Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-49/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice HK rođ. H iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući, o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-643/2025-7 od 21. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-643/2025-7 od 21. studenoga 2025. u točkama I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice te u točki II izreke u cijelosti.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 1.356,34 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 10. srpnja 2020. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. 1. 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženo, za iznos od 343,66 eura, tužiteljica odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženici tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.437,38 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 21. studenoga 2025. do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22). No, istu će otkloniti ovaj sud primjenom čl. 373. a ZPP-a. Naime, sud prvog stupnja nije dao obrazloženje o dopuštenosti tužbe vezano uz primjenu čl. 186.a ZPP-a. No, tužba je dopuštena jer se tužiteljica u smislu čl. 186.a ZPP-a obratila nadležnom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora. Tuženik nije udovoljio zahtjevu tužiteljice, a okolnost da je tuženik zatražio dodatnu dokumentaciju (obrazac prijave ozljede na radu i dokaz na okolnosti težine zadobivenih ozljeda) pravno je neodlučna pored činjenice da je tužiteljica zahtjev za mirno rješenje spora dostavila 9. srpnja 2020. kako to navodi i sam tuženik u odgovoru na tužbu, da njenom zahtjevu nije udovoljeno, dok očitovanje s lista 27 spisa u opisanim okolnostima ne utječe na ocjenu dopuštenosti tužbe.

Osim opisane bitne povrede parničnog postupka sud prvog stupnja nije počinio neku drugu povredu na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti neku koju tuženik ističe u žalbi.

5. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

6. Tužiteljica je 1. veljače 2022. podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se navodi kako je tužiteljica 19. lipnja 2020. za vrijeme rada, stradala u prometnoj nezgodi kao putnik u vozilu MUP-a registarske oznake [registarska oznaka], a koju nezgodu je uzrokovao počinitelj koji je upravljao osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] na način da je oduzeo prednost prolaska vozilu oštećene uslijed čega je izazvao prometnu nezgodu u kojoj je tužiteljica zadobila stanovite tjelesne ozljede- istegnuće mišića i ligamenata vratne kralježnice, te trzajna ozljeda kralježnice, a sve što je vidljivo iz priložene dokumentacije. Tužiteljica je 9. srpnja 2020. podnijela odštetni zahtjev tuženiku koja nije utvrdio zahtjev osnovanim, dok je u mirnom postupku s osigurateljem Wiener osiguranje d.d. zaključila izvansudsku nagodbu po kojoj joj je isplaćen iznos od 17.000,00 kn na ime naknade štete. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužiteljici s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. srpnja 2020. do isplate.

7. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se prije podnošenja tužbe tužiteljica dana 9. srpnja 2020. obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, povodom kojeg zahtjeva je tužena podneskom od 6. listopada 2020. pozvala punomoćnika tužiteljice na dopunu uz upozorenje na posljedice propisane čl. 38. st. 4. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj 67/18) pa s obzirom da tužiteljica nije udovoljila zahtjevu za dopunu predmeta to se sukladno naprijed navedenoj odredbi Zakona o državnom odvjetništvu smatra da zahtjev za mirno rješenje spora nije niti podnesen slijedom čega ističe prigovor preuranjenosti tužbe i predlaže istu odbaciti. Također, navodi kako je nesporno da je tužiteljica dana 19. lipnja 2020. zadobila lakše tjelesne ozljede u prometnoj nesreći kao suvozač u službenom vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kojim upravljao policijski službenik HKH, a do predmetnog štetnog događaja došlo je zbog neprilagođene vožnje PK pa u konkretnom slučaju na strani tuženika nema odgovornosti za predmetni štetni događaj i nastalu štetu. Tužiteljica je kao policijska službenica obavljala posao koji predstavlja opasnu djelatnost, međutim, u trenutku ozljeđivanja nije vršila nikakvo policijsko postupanje, a šteta je izazvana udarom motornog vozila kojim upravljao vlasnik PK koji je isključivo odgovoran za prometnu nesreću, a time i prouzročenu štetu tužiteljici.

8. Podneskom od 13. lipnja 2024. tužiteljica je, a nakon provedenih vještačenja, precizirala tužbeni zahtjev na način da traži da se obveže tuženika s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode isplati joj iznos od 1.700,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 10. srpnja 2020. do isplate, te troškove postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

9. Tuženik se usprotivio i uređenom tužbenom zahtjevu iz svih razloga istaknutih tijekom postupka.

10. Između stranaka je nesporno:

- da je tužiteljica zaposlenica tužene na radnom mjestu policajac,

- da je tužiteljica dana 19. lipnja 2020. za vrijeme radnog vremena kao suvozač u vozilu tužene doživjela prometnu nezgodu, a time je zadobila tjelesne ozljede,

- da je predmetnu prometnu nezgodu uzrokovao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguran kod Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., oduzevši prednost prolaza vozilu tužene,

- da je tužiteljici od strane Wiener osiguranja d.d. s osnova naknade štete iz štetnog događaja od 19. lipnja 2020. isplaćen iznos od 16.000,00 kn (dana 21. kolovoza 2020. iznos od 9.500,00 kn i dana 27. studenoga 2020. iznos od 6.500,00 kn), te na ime troškova zastupanja dana 27. studenoga 2020. iznos od 2.500,00 kn.

11. Među strankama je sporna odgovornost tužene za predmetni štetni događaj, a time i štetu nastalu tužiteljici, a time je prijeporna i visina tužbenog zahtjeva.

12. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) određeno je da ukoliko radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Prema čl. 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18; dalje u tekstu: ZZR) poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju čl. 25. st. 2. ZZR-a na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika. Dakle, odgovornost tuženika za štetu procjenjuje se po pravilima odgovornosti po principu uzročnosti, koje odgovornosti se tuženik kao poslodavac u smislu čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; dalje: ZOO) može osloboditi ako dokaže da šteta potječe uslijed radnji i djelovanja treće osobe, krivnje samog radnika, koju on nije mogao predvidjeti, ni izbjeći, a niti otkloniti ili, pak, više sile.

13. Tužiteljica je kao suvozač u službenom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao policijski službenik HKH, za vrijeme trajanja radnog vremena i obavljanja radnih zadataka, kako proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice saslušane kao parničnu stranku, već i iz iskaza svjedoka HKH, a što među stranka nije ni prijeporno, zadobila tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi, koju je prouzrokovala isključivo treća osoba PK, kada je upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod osiguravajućeg društva Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. policom autoosiguranja br. 211010929230, oduzeo prednost prolaska vozilu tuženika i koji je izvješćem o počinjenom prekršaju Ministarstva unutarnjih poslova, [obrt], Postaje prometne policije Split br. 000225809389 zbog počinjenog prekršaja iz čl. 51.st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uplatio novčanu kaznu zbog izazivanja prometne nezgode. Osiguravajuće društvo štetnika Wiener osiguranje Vienna Insurance Gropup d.d. tužiteljici je iz predmetnog štetnog događaja na ime naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje isplatilo ukupno iznos od 16.000,00 kn, a što među strankama nije ni sporno.

Dakle, pravilno sud prvog stupnja zaključuje da je štetni događaj, a time i šteta tužiteljici nastala za vrijeme rada pri obavljanju redovnih zadataka i za štetu odgovara tuženik kao poslodavac pa stoga tuženik neosnovano prigovara da je predmetni štetni događaj nastao radnjom treće osobe, a koju radnju nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći.

Tužiteljica je kritične prigode obavljala svoje redovne radne zadatke, te se nalazila zajedno sa svojim kolegom PKH u službenom vozilu kada je PK upravljajući vozilom osiguranim kod Wiener osiguranje d.d. oduzeo prednost prolaska vozilu u kojem se nalazila tužiteljica. Činjenica da je prometnu nezgodu prouzročio PK ne znači ekskulpaciju tužene za prouzročenu štetu tužiteljici.

14. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se radi o profesionalnom riziku za kojeg odgovara poslodavac. Izazivanje prometne nesreće od strane vozača drugog vozila tijekom obavljanja poslova radnog mjesta radnika u konkretnim okolnostima ne predstavlja radnju treće osobe zbog koje bi se tužena oslobodila od odgovornosti. Šteta koja je tužiteljici nastala jest šteta zbog ozljede na radu sukladno čl. 111. Zakona o radu jer je nastupila tijekom procesa rada u vezi s radom, pa tuženik kao poslodavac tužiteljici odgovara za nastalu štetu.

Ne radi se o vanjskom događaju koji poslodavac nije mogao predvidjeti i posljedice koje nije mogao izbjeći ili otkloniti koje bi ga zbog toga oslobodile odgovornosti za štetu radniku. Dakle, ovdje se radi o profesionalnom riziku za kojeg odgovara poslodavac pa je pravilno sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 25. ZZR-a u svezi s čl. 1063. i čl. 1067. ZOO-a obvezao tuženika tužiteljici u cijelosti naknaditi pretrpljenu štetu, a imajući u vidu da tuženik nije dokazao osnove za oslobođenje od odgovornosti.

15. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08; 125/11, 78/15, dalje: ZOO) pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Prema odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a propisano je u slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Stalni sudski vještak dr. Miro Jurinović, spec. neurokirurg, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 3. lipnja 2024. navodi kako je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobila istegnuće vratnih struktura. Istog dana bila je na HKP, urađeno je rendgensko snimanje lubanjskih kostiju i vratne kralježnice – nije bilo koštanih traumatskih promjena te joj je ostavljen imobilizacijski okovratnik, preporučeno mirovanje, uzimanje tablete protiv bolova. Tužiteljica je doživjela povredu njenih osobnih prava na tjelesno i duševno zdravlje koja se ispoljila u trpljenju bolova, imala je neugodnosti pri ovom ozljeđivanju i tijekom liječenja, privremeno u punom obimu bile su joj reducirane životne aktivnosti, potom privremeno u polovičnom obliku.

Trajno je kod tužiteljice u nevelikom postotku oštećeno tjelesno zdravlje. Imala je i imovinsku štetu radi potrebe pomoći i njege kod kuće od strane treće osobe. Bolovi u jakom intenzitetu bili su jedan dan, u srednjem stupnju 8 dana i u blažem intenzitetu 4 tjedna.

Privremeno su joj bile reducirane u punom obimu i životne aktivnosti kroz 15 dana, potom privremeno u polovičnom obimu još jedan mjesec dana.

Trajno je oštećeno tjelesno zdravlje s neurokirurškog gledišta za 4% na račun traumatskog oštećenja vratnih živčanih korjenova, a poradi istegnuća vratnih struktura isključivo mišića, ali i hrskavično ligamentarnog aparata nakon ove prometne nesreće preostala je umanjena mogućnost pokretljivosti vratnom kralježnicom i to samo u blagom stupnju za 2%. S obzirom na to da se radi o traumatskim oštećenjima i posljedicama dva različita organska sustava procijenjene postotke treba pa je ukupno oštećenje tjelesnog zdravlja/ umanjenje životnih aktivnosti 6%.

Tužiteljica je trebala kod kuće pomoć i njegu od strane druge osobe 1 tjedan 2 sata u danu i još jedan tjedan 1 sat u danu, sve to na račun osobnih potreba tužiteljice dok je nosila okovratnik, ujedno u vidu pripomoći i održavanja osobne higijene. Ustaljeno stanje može se smatrati 5 mjeseci od dana ozljede.

Sudski vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatar u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 8. svibnja 2024., uzevši u obzir svu medicinsku dokumentaciju, navodi da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju oko pola minute pa se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedećih 10-14 dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju slijedećih 4-5 mjeseci. Mišljenja je da trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica traumatskog događaja u ovom slučaju nije bilo.

17. Imajući u vidu gore navedene zakonske odredbe, a sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka liječnika dr. JK i dr. Nikole Sikirice, uzimajući u obzir jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, duševnih bolova koje zbog smanjenja životne aktivnosti trpi, opseg smanjenja životne aktivnosti (6 %), jačinu i trajanje pretrpljenog straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, neugodnosti kojima je bio izložena (transportacija do bolnice, nošenje okovratnika, izloženost rendgenskom zračenju, EMNG pretrage, potrebe mirovanja, uzimanja analgetika, višekratnih odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije), životnu dob (rođena **.**.1999., dakle u vrijeme ozljeđivanja imala je 21 godinu) i zanimanje tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja, pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje priznao naknada u ukupnom iznosu od 3.479,90 eura. No, kako je osiguravajuće društvo štetnika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. tužiteljici na ime naknade neimovinske i imvoinske štete isplatilo ukupno iznos od 2.123,56 eura (16.000,00 kn), tužiteljicu pripada razlika neimovinske štete u iznosu od 1.356,34 eura (3.479,90 eura, koliko tužiteljicu pripada na ime naknade neimovinske štete – 2.123,56 eura, koliko je tužiteljici isplaćeno od strane Wiener osiguranje VIG d.d. = 1.356,34 eura.

18. Na dosuđeni iznos od 1.356,34 eura tužiteljici su pravilno dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku od dana 10. srpnja 2020., kao dana podnošenja pisanog zahtjeva sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a.

19. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 373. i čl. 373.a ZPP-a, žalba tuženika je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena.

20. O trošku sastava žalbe odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a. Naime, kako tuženik nije uspio sa žalbom, neosnovan je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević