Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-718/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog SĆ, zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – iz članka 117. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19.,84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: K-605/2024-17 od 25. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog SĆ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi SĆ zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čanka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično opisana izrekom presude, te je na temelju odredbe članka 117. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100 (sto) eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Andreja Kuželičkog, odvjetnika u Zagrebu, zbog odluke o kazni i troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i „donese oslobađajuća presuda“.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Prije sjednice vijeća spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud odlukom o kazni u vidu uvjetne osude sa izrečenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine optuženiku izrekao prestrogu i nepotrebno represivnu kaznenu sankciju.
8. Suprotno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za optuženika. Kao olakotno prvostupanjski sud je optuženiku cijenio činjenicu da je priznao počinjenje kaznenog djela čime je pridonio bržem i ekonomičnom okončanju kaznenog postupka i iskazao spremnost da se suoči s posljedicama počinjenja kaznenog djela i preuzme odgovornost za učinjeno, da je izrazio žaljenje i kajanje zbog počinjenog, da je ranije neosuđivana osoba zbog čega je inkriminirano postupanje ocijenjeno kao eksces u njegovom do sada urednom životu, te da je otac troje malodobne djece koje je dužan uzdržavati, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.
9. Obzirom na ispravno utvrđene olakotne okolnosti i njihov značaj, uz odsustvo otegotnih okolnosti, te imajući u vidu propisanu kaznu zatvora za to kazneno djelo, od jedne do tri godine, osnovano je prvostupanjski sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja predstavlja zakonski minimum, te primijenio uvjetnu osudu s kraćim rokom provjeravanja od dvije godine, ispravno zaključivši da je ista u svemu primjerena osobi optuženika, okolnostima i težini kaznenog djela, te da će ista ostvariti ciljeve specijalne i generalne prevencije.
10. Stoga izrečenu uvjetnu osudu optuženiku, s obzirom na ispravno utvrđene okolnosti relevantne za individualizaciju kazne, smatra primjerenom i ovaj drugostupanjski sud, ocjenjujući da će se takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.
11. Nije u pravu optuženik da njegovo postupanje, iako formalno odgovara obilježjima kaznenog djela, nije kazneno djelo jer se radi o beznačajnom djelu, obrazlažući na taj način žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona.
12. Okolnosti navedene u žalbi da je riječ o izoliranom slučaju unutar obitelji, bez prethodnog ili naknadnog kasnijeg nasilja, da je optuženik odmah priznao djelo te izrazio iskreno kajanje i nastavio s normalnim odnosima sa suprugom , da je s njom još uvijek u braku i da žive u zajedničkom kućanstvu iz čega proizlazi da inkriminirani događaj nije imao trajne negativne posljedice na bračne odnose, jesu sve one olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud cijenio kao olakotne na strani optuženika.
13. Međutim, suprotno stavu žalitelja, isti je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede na način da je uslijed verbalne prepirke sa suprugom, pristajući da ju tjelesno povrijedi, uzeo nožić za guljenje krumpira te isti bacio u njenom smjeru, pogodivši je oštricom nožića u desnu nadlakticu, uslijed čega je zadobila tjelesnu ozljedu u vidu površinske ogrebotine kože desne nadlaktice. Iz opisanog postupanja optuženika nedvojbeno proizlazi da je nožić bacio u smjeru svoje supruge i istu tjelesno ozlijedio postupajući s neizravnom namjerom svjestan da ju može ozlijediti, na što je pristao, a teže posljedice za žrtvu su izostale iz razloga što je nožić pogodio njenu nadlakticu, iako je objektivno mogao ozlijediti i druge vitalne dijelove tijela, zbog čega se prema stavu ovog drugostupanjskog suda ovdje ne radi o beznačajnom djelu u smislu članka 33. KZ/11.
14. Iako je optuženik naveo da se žali zbog odluke o troškovima postupka, navedeno ne obrazlaže. Drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno obvezao optuženog na podmirenje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura ispravno ocijenivši okolnosti utvrđene na strani optuženika iz kojih proizlazi da je isti dobrog imovnog stanja te u mogućnosti podmiriti navedeni trošak bez ugrožavanja egzistencije.
15. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević