Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-143/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PS zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj: KO-DO-2454/2020 od 23. prosinca 2024., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: K-487/2020 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru, broj K-487/2020 od 2. prosinca 2024. na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP) okrivljeni PS oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevara – opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. KZ/11 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavka 2. ZKP. U žalbi je državni odvjetnik predložio da se pobijana presuda preinači i da se okrivljenik proglasi krivim, odnosno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer da prvostupanjski sud pogrešno analizira iskaze svjedoka FS, CS i IS zbog čega je obrazloženje pobijane presude nejasno i u znatnoj mjeri proturječno, da nije dao konkretne razloge zbog kojih ne prihvaća iskaz oštećenog FS i dio iskaza CS te da nije pravilno ocijenio obranu okrivljenika koji je u dva navrata bitno drugačije iskazivao. Iz ovako obrazloženih žalbenih razloga u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka proizlazi da državni odvjetnik osporava ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenog FS, dio iskaza CS i IS što zapravo predstavlja osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
7. Osporavajući pravilnost utvrđenih činjenica, državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da nije dokazano da bi okrivljenik počinio inkriminirano mu kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. Naime, državni odvjetnik smatra da je prvostupanjski pogrešno vrednovao iskaze CS i IS koji su iskazivali o svojim saznanjima o smještaju radnika okrivljenika kod oštećenog FS, a kako je u svojim iskazima oštećeni FS identično iskazivao, državni odvjetnik smatra da je njegov iskaz u cijelosti trebao cijeniti kao vjerodostojan. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da su okrivljenik i oštećeni FS imali usmeni dogovor o smještaju radnika dok traju radovi na objektu CS. Iz iskaza oštećenog FS i okrivljenika nespornim proizlazi da je oštećeni FS „pronašao“ okrivljeniku građevinski posao kod CS i preporučio ga CS zbog čega je, kao uslugu posredovanja, oštećeni FS ponudio okrivljeniku da radnici koji će raditi na objektu Marasovića stanuju kod njega. Svjedok CS navodi da su građevinski radovi na njegovom objektu počeli u listopadu i da je okrivljenik došao s četiri radnika čime potvrđuje obranu okrivljenika koji o tim činjenicama identično iskazuje nasuprot iskaza oštećenog FS koji govori o smještaju 5-6 radnika od rujna 2012. Oštećeni FS potvrđuje da mu je prilikom dogovora, dakle u rujnu 2012., okrivljenik dao akontaciju od 1.500,00 kuna, u listopadu još 1.500,00 kuna i naknadno još 500,00 kuna te takvu dinamiku plaćanja, u dijelu, potvrđuje okrivljenik i svjedok IS, ali oni navode da je okrivljenik oštećenom FS dao akontaciju od 2.000,00 kuna prilikom dogovora o smještaju, u rujnu, a naknadno još 2.000,00 kuna. Imajući na umu obranu okrivljenika da je u okolici Starigrada tražio daljnje građevinske poslove da bi i ostvario neki prihod i iskoristio radnike koji su bili tamo smješteni, kao i ekonomsku krizu koja je trajala u Republici Hrvatskoj do 2015., potpuno je neživotno i neuvjerljivo da bi okrivljenik, u rujnu 2012., iznajmio prostor za stanovanje četiri građevinska radnika koji se sastojao od četiri sobe i jedne kupaonice za 500,00 eura mjesečno neovisno da li radnici borave u tom prostoru ili ne, kako to tvrdi oštećeni FS.
7.1. Za postojanje kaznenog djela prijevare nije dovoljno samo da počinitelj kaznenog djela nije ispunio svoju obvezu, u konkretnom slučaju nije u cijelosti platio smještaj radnika, već je potrebno da je kod uspostave imovinskopravnih odnosa s oštećenikom, dakle u rujnu 2012., kod dogovaranja smještaja za radnike imao namjeru ne ispuniti svoju obvezu tj. u cijelosti platiti cijenu smještaja. Kako okrivljenik u času dogovaranja smještaja za radnike nije znao stvarno trajanje radova na objektu CS niti koliko radnika će stalno raditi na tom poslu, to plaćanje akontacije i daljnjeg iznosa kao iznosa akontacije, te po oštećeniku, i dodatnog iznosa od 500,00 kuna ne ukazuje da je okrivljenik već kod dogovaranja imovinske obveze oštećenom FS lažno prikazao činjenice vezane za plaćanje smještaja radnika i time ga doveo u zabludu i naveo da na štetu svije imovine nešto učini, a sebi pribavi imovinsku korist. Pravilno stoga zaključuje prvostupanjski sud da se u ovom konkretnom slučaju radi o imovinskopravnim odnosima između okrivljenika i oštećenog FS.
7.2. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo drugoga, oštećenog FS, lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga je na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika oslobodio od optužbe zbog inkriminiranog mu kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, pa je žalbu državnog odvjetnika valjalo odbiti kao neosnovanu.
8. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom članka 482. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
