Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-572/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužiteljice GK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Mruška Ujević, odvjetnica u Zagrebu, protiv I-tuženika JK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II-tužene GKĐ, G, J, V i VK, [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Danku Kovaču, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Danko Kovač i Ivan Borić iz Siska, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1112/2022-32 od 16. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1112/2022-32 od 16. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica GK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izvanbračna supruga pokojnog EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1954., a umrlog **.**.2020., koja je izvanbračna zajednica trajala od mjeseca svibnja 2015., pa do smrti EK, **.**.2020.

II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.178,08 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za

3% poena, u roku 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu su izjavili tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 I 146/25) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao niti one koje tuženi ističu u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

Tuženi preocjenjuju izvedene dokaze, ali njihova ocjena nema utemeljenja na provedenom postupku te ovaj sud u pogledu činjeničnog stanja prihvaća ocjenu provedenih dokaza i utvrđenja suda prvog stupnja.

6. Prijedlogom podnesenim prvostupanjskom sudu 10. veljače 2021. tužiteljica je kao predlagateljica u odnosu na protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje HZMO) predložila utvrditi postojanje izvanbračne zajednice s pokojnim EK u smislu odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje ZMO). Nastavno na tako podneseni prijedlog, podneskom od 15. lipnja 2021. su se u postupak prijavili krvni srodnici pokojnog, ovdje I i II-tuženi, osporavajući tada predlagateljci status izvanbračne supruge. U podnesku su navodili da su GKĐ i pokojna majka JK polusestre ostavitelja, pokojnog EK, a da je JK jedino dijete svoje majke, pri čemu da pokojni ČK nije imao druge braće i sestara, čime su oni jedini krvni srodnici pokojnog i prvotno pozvani na nasljeđivanje iza pokojnog. Iznosili su da se u ostavinskom postupku iza pokojnog kao zainteresirana osoba javila predlagateljica GK, tvrdeći da je izvanbračna supruga pokojnog EK, slijedom čega da je radi utvrđenja toga statusa prekinut ostavinski postupak i GK je upućena na pokretanja parničnog postupka radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice. Ista je znajući za pravni interes GKĐ i JK izražen na ostavinskom ročištu i bez da ih uopće spomene, iako je znala da joj osporavaju traženi status, zatražila utvrđenje izvanbračne zajednice samo temeljem ZMO-a i u odnosu na HZMO, umjesto da je ispravno temeljem odredbi Obiteljskog zakona pokrenula parnični postupak protiv istih i HZMO-a. Kako stoga krvni srodnici pokojnog osporavaju predlagateljici status izvanbračne supruge i kako stoga postoji spor o činjenicama, predložili su obustaviti izvanparnični postupak i postupak dalje nastaviti kao parnični.

7. Nastavno na dostavljeni zapisnik s ostavinskog ročišta kod javnog bilježnika Nikole Tadića, broj O-743/21, UPP/OS-11/21-4 od 23. veljače 2021., sukladno navodima iz spomenutog podneska te s obzirom na dispozicije predlagateljice iznesene na ročištu od 13. listopada 2022. da ima pravni interes kao pravnu osnovu naznačiti i Zakon o nasljeđivanju te za potrebe ostavinskog postupka dokazati status izvanbračne supruge, to je raspravnim rješenjem od 13. listopada 2022. obustavljen izvanparnični postupa, riješeno je da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka sukladno odredbi čl. 438. ObZ-a i pozvana je predlagateljica urediti tužbu i tužbeni zahtjev.

8. Tužiteljica u tužbi uređenoj podneskom od 21. listopada 2022. i u dijelu tužbenog zahtjeva preciziranog na ročištu od 17. lipnja 2024. i 11. rujna 2024. navodi da je bila u izvanbračnoj zajednici s EK koja je započela u travnju 2015. i prestala je njegovom smrću, 29. prosinca 2020., a koja je bila emocionalna i ekonomska te u koju su obje strane ušle s namjerom zajedničkog života. Tužiteljica i pokojni ČK se poznaju više od 30 godina iz susjedstva i još dok je ČK bio u braku s pokojnom JKĐ. Nakon smrti supruge, ČK i tužiteljica su s vremenom i od rujna 2014. intenzivirali svoja viđenja i druženja, pa su se tako zajedno družili s prijateljima, poznanicima, zajednički su prisustvovali raznim proslavama, vjenčanjima, obljetnicama, poslovnim domjencima Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i dr. Nakon određenog vremena i počevši od travnja 2015. su započeli zajednički život koji je tako u kontinuitetu trajao sve do smrti EK. Zajednički su život započeli u stanu u [adresa] (od travnja 2015. do siječnja 2020.), te su naknadno, a zbog obveze iseljenja obzirom se stan u [adresa] nalazi u vlasništvu Grada Zagreba i da je bio pokrenut postupak povrata istoga, preselili u stan koji je bio u vlasništvu EK, na adresi [adresa].

U ranijem tijeku postupka je na okolnost svojih tvrdnji predložila saslušanje svjedoka, navodila je da je podmirila organizaciju i troškove pogreba pokojnog, da može dostaviti privatne fotografije sa svog mobilnog telefona u prilog emocionalnoj zajednici i življenju u zajedničkom kućanstvu te je na spis prilagala račune Vodoopskrbe i odvodnje s naznakom broja prijavljenih osoba, odluku o isplati pomoći Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, dopise iste Agencije i primopredajni zapisnik. Predložila je sudu donijeti presudu kojom se utvrđuje da je izvanbračna supruga pokojnog EK te da je izvanbračna zajednica trajala od svibnja 2015. pa do smrti pokojnog, 29. prosinca 2020., sve uz naknadu prouzročenog troška postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Kao pasivno legitimirane tužiteljica je naznačila HZMO, GKĐ i JK. Međutim, naknadno je tužba u odnosu na HZMO povučena.

9. Tuženi u odgovoru na tužbu navode da tužiteljičine tvrdnje iz tužbe smatraju neistinitima te usmjerenim na stjecanje eventualnih prava koja joj ne pripadaju. Ukazuju kako već iz navoda tužbe proizlazi da je eventualna povremena zajednica života, a ne izvanbračna zajednica tužiteljica i pokojnog trajala daleko manje i to najviše jednu godinu i dva mjeseca, odnosno jednu godinu i šest mjeseci, jer da tužiteljica nije nikada imala prijavljenu adresu prebivališta na adresi pokojnog, da neposredno pred njegovu smrt odnosno godinu dana prije smrti nisu plaćane komunalije za dvije osobe na adresi gdje je pokojni prebivao i gdje je umro, već da su plaćene samo za jednu osobu, kao i stoga što pokojni u godišnjim izviješćima o imovinskom stanju dužnosnika, obzirom je bio predsjednik Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, nije ni spomenuo bračnog ili životnog partnera, iako je bio vrlo savjestan i takav podatak ne bi nikada zatajio. Navode i da u slučaju da je izvanbračna zajednica trajala više od pet godina, kako to tvrdi tužiteljica, tada nije bilo nikakvih zapreka da se zajednica života s pokojnim ozakoni i da sklope brak jer je supruga pokojnika preminula prije 2015. Pritom ističu i da, za razliku od iznesenog, postoji mogućnost da je od 2015., možda i trajalo prijateljstvo, potom intimnija veza, a od pogoršanja bolesti pokojnog EK i povremeno zajedničko stanovanje, no ne i izvanbračna zajednica tužiteljice i pokojnog. Navode i da je tek oko godinu i pol prije svoje smrti, u telefonskom kontaktu sa I-tuženom, kao osobom s kojom je do tada bio najbliži, pokojni EK rekao da se želi riješiti prošlosti, misleći pritom na pokojnu suprugu, jer da ga I-tužena previše podsjeća na pokojnu suprugu te da namjerava pokušati početi živjeti sa drugom ženom, koju je upoznao prilikom obostrane šetnje pasa, te da tu ženu ne želi upoznati s I-tuženom kako bi izbjegao svako uspoređivanje iste, navodeći pritom u odgovoru na tužbu, očito GK, sa pokojnom suprugom.

U odnosu na tvrdnje tužiteljice da je platila pogreb, pa da bi to bio dokaz postojanja izvanbračne zajednice, navodi da je isto logično jer da je tužiteljica nastojala što manje uključiti zakonske nasljednike odnosno krvne srodnike iz cjelokupnog postupanja nakon smrti EK, pa ih je tako o njegovoj smrti obavijestio tek zajednički prijatelj TK i to mimo znanja tužiteljice i tek je zahvaljujući njemu tuženima omogućeno saznanje o pogrebu, obzirom da vrijeme od jedne godine i šest mjeseci nisu bili u kontaktu s pokojnim.

10. S obzirom na žalbene navode tuženika treba istaknuti da je tužiteljica na okolnost svojih tvrdnji predložila saslušati svjedoke ĐK, NK, BK, LK, ŠK, OK, AK, ĆK, HK, VKĐ, FK, ZK, IK i KK, PK, MK, UK i BK. Podneskom s ročišta od 9. veljače 2023. je dodatno priložila medicinsku dokumentaciju za pokojnog, smrtni list i telegrame, ispis telefonske komunikacije između tužitelje i I-tužene, ovjerenu izjavu I-tužene te je predložila izvesti dokazu vještačenja mobitela tužiteljice i pokojnog, na okolnost međusobne i svakodnevne komunikacije. Tuženici su pak na ročištu od 9. veljače 2023. predložili da se na okolnost nepostojanja izvanbračne zajednice i ikakve zajednice koja bi trajala dulje od godinu dana saslušaju IK, DK i TK.

Svjedoci BK, HK, EKĐ, FK, CK, MK, SK, UK, ŽK i RK nisu saslušani jer je tužiteljica odustala od njihova saslušanja.

Također nije saslušana svjedokinja DK jer su tuženici na ročištu od 26. ožujka 2024. odustali od njezina saslušanja.

Nije izveden predloženi dokaz vještačenjem mobitela i uvidom u podatke o broju prijavljenih osoba na Vodovod I odvodnju jer je tužiteljica od istih dokaza odustala. Nakon što je tužiteljica podneskom od 27. prosinca 2023. odustala od svojih dokaznih prijedloga saslušanja svjedoka LK i UK, tuženici su na ročištu od 26. ožujka 2024. predložili njihovo saslušanje, navodeći da su UK sin tužiteljice koji može dati podatke o tome do kada je živio s majkom, a SK je jedina osoba koja stanuje u [adresa]. Sud prvog stupnja ovaj prijedlog nije prihvatio, a tuženi u žalbi sada osporavaju pravilnost odbijanja prijedloga tuženika.

10.1. Pravilno sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog tuženika obzirom je iznesen nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 299. ZPP-a).

Naime, tuženi su na ročištu od 9. veljače 2023., prije zaključenja prethodnog postupka, imali saznanja o tim osobama, te su imali mogućnost predložiti njihovo saslušanje ranije, do zaključenja prethodnog postupka.

Okonost da je njihovo saslušanje predložila i tužiteljica ne utječe na ovaj zaključak. Osim toga, sve pravno relevantne činejnice sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio temeljem provedenih dokaza, pa nije bilo potrebno saslušavati i svjedoke LK i UK.

11. Odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07,57/11, 61/11, 25/13, 05/15) propisano je da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje 3 godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. I odredbom čl. 11. st. 1. sada važećeg Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15) propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a prema st. 2. istog članka izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. toga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova. Izvanbračnu zajednicu definira i čl. 8. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) na način da se izvanbračnom zajednicom definira životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca, koja je trajala dulje vrijeme, a prestala je ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

12. Iz zapisnika s ročišta javnog bilježnika Nikole Tadića iz Zagreba, broj O-743/21 u ostavinskom postupku iza pok. EK, umrlog **.**.2020., proizlazi da je sastavljenim rodoslovljem utvrđeno da je pokojni bio u jednom braku s pok. ČKĐ, koja je umrla prije ostavitelja i u kojem nije bilo djece. Roditelji ostavitelja su majka E i otac Č koji su umrli prije ostavitelja i u kojem je rođen samo ostavitelj. Majka ostavitelja je imala dvoje djece, GKĐ, polusestru ostavitelja i GE, polusestru ostavitelja koja je umrla prije ostavitelja i ima jednog potomka, JK, nećaka ostavitelja. Iz zapisnika slijedi da je na ročištu prisutna GK izjavila da je s ostaviteljem živjela u izvanbračnoj zajednici zadnjih pet godina, od travnja 2015. pa do njegove smrti, te da je u tijeku postupak za utvrđivanje postojanja izvanbračne zajednice, u odnosu na koji je bilježniku predočila podnesak od 11. veljače 2021. Iz zapisnika dalje slijedi da oporuke nema i da je rješenjem prekinut ostavinski postupak do pravomoćnog okončanja postupka za utvrđivanje izvanbračne zajednice između ostavitelja i GK koji je pokrenut 10. veljače 2021.

12.1. S obzirom na navedeno pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica ovlaštena pokrenuti i voditi ovaj spor protiv tuženika.

13. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogao izjednačiti s bračnom zajednicom, mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, što u pravilu podrazumijeva zajedničko stanovanje, zajedničku svakodnevnicu, zajedničke financije i intimnu odanost, pa i namjeru da takva zajednica bude trajna jer upravo u takvoj zajednici izvanbračni drugovi zadovoljavaju složene životne potrebe.

14. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da iz rezultata dokaznog postupka (iskaza tužiteljice i svjedoka ĐK i BK) proizlazi da je odnos EK ČKĐ i tuženika obilježio prijepor vezan uz imovinu i prodaju stana pokojne majke EK.

Tuženi nisu imali detaljnog uvida u život EK koji je zajedničko kućanstvo s obitelji napustio 1987. I-tuženi navodi da su si čestitali rođendane „i ništa više od toga“.

Zbog toga pravilno sud prvog stupnja zaključuje da nije uvjerljivo da bi ČK čak i pri povremenim susretima na cesti s I-tuženikom istome iznosio detalje svojega privatnog života, posebno s obzirom da je isti p rema iskazu svjedoka BK bio „uzak“ kada je bilo riječi o njegovom životu, a da I II-tužena navodi da je njezin brat bio zatvorena osoba.

Pravilno sud prvog stupnja posebno cijeni i činjenicu da I-tuženik koji se tada nalazio kod sina u Mađarskoj došao na sprovod EK odnosno da navedeno ukazuje na izostanak povezanosti I-tuženika sa EK, dok II-tužena dolazi na pogreb EK iz [adresa] koja je u to vrijeme (2020.) bila jedna od zemalja koje su bile najviše pogođene epidemijom koronavirusa i u kojoj su vrijedile posebne mjere.

S druge strane II-tužena navodi da je znala da u Mladenovom životu postoji neka osoba, ali ne zna kada je to čula, te nije znala tko je to i nije nikoga od njegovih prijatelja željela pitati o toj osobi jer je i sama bila poput brata. Brat ju je na mobitelu blokirao i nije ga mogla nazvati. Od rujna 2018. pa sve do bratove smrti nije bila u Hrvatskoj. Ista je imala saznanje o prisutnosti ženske osobe u bratovom životu, a kako je EK nakon smrti pokojne supruge bio u depresiji, bila je sretna kada je čula da ponovno s nekim putuje i da je sretan.

Dakle, niti II-tužena, kao niti I-tuženik nisu imali uvida u Mladenov život u mjeri da bi imali saznanja o njegovoj intimi. .

15. Iz iskaza svjedoka koji su i prema navodima tuženih bili najbliži EK, i to svjedoka BK i ĐK, kao i svjedokinja OK i AK, proizlazi da je tužiteljica osoba koja je doista nakon smrti Mladenove supruge istoga vratila u život na način da se ponovno smijao, putovao i vidio smisao življenja.

Imajući u vidu prethodno navedeno, uvjerljive su tvrdnje tužiteljice da je suživot s EK započeo početkom travnja ili svibnja 2015., s tim da i svjedokinja AK potvrđuje da je tužiteljica s EK počela stanovati 2015. Svjedok BK, vozač EK, je naveo da kada bi došao po EK da je tamo bila tužiteljica, da kada su se preselili u [adresa] da im je pomagao oko stana, a godinu dana prije svoje mirovine u koju je otišao 2016. vozio je tužiteljicu i EK u bolnicu u Dubravi kamo je EK išao kod liječnika.

O povezanosti tužiteljice i EK govori i činjenica da je tužiteljica naznačena na medicinskoj dokumentaciji koja se odnosi na liječenje EK, da je ista sa saslušanim svjedokom BK organizirala Mladenov pogreb, da se obraćala Mladenovu poslodavcu i komunicirala s istim okolnosti vezane uz njegov status.

16. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio o postojanju životne, ekonomske i emocionalne zajednice tužiteljice i EK, a kao početak iste uzeo svibanj 2015., dok činjenica da podaci u imovinskoj kartici EK, prijavama prebivališta tužiteljice i prijavi osoba na adresi Mladenova stana, ne odgovaraju ovom utvrđenju nije pravno odlučna. Naime, bitan je stupanj kvalitete njihove zajednice, a emocionalni, voljni i ekonomski aspekti njihove zajednica ispunjavaju sve preduvjete za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

17. Slijedom svega navedenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević