Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-5494/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pokojne OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1940. a umrle **.**.2022., odlučujući o žalbi nasljednice HŽ, protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-3948/2022 od 1. listopada 2024., dana 24. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba oporučne nasljednice HŽ te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-3948/2022 od 1. listopada 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja prekinut je ostavinski postupak (točka I. izreke) te je upućena zakonska nasljednica HŽ, kći ostaviteljice, u roku 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnicu protiv zakonske nasljednice UŽ, unuke ostaviteljice, radi utvrđenja kako ista nije povrijeđena u nužnom dijelu (točka II. izreke), određeno je da će prekid ostavinskog postupka trajati do pravomoćnog okončanja spora (točka III. izreke) te da će ostavinski sud, ako gore imenovana stranka ne pokrene parnicu u određenom roku, postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjev glede kojeg je upućena u parnicu (točka IV. izreke).
2. Protiv citiranoga rješenja žalbu je podnijela oporučna nasljednica HŽ, u bitnom osporavajući zaključke suda iz obrazloženja pobijanog rješenja te stoga što smatra da je sud trebao postupiti prema odredbi čl. 71. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19, dalje: ZN) i utvrditi vrijednost ostavine i vrijednost nužnog dijela te eventualnu povredu nužnog dijela. Nadalje smatra da je sud u parnicu trebao uputiti nasljednicu UŽ. Slijedom navedenog predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje, a podredno pobijano rješenje preinačiti te uputiti nasljednicu UŽ u parnicu.
3. Žalbe nasljednice HŽ je osnovana.
4. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su na nasljeđivanje temeljem odredbe čl. 4., 8. i 9. ZN-a pozvane nasljednice prvog nasljednog reda, i to SŽ, kći i UŽ, unuka ostaviteljice, da je ostaviteljica za života sačinila oporuku pred svjedocima koja je proglašena dana 23. siječnja 2023, da je oporukom oporučnom nasljednicom imenovana HŽ pri čemu je nasljednica UŽ istaknula zahtjev za povredom nužnog dijela, a koji zahtjev je osporen od strane oporučne nasljednice jer da je nužni dio ostvaren i namiren za života ostaviteljice raznim darovanjima, otplatama dugova i sl. pa slijedom navedenog sud utvrđuje da je pravo na nužni dio zakonsko pravo nasljednika pa u slučaju spora o opravdanosti prava nužnog nasljednika na svoj nužni dio, teret dokaza da nužnog nasljednika ne pripada to pravo je na onome koji se na to poziva te on to mora dokazati temeljem čl. 224. ZN-a pa je prekinuo ostavinski postupak te uputio zakonsku nasljednicu HŽ, u roku 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnicu protiv zakonske nasljednice UŽ, unuke radi utvrđenja kako ista nije povrijeđena u nužnom dijelu (točka I. i II. izreke).
5. Osnovano žaliteljica ukazuje na pogrešna utvrđenja suda prvog stupnja u obrazloženju pobijanog rješenja budući ista nisu u skladu sa sadržajem ostavinskog predmeta.
6. Iz sadržaja ostavinskog predmeta u bitnom proizlazi:
- da je oporuka pokojne OŽ kojom je svojim oporučnim nasljednicama odredila kćer HŽ i unuku UŽ, proglašena na zapisniku u ostavinskom postupku dana 23. siječnja 2023. te ju je HŽ na istom ročištu priznala istinitom i pravovaljanom i prihvatila se nasljedstva temeljem iste kao i dijela temeljem zakona,
- da je UŽ podneskom od 6. travnja 2023. pozivom na odredbu čl. 77. Zakona o nasljeđivanju izjavila da je predmetnom oporukom povrijeđen njezin nužni dio i tražila izdvajanje svog zakonskog nužnog dijela ostavine, predložila prekinuti postupak i uputiti stranke u parnicu, te zatim na ročištu 1. listopada 2024. izjavila da smatra da je njezin nužni dio povrijeđen jer je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost nužnog dijela,
- da je nasljednica SŽ na istom ročištu 1. listopada 2014. osporila navode protivne strane, a sve zbog činjenice da je za života prednika nasljednice UŽ darove u vidu plaćanja dugova, garaže, autohladnjače itd pa kad se uzme u obzir i imovina koja je naslijeđena temeljem oporuke nije izgledno da bi nužni dio bio povrijeđen.
7. U ovom konkretnom slučaju, a temeljem sadržaja ostavinskog predmeta proizlazilo bi da između oporučnih nasljednica nije sporan sastav ostavine i da tu imovinu nasljednice trebaju naslijediti temeljem oporučnog nasljeđivanja, kao i da žaliteljica nije osporila nasljednici UŽ pravo na nužni dio kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke, već da je istaknula da je imovinom koju je naslijedila UŽ temeljem predmetne oporuke namirena u nužnom dijelu, a na što žaliteljica i ukazuje žalbom.
8. Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZN-a, pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio, s time da prema st. 5. istog članka nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela).
9. Prema odredbi čl. 77. st. 1. ZN-a nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (članak 70. stavak 5.).
10. Nadalje sukladno odredbi čl. 222. st. 1. i 2. ZN-a sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, između ostalog i ako su sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, a ako u navedenom slučaju ne postoji spor o činjenicama, već se stranke spore o primjeni prava, ostavinski sud neće prekidati ostavinski postupak, nego će raspraviti pravna pitanja u ostavinskom postupku (st. 3.).
11.1. Iz citiranih odredbi slijedi kako nema mjesta prekidu ostavinskog postupka i upućivanju nasljednika na parnicu ako je među strankama nesporno što je koji od nasljednika primio od ostavitelja za njegova života i što predstavlja ostavinsku imovinu, nego u tom slučaju primjenom pravila o izračunavanju nužnog dijela u ostavinskom postupku treba utvrditi je li nasljednik namiren u istom.
11.2. Samo ako je među strankama sporna vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio i eventualno vrijednost darova koje je ostavitelj za života učinio nasljednicima, treba prekinuti ostavinski postupak i stranke uputiti na parnicu u smislu odredbe čl. 222. st. 1. i st. 2. toč. 2. ZN, jer su u tom slučaju sporne činjenice od kojih zavisi pravo na nužni dio i uračunavanje u nužni dio.
12. Nadalje prema odredbi čl. 219. st. 1. ZN-a, na ročištu za ostavinsku raspravu sud treba raspraviti sva pitanja vezana za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava na zapise, a što je ovdje prvostupanjski sud propustio učiniti.
13. Dakle prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZN-a, bio dužan raspraviti sva pitanja vezana za donošenje odluke u ostavinskom postupku iza smrti pokojne ostaviteljice, utvrditi jesu li ovdje sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, o čemu ovisi i pravilnost odluke o prekidu ostavinskog postupka i predmet eventualnog budućeg spora između nasljednika te u odnosu na sve utvrđene sporne činjenice potom donijeti pravilnu i zakonitu odluku.
14. Također je prvostupanjski sud dužan u uputi na parnicu jasno navesti koje sporne činjenice među strankama treba raspraviti u parnici na koju upućuje stranku, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti, već je samo izveo zaključak o postojanju spora o činjenicama o kojima ovisi neko pravo nasljednika (točka 4. obrazloženja pobijanog rješenja), ne obrazlažući koje su činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio između nasljednica doista sporne.
15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZN-a prvostupanjski sud nakon što raspravi sva pitanja vezana za donošenje odluke u ostavinskom postupku i ukoliko utvrdi da ne postoji spor o činjenicama, već se stranke spore o primjeni prava, neće prekidati ostavinski postupak, nego će raspraviti pravna pitanja u ostavinskom postupku u skladu sa odredbom čl. 222. st. 3. ZN-a i to primjenom čl. 71.do 84. ZN-a.
16. Stoga, a rezimirajući navedeno, kako je u obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud pogrešno zaključio da među nasljednicama postoji spor o opravdanosti prava nužnog nasljednika na svoj nužni dio, a što ne proizlazi iz stanja u spisu, te je zbog pogrešnog stajališta u potpunosti propustio u skladu sa čl. 219. ZN-a raspraviti sva pitanja vezana za donošenje odluke u ostavinskom postupku, slijedom navedenih razloga, na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažena je žalba te je ukinuto prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon razjašnjenja činjenica na koje mu je ukazano ovim rješenjem donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
U Zagrebu, 24. veljače 2026.
Sudac:
Vlatka Paškvalin Bošković
