Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-474/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ZV OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i 2. tužiteljice LV OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], obje zastupane po punomoćnicima Zvonimiru Stiperski i Berislavu Balenoviću, odvjetnicima u zajedničkom odvjtničkom uredu u Sisku, protiv tuženika ŽV, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], ŠV, [adresa], zastupanog po punomoćnici Darki Lovrić, odvjetnici u Petrinji, radi utvrđenja ništetnosti oporuke, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-154/2025-9 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-154/2025-9 od 15. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom uvrđena je ništetnom usmena oporuka o kojoj je sastavljena pisana izjava od 3. rujna 2018. godine potpisana od strane PV, [adresa] i UV, [adresa], kao svjedoka, koja je proglašena u ostavinskom postupku iza pokojne RV, rođene **.**.1943., umrle **.**.2018., OIB: [osobni identifikacijski broj], broj: O-2219/18 na zapisniku javnog bilježnika Ivana Markovića od 3. listopada 2018. godine i da stoga ista ne proizvodi nikakve pravne učinke (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljicama parnični trošak u iznosu od 5.494,68 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosica 2025. do isplate (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 I 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se žalba usvoji i donese zakonita odluka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog posutpka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno navodima žalbe nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer presuda sadži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Nije stoga ostvaren ovaj žalben razlog.

5. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti usmene oporuke i eventualno kumulitani tužbeni zahtjev za poništenje usmene oporuke.

7. Osnovanost svoga zahtjeva tužiteljice temelje na tvrdnji da je usmena oporuka koja je proglešena iza pok. RV zaključena protivno čl. 37. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine”, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), jer nisu postojale izvanredne okolnosti zbog kojih ostaviteljica ne bi bila u mogućnosti sastaviti pisanu oporuku.

8. U stadiju žalbenog postupka između stranaka nije sporno da je u ostavinskom postupku iza pok. RV, koji je vođen kod javnog bilježnika Ivana Markovića iz [adresa], pod poslovnim brojem O-2219/18, tuženik predao izjavu od 3. rujna 2018. o usmenoj oporuci ostaviteljice i da je usmena oporuka proglašena na ročištu 3. listopada 2018. Nije sporno niti da je 1. tužitljica kao jedna od zakonskih nasljednica ostaviteljice osporila valjanost usmene oporuke i da je je rješenjem prvostupanjskog suda, broj O-2219/2018-5 od 11. siječnja 2019. upućena u parnicu temeljem odredbe čl. 222. st. 1. ZN. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da su PV i UV sačinile pisanu izjavu od 3. rujna 2018., i koja je ovjerena kod javnog bilježnika Sanje Čubelić pod brojem OV-3807/2018 3. rujna 2018., u kojoj su navele da je pok. RV pred njima usmeno oporučno ostavila svu svoju imovinu tuženiku;

- da je predmetnu izjavu sastavio tuženik;

- da je svjedokinja PV u svojim iskazima navela da je pok. RV često bila na internom odjelu u bolnici u [adresa] zbog problema sa srcem i šećerom i da joj je tijekom svih svojoj hospitalizacija, gdje svjedokinja radi kao spremačica, pa i prilikom zadnje hospitalizacije govorila da će svoju imovinu ostaviti tuženiku, a desetak dana prije smrti dala joj ključ od svoga stana i rekla da ga preda tuženiku;

- da je svojedokinja IV iskazala da joj je pokojna ostaviteljica prilikom svakog razgovora govorila da želi da ju tuženik sahrani i da njezina imovina bude njegova, te da joj je desetak dana prije smrti, kada ju je posjetila u bolnici govorila da ostavlja svoju imovinu tuženiku;

- da je pok. RV bila dugogodišnji srčani bolesnik s dilatativnom kadiomiopatijom, implantiranim CRT uređajem, šećernom bolesti, fibrilacijom atrija i arterisjkom hipertenzijom i da je zbog zdravstvenog stanja više puta hospitalizirana;

- da je zadnji puta hospitalizorana u razdoblju od 22. srpnja 2018. do 17. kolovoza 2018., kada je i preminula.

10. Slijedom utvrđenja da je pok. ostaviteljica zadnji puta hospitalizirana u razdoblju od 22.7.2018. do 17.8.2018., i da je do svoje smrti normalno komunicirala, primala posjete i znala čitati i pisati, te da nisu postojale izvanredne okolnosti zbog kojih pok. RV ne bi mogla valjano oporučiti i sastaviti pisanu oporuku, prvostupanjski sud prihvatio glavni tužbeni zahtjev i utvrdio ništetnom usmenu oporuku.

11. Utvrđenja prvosutpanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

12. Tužiteljice žalbom osporavaju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude navodeći da je upravo suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda bila riječ o izvanrednim okolnostima za sastavljane usmene oporuke, jer je pok. RV bila hospitalizirana na internom odjelu Sisačke bolnice zbog pogoršanja zdravlja.

13. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZN oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

14. Usmena oporuka je izvanredan oblik oporuke, koja je valjana ako su ispunjene pretpostavke: 1.) da je oporučitelj svoju volju očitovao usmeno, 2.) da su tom očitovanju bila nazočna najmanje dva svjedoka koja su sposobna da budu svjedoci usmene oporuke 3.) da se pritom oporučitelj nalazio u takvim izvanrednim okolnostima zbog kojih nije mogao valjano oporučiti niti u jednom drugom obliku, te 4.) da ovaj oblik oporuke nije izgubio valjanost protekom vremena.

15. Dakle, da za valjanost usmene oporuke pred svjedocima iz čl. 37. ZN moraju postojati izvanredne okolnosti i objektivna izvanredna situacija koja je nastala neočekivano i nepredvidivo u kojoj je oporučitelj preminuo, ili nenadana izvanredna okolnost koja je dovela do smrtnog ishoda i okolnost da oporučitelj u takvoj situaciji nije mogao valjano oporučiti niti u jednomdugom obluku.

16. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da u konkrentom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti za sastavljanje usmene oporuke propisane odredbom čl. 37. ZN zbog kojih ostaviteljica nije mogla sastaviti pisanu oporuku, jer okolnost da je bila teški srčani bolesnik i da je tijekom zadnje hospitalizacije koja je trajala 32 dana umrla, time da je do svoje smrti uredno komunicirala i primala posjete, pa i desetak dana prije svoje smrti kada su je svjedokinje zadnji puta vidjele, nije izvanredna situacija, jer dugogodišnje liječenje od bolesti srca samo po sebi predstavlja jedno trajnije stanje.

17. Svjedokinje IV i PV koje tvrde da su ostaviteljicu vidjele desetak dana prije smrti, ne navode međutim da bi tom prilikom kod nje došlo do takvog iznenadnog i naglog pogoršanja stanja zdravlja zbog kojega ona ne bi mogla oporučiti, niti tvrde da su bile istodobno nazočne i da je ostaviteljica usmeno pred njima očitovala svoju posljednju volju. Tako svjedokinja KV navodi da je ostaviteljica „izjavila tu izjavu“ koju je čula i ĐV, koju ne poznaje, a koja se tamo zatekla (radi u bolnici kao spremačica), dok svjedokinja PV navodi da joj je ostaviteljica prilikom zadnjeg susreta u bolnici dala ključeve svoga stana „za nedaj Bože“ da ih preda tuženiku, no da ostaviteljica tada nije mislila da će umrijeti, time da ova svjedokinja uopće ne navodi da bi prilikom toga zadnjeg susreta s ostaviteljicom istodobno bila prisustna i KV, koja tvrdi da je svjedokinja usmene oporuke.

18. Kako ostaviteljica nije izričito izjavom rasporedila svoju imovinu za slučaj smrti, već je samo govorila o svojoj namjeri da će oporukom ostaviti svoju imovinu tuženiku, i nisu postojale izuzetne prilike koje bi ostaviteljicu onemogućile da sastavi pismenu oporuku, bilo vlastoručno, bilo pred svjedocima, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio glavni tužbeni zahtjev, te usmenu oporuku utvrdio ništetnom i da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke.

19. Žalbeni navodi tuženika koji se svode na preocjenjivaje izvedenih dokaza i davanje vlastite, ali pogrešne ocjene provedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, nisu osnovani.

20. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te toj odluci tuženik žalbom određeno niti ne prigovara.

21. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvriti prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš