Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-469/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog UV, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje - iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18 .- dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-1062/2019-15 od 15. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi UV oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci te presude, te je na temelju članka 149. stavak 1. ZKP odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem branitelja Hrvoja Krište, odvjetnika iz Splita, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

6. Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik navodi da je prvostupanjski sud na raspravi u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, ali je izvukao pogrešne zaključke kako nije dokazano da bi optuženik počinio terećeno kazneno djelo na štetu OV. Smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okolnosti u kojima je prijetnja izrečena, a posebno reakciju optuženika koji je sišao na plažu, sa sebe skinuo majicu govoreći oštećeniku „ajde udri me ako si frajer“ čime je iskazao izrazitu agresivnost pa nije za ne vjerovati da je u takvom afektu oštećeniku uputio i riječi prijetnje da će u njega staviti metak i da to poruči svojim roditeljima.

7. Daljnjim žalbenim prigovorima državni odvjetnik ukazuje da je iskaz svjedokinje MV, supruge optuženika nevjerodostojan, jer je prilagođen iskazima već ispitanog oštećenika i svjedokinje HV s obzirom je ista ispitana tek u fazi rasprave, kao i da njen iskaz nije istovjetan obrani optuženika jer je ista iskazala da se optuženik spustio samo do dna stepenica, a da je ona sišla za njim, dok sam optuženik u svom iskazu danom tijekom prvog ispitivanja navodi da je bio na plaži, a ne na stepenicama i nije naveo da se supruga spustila za njim.

8. Međutim, okolnost da je svjedokinja MV ispitana tek u fazi rasprave, ni na koji način ne ukazuje da je njen iskaz zbog toga manje vjerodostojan. Naime, na temelju odredbe članka 9. stavak 2. ZKP državno odvjetništvo, istražitelji i policija dužni su s jednakom pažnjom prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti okrivljenika. U situaciji da osim iz obrane optuženika i iz iskaza svjedokinje HV proizlazi da je inkriminiranom događaju bila prisutna supruga optuženika, okolnost da ista u prethodnom postupku nije ispitana, ne može biti razlog zbog kojeg bi dokazi obrane izvedeni na raspravi bili nevjerodostojni, odnosno manje vjerodostojni, kako to neosnovano ukazuje državni odvjetnik u žalbi.

9. Različitosti u iskazu svjedokinje MV i obrane optuženika, koji se odnose na dijelove njihovih iskaza o okolnosti je li se optuženik spustio do dna stepenica ili je bio na plaži i je li se svjedokinja spustila po tim stepenicama za njim ili nije, nisu one okolnosti zbog kojih bi bilo opravdano zaključiti da su njihovi iskazi različiti, jer ocjenjujući njihove iskaze u cjelini svaki za sebe i u međusobnom odnosu, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da su isti međusobno u bitnim okolnostima istovjetni. Zbog navedenog nije u pravu državni odvjetnik da navedena okolnost dodatno umanjuje vjerodostojnost iskaza svjedokinje MV.

10. U žalbi državni odvjetnik ocjenjuje iskaze oštećenika i njegove supruge HV vjerodostojnim smatrajući da su u cijelosti dosljedni i uvjerljivi, za razliku od iskaza svjedokinje MV kojeg ocjenjuje nevjerodostojnim, pa je mišljenja da prvostupanjski sud nije imao osnova za primjenu instituta in du bio pro reo.

11. Suprotno iznesenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud temeljito analizirao i ocijenio svaki provedeni dokaz posebno, te ih ocijenio međusobno, dovodeći ih u vezu s obranom optuženika, nakon čega je pravilno zaključio kako nije dokazano da je optuženik tempore criminis ozbiljno prijetio smrću oštećeniku, imajući u vidu da optuženik izričito negira da je oštećeniku izrekao riječi prijetnje, a njegov iskaz u cijelosti je podržan iskazom svjedokinje MV, dok oštećenik CV i svjedokinja HV tvrde suprotno, pri čemu nema drugih dokaza koji bi podržali optužbu. Presudu kojom se optuženik proglašava krivim za kazneno djelo sud će izreći ako nedvojbeno utvrdi, što znači izvan svake sumnje, da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. U konkretnom slučaju, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da na temelju provedenih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen, pa ga je ispravno zbog nedostatka dokaza, na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP oslobodio optužbe.

12. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, valjalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević