provedenog vještačenja utvrdio točan iznos naknade plaće koja mu pripada, a radi čega je takva preinaka u skladu s čl. 190 st. 2. ZPP-a.

11.7. Nadalje, kako je to prethodno navedeno, tuženik se izričito nije protivio preinačenom tužbenom zahtjevu te se upustio u raspravljanje po preinačenom tužbenom zahtjevu na ročištu za glavnu raspravu, održanom 3. ožujka 2022. Takav konkludentni pristanak tuženika na preinaku tužbe jest sukladno čl. 190. st. 4. ZPP- a. Radi navedenog, tuženik se može više protiviti preinaci tužbe koju je tužitelj uradio.

11.8. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev protivno čl. 190. ZPP-a.

12. Radi utvrđenja visine razlike naknade plaće za godišnji odmor, u postupku je provedeno financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o., točnije po financijskom vještaku Petri Blašković (list 197-201 spisa). Vještak je izvršio uvid u obračunske isprave tužitelja te je utvrdio da tuženik, u utuženom razdoblju, nije tužitelju obračunavao naknadu plaće za godišnji odmor temeljem prosječne isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca, već temeljem osnovne cijene sata rada, u visini od 3,5 EUR po satu. Slijedom navedenog, tužitelju je manje obračunata naknada plaće za godišnji odmor u iznosu od 5.661,23 EUR.

13. U tijeku prvostupanjskog postupka, parnične stranke nisu imali prigovora niti primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka, dakle, tuženik nije prigovarao visini razlike naknade plaće za godišnji odmor utvrđenoj financijskim vještačenjem.

14. Tuženik tek u žalbi ističe kako su u osnovicu za izračun naknade plaće za godišnji odmor uračunate i povremene isplate, što je u suprotnosti sa čl. 81. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, 127/2017, dalje u tekstu: ZOR) prema kojem se naknada plaće za godišnji odmor obračunava najmanje u visini prosječne mjesečne plaće radnika u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

15. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković jest stručan, jasan, obrazložen, sačinjen u skladu sa pravilima struke i sukladno čl. 258 st. 1. ZPP-a. Na takav nalaz parnične stranke nisu imale nikakve primjedbe te navedeni nalaz predstavlja vjerodostojan dokaz za utvrđivanje razlike naknade plaće za godišnji odmor koja pripada tužitelju. Tuženik tek u žalbi po prvi puta ističe da su se, prilikom izračuna naknade plaće, uračunavala određena primanja koja ne predstavljaju naknadu za rad, što predstavlja iznošenje nove činjenice, a takve činjenice se ne uzimaju u obzir, sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a. Naime, tuženik je bio obvezan, nakon provedenog vještačenja, dati jasne primjedbe na izračun naknade plaće za godišnji odmor, a što je ovdje izostalo, dapače, tuženik se nije protivio nalazu i mišljenju vještaka niti je predlagao dopunu vještačenja.

16. Dakle, ne može se tvrditi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 81. ZOR-a.

17. Osim razlike naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 5.661,23 EUR, tužitelj je potraživao i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 242,20 EUR, sukladno čl. 82 ZOR-a.

18. S obzirom da je tužitelju radni odnos prestao u siječnju 2019., a kako se tuženik nije protivio izračunu naknade za neiskorišteni godišnji odmor, ovaj sud ocjenjuje da tužitelj ima pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, sukladno čl. 82. ZOR- a.

19. Što se tiče tuženikovog prigovora zastare, a koji prigovor prvostupanjski sud nije razmotrio, valja reći da je isti neosnovan.

19.1. Naime, čl. 139. ZOR-a propisuje da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, osim ako ZOR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

19.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, zastarni rok za naknadu plaće za godišnji odmor i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor jest pet godina, budući da ZOR-om niti drugim zakonom nije propisano drugačije.

19.3. Tužiteljevo potraživanje se odnosi na razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2019., a najstariji mjesečni iznos naknade plaće kojeg tužitelj potražuje je dospio u siječnju 2016., dok je tužba podnesena dana 3. srpnja 2020., kada je nastupio prekid zastare, sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO). S obzirom da od siječnja 2016. do 3. srpnja 2020. nije prošlo više od pet godina, jasno je kako tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo.

20. Međutim, žalba tuženika je djelomično osnovana u pogledu zatezne kamate, budući da je prvostupanjski sud pogrešno odredio tijek zatezne kamate te je pogrešno dosudio tužitelju zatezne kamate na cjelokupne mjesečne iznose bruto naknade plaće u razdoblju do 31. prosinca 2016.

21. Naime, tuženik ističe da je dužan isplatiti naknadu plaće najkasnije 20-og dana u mjesecu, sukladno odredbama kolektivnog ugovora, radi čega zatezna kamata na neisplaćeni iznos naknade plaće teče od 21-og dana u mjesecu.

21.1. Sukladno čl. 92. st. 3. ZOR-a, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

21.2. Tuženik je u spis dostavio kolektivne ugovore, koji su važili u utuženom razdoblju: Kolektivni ugovor sklopljen između Sindikata graditeljstva Hrvatske – za sindikalnu podružnicu: „MONTING d.o.o.“ i poslodavca MONTING d.o.o. dana 27. veljače 2014. (list 91-118 spisa), odnosno dana 1. prosinca 2017. (list 62-90 spisa), a člankom 56. stavkom 2. Kolektivnog ugovora je propisano da je poslodavac dužan isplatiti plaću najkasnije 20-og dana u mjesecu.

21.3. Kako je kolektivnim ugovorom tuženika određeno da se plaća radniku isplaćuje najkasnije 20-og u mjesecu, tj. naknada plaće dospijeva 20-og u mjesecu te je toga dana tuženik najkasnije dužan isplatiti naknadu plaće, stoga tuženik u zakašnjenje pada tek idućeg dana, točnije 21-og dana u mjesecu te se od toga trenutka mogu potraživati zatezne kamate na neisplaćeni iznos naknade plaće, sukladno čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a.

21.4. Dakle, osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odredio tijek zatezne zakonske kamate na pojedinačne mjesečne iznose naknade plaće od 20. (dvadesetog) dana u mjesecu, dok je ispravan tijek zakonske zatezne zakonske kamate na pojedinačne mjesečne iznose naknade plaće od 21. (dvadesetprvog) dana u mjesecu.

22. Nadalje, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužitelju zatezne kamate na cjelokupne bruto mjesečne iznose naknade plaće u razdoblju do 31. prosinca 2016.

22.1. Naime, sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/2004, 73/2008, 80/2010, 114/2011, 22/2012, 144/2012, 43/2013, 120/2013, 125/2013, 148/2013, 83/2014, 143/2014, 136/2015, dalje u tekstu: ZPD), kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

22.2. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i naknadu plaće za godišnji odmor) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

22.3. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Međutim, navedeno se odnosi samo na mjesečne bruto iznose koji su dospjeli do 31. prosinca 2016.

22.4. Prema tome, u konkretnom slučaju tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze koja se odnosi na porez i prirez na porez na dohodak na razliku plaće tužitelja, pa tužitelju ne pripada pravo potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak, ali samo za razdoblje do 31. prosinca 2016. godine.

22.5. Naime, od 1. siječnja 2017. na snagu je stupio novi Zakon o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/2016) te je člankom 25. st. 5. toga Zakona propisano da predujam poreza na dohodak dospijeva na dan kada je radniku trebala biti isplaćena plaća. Točnije, propisano je da se predujam poreza na dohodak obračunava i dospijeva na naplatu istodobno s nastankom obveze poslodavca da radniku dostavi obračun o dospjelom, a neisplaćenom primitku, dok je ranijim Zakonom plaćanje poreza i prireza dospijevalo s isplatom primitka od nesamostalnog rada.

22.6. Dakle. tužitelj nema pravo potraživati zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u mjesečnim iznosima bruto naknade plaće, ali samo u odnosu na mjesečne iznose koji su dospjeli do 31. prosinca 2016. godine.

23. Odluka o troškovima postupka, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, pravilna je i zakonita. S obzirom da je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu na način da je tužbeni zahtjev odbijen samo u neznatnom dijelu (u odnosu na dio zatezne kamate koja predstavlja sporedno potraživanje), takva preinaka nije utjecala na pravilnost odluke o troškovima postupka.

24. Slijedom svega navedenoga, valjalo je, primjenom. čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, dok je valjalo, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. stavku 1. i 2. izreke drugostupanjske presude.

25. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška žalbenog postupka. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo u pogledu zatezne kamate kao sporednog potraživanja, dok nije uspio u pogledu glavne stvari. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić