Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-994/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić, kao članice vijeća u pravnoj stvari, u pravnoj stvari tužitelja UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Čiček, odvjetnik u Zagrebu, Huzjanova 22, protiv tužene EE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Krajačić, odvjetnica u Zaboku, K. Š. Đalskog 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, posl. broj P Ob-49/2020-17 od 12. svibnja 2021., dana 24. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj P Ob-49/2020-17 od 12. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku EE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju UE iz [adresa],odlučujući o [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 17.500,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana 14. rujna 2019., pa do isplate, u roku od 15 dana.
2. Nalaže se EE iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju UE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženoj EE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 12. svibnja 2021., pa do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužitelja podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tužitelja je neosnovana.
4. Žalba tužitelje je pravovremena jer je ista po novom punomoćniku LE uložena u roku od 15 dana od dana dostave presude putem e- oglasne ploče suda.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se neosnovano poziva tužitelj jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 17.500,00 kn a koji iznos predstavlja polovicu vrijednosti automobila Renault Trafic koji je kupljen u mjesecu ožujku 2019. s osnova bračne stečevine a s obzirom da tužitelj tvrdi da je ugovor o darovanju od 16. ožujka 2019. a kojim je ovdje tužitelj predmetni automobil darovao ovdje tuženoj prividan ugovor pa je stoga ništetan.
8. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnome ističe da je prvostupanjski sud izveo pogrešan pravni zaključak da je sporno vozilo posebna imovina tužene a koju je ista stekla ugovorom o darovanju zanemarujući okolnost da predmetno vozilo predstavlja dostavno vozilo namijenjeno za prijevoz više putnika te da je po svojoj naravi služilo tužitelju za prijevoz više radnika zaposlenih u istom poduzeću u kojem tuženik radi pa je logično i životno da je to vozilo tužitelj nabavio za potrebe svog posla a ne za osobne potrebe tužiteljice a iz čega proizlazi da je sporni ugovor o darovanju sklopljen 16. ožujka 2019. prividan ugovor s ciljem izbjegavanja plaćanja raznih trošarina, poreza na promet i drugih davanja prema državnom proračunu.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
-uvidom u izvadak iz matične knjige vjenčanih utvrđeno je da su tužitelj i tužena sklopili brak dana 26. travnja 2003. u [adresa],
-da iz ugovora o darovanju motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka] proizlazi da je ugovor zaključen između ovdje tužitelja kao darovatelja i ovdje tužene kao daroprimca dana 16. ožujka 2019. a koje osobno vozilo je u trenutku darovanja imalo reg. oznaku [registarska oznaka] a na predmetnom ugovoru prileže vlastoručni potpisi stranaka i to na mjestu "prodavatelj ime tužitelja a na mjestu "kupca" ime tužene,
-da iz predmetnog ugovora proizlazi da se radi o tiskanom obrascu ugovora o kupoprodaji motornog vozila te je na ugovoru precrtana riječ "kupoprodaji" a ispod je napisana riječ štampanim slovima "DAROVANJE"
-da tužitelj u svom iskazu navodi da je njihova bračna zajednica prestala 13. rujna 2019. kada je završio u Zatvoru u Zagrebu, a tada je tužena odmah podnijela tužbu za razvod braka, da je predmetno vozilo kupljeno u ožujku ili travnju 2019. na kredit koje je podignuo u iznosu od 6.000,00 Eura a osnovna svrha tog vozila - kombija je bila prijevoz sebe i ostalih radnika na posao a na koje je odlazio svaki dan u Svetu Nedjelju a kolege su mu participirali troškove prijevoza, da se na predmetnom ugovoru o darovanju nalazi njegov vlastoručni potpis, te je u trenutku kupnje tog vozila u Čakovcu bio prisutan on zajedno sa dvoje kolega s posla a odmah idući dan je sačinio darovni ugovor i prenio automobil na tuženu, a u svrhu izbjegavanja plaćanja poreza jer je to zakonski bilo moguće i legalno između bračnih drugova, da je tužena mogla ostvariti popust od 50% pri registraciji i osiguranju te da na svoje ime ima više vozila u svom vlasništvu te je i to bio jedan od razloga darovanja automobila tuženoj, da je vozilo platio 6.000,00 eura, ali da nema saznanja za koji novčani iznos je tužena automobil prodala, da je imao puno vozila koja su glasila na njegovo ime a ostvarivanje bonusa po polici se gubi nakon tri godine radi čega on nije imao nikakav popust pri osiguranju,
-da tužena u svom iskazu navodi kako je njihova bračna zajednica završila 19. lipnja 2019. kada je tužitelj prvi puta završio u Remetincu zbog obiteljskog nasilja koji je izvršio nad njom pred djecom te od toga dana tužena nije s njim osobno komunicirala niti dolazila u Remetinec niti se čula telefonom, već joj je samo tužitelj putem svog punomoćnika iz zatvora poslao jedno pismo, da je točno da je više automobila tijekom njihovog braka glasilo na njezino ime, a to iz razloga jer se tužitelj na taj način imao potrebu iskupiti za svo maltretiranje i mučenje koje je u toj kući podnosila posljednjih 15 godina, a radi čega joj je i darovao taj auto, te ju je i na taj način pokušao zadržati u obiteljskoj zajednici što na kraju ipak nije uspio jer je ona podnijela tužbu za razvod braka, osporava da bi bio postignut bilo kakav dogovor između tužitelja i nje, da ti auti, pa i konkretno ovaj osobni automobil koji je predmetom tužbe glase na nju, već je jednostavno to bila njegova želja i odluka, a kako je tužitelj osoba koja se često nalazi u alkoholiziranom stanju i sklona je konzumaciji alkohola to je i prilikom kupnje tog auta Renault Trafic isto bio u takvom stanju, te kada se kasnije otrijezni javi se osjećaj krivnje koji želi nadomjestiti takvim svojim postupkom, da vezano uz bonus tužena navodi da je isti takav bonus kao i ona prilikom sklapanja police osiguranja mogao ostvarivati i tužitelj, jer se može koristiti polica bračnog druga ili bilo kojeg drugog člana obitelji radi ostvarivanja bonusa od 50%, da se na ugovoru o darovanju nalazi njen vlastoručni potpis te smatra da je imala pravo prodati automobil koji joj je darovan a predmetno vozilo je darovala svojoj majci koja joj zajedno sa njezinim ocem financijski pomaže s obzirom da je njihov brak u međuvremenu razveden, te je nakon toga kupila stan podignula kredit i sama uzdržava dvoje djece.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja pravilno zaključio da u ovom konkretnom slučaju se ne radi o prividnom pravnom poslu u smislu odredbe čl. 285. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).
11. Prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, st. 2. navedene zakonske odredbe, ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.
12. Naime prividan ugovor nema pravnog učinka među ugovornim stranama ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu valjanost.
13. Prema odredbi čl. 285. ZOO-a prividan ugovor znači svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastaje i pravno djeluje a što u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi takav nesklad volje i očitovanja postojao kod zaključenja ugovora o darovanju a niti je tužitelj dokazao da bi ugovor o darovanju prikrivao neki drugi ugovor u pogledu kojeg su ispunjene pretpostavke za njegovu valjanost.
14. Iz dokaznog postupka jasno proizlazi da su stranke voljno i svjesno potpisale ugovor o darovanju i da isti ne prikriva neki drugi ugovor pa su stoga žalbeni navodi tužitelja u cijelosti neosnovani.
15. Nadalje tužitelj u tužbi ističe da je ugovor o darovanju sklopljen radi izbjegavanja plaćanja poreza i popusta kod registracije vozila a što također ničim ne dokazuje.
16. Ovdje valja naglasiti da je prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
17. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
18. Tužitelj ističe da je predmetno vozilo kupljeno kao dostavno vozilo namijenjeno za prijevoz više putnika i da je po svojoj naravi služilo tužitelju za prijevoz sebe i njegovih kolega na posao pa je stoga logično da ga je kupio za svoje vlastite potrebe.
19. Međutim, ovi žalbeni navodi nisu odlučni kod ocjenjivanja je li ugovor o darovanju ništetan pravni posao jer je vozilo kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice pa stoga po svojoj pravnoj prirodi predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu stranaka neovisno koja je svrha i namjena predmetnog vozila bila a tužitelj ne osporava da predmetno vozilo predstavlja bračnu stečevinu stranaka.
20. Međutim, kako je ovdje tužitelj predmetno vozilo darovao ovdje tuženoj temeljem ugovora o darovanju tada se radi o darovanju temeljem kojeg je ovdje tužena postala vlasnica predmetnog vozila u cijelosti jer je tužitelj darovao svoju polovicu dijela ovdje tuženoj dok je drugu polovicu tužena stekla na ime bračne stečevine.
21. Žalbeni prigovor tužitelja da sud ovdje nije proveo dokazni prijedlog tužitelja na okolnost vrijednosti predmetnog vozila kao i na okolnost nabave vozila je neosnovan, jer ti dokazni prijedlozi tužitelja nisu odlučni u ovom postupku a s obzirom da je sud pravilno utvrdio da je predmetni ugovor o darovanju valjani pravni posao.
22. Naime prema odredbi čl. 220. ZPP-a sud, a ne stranke odlučuje koje će dokazne prijedloge stranaka usvojiti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
23. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu a kako je to odlučeno u ovoj drugostupanjskoj odluci.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
