Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2518/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, Josipa Jelačića 12, protiv tuženice Republike Hrvatske (dalje RH) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja upisa u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1186/2023-29 od 31. ožujka 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1186/2023-35 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1186/2023-29 od 31. ožujka 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1186/2023-35 od 2. travnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-1186/2023-29 od 31. ožujka 2025, ispravljenom rješenje istog suda poslovni broj P-1186/2023-35 od 2. travnja 2025, odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj OK, iz [adresa]: 77882543565, vlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] oranica krčevine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tuženik Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državom odvjetništvu Bjelovar, Građansko-upravni odjel, OIB: 52634238587, dužna priznati i trpjeti da tužitelj na temelju ove presude ishodi uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime i u svoje vlasništvo, sve u roku 15 dana.

II. Tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužna je naknaditi tužitelju OK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.798,78 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 31. ožujka 2025., kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine ili preinači. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem vlasništva nekretnine, trpljenjem upisa vlasništva u zemljišnim knjigama i naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- predmet ovog postupka jest k. č. br. [katastarska čestica] oranica Krčevine od 495 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], gdje je na B listu vlastovnici uknjiženo vlasništvo RH;

- najstariji poznati vlasnik i posjednik predmetne čestice bila je pokojna ĐK;

- ĐK je 24. rujna 1966. dala izjavu o odricanju prava vlasništva za veći broj svojih nekretnina, uključujući i predmetnu k. č. br. [katastarska čestica], te je prema toj ispravi općina ušla u posjed iste 1. rujna 1966. (list 75);

- još i prije te izjave u zemljišnim knjigama je 18. veljače 1966. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u koju je prenešena i predmetna k. č. br. [katastarska čestica], uknjiženo društveno vlasništvo s pravom korištenja Skupštine Općine Bjelovar (list 55 spisa);

- potom je 1. travnja 1997. temeljem zakonu, po čl. 560. st. 2. ZV, u istom ulošku uknjiženo vlasništvo RH (list 55 spisa), a takvo je stanje upisa i danas;

- niti Skupština Općine Bjelovar, a niti RH, nisu bile u posjedu ova nekretnine već je posjed nakon smrti ĐK (preminula prije 1974, list 15 spisa R1- 167/2023) neko vrijeme vršio danas pokojni ĆK (preminuo oko 2017, list 14 u spisu R167/2023);

- prodavatelj ĆK i kupac ŠK zaključili su 28. siječnja 1982. kupoprodajni ugovor kojim je prodavatelj prodao kupcu sedam čestica, ali među njima nije bila navedena i predmetna k. č. br. [katastarska čestica] (listovi 9-12 spisa);

- sve prodane čestice čine jedan zajednički skup, jedno seosko gospodarstvo s kućama, zgradama, dvorištem, okućnicom i poljoprivrednim obradivim zemljištem, sve se čestice drže jedna uz drugu, a što je vidljivo na preglednoj skici mjernika

O na listu 91 spisa;

- u tom zemljišnom sklopu nalazi se i predmetna k. č. br. [katastarska čestica];

- tužiteljica tvrdi kako je predmet kupoprodaje, pored navedenih sedam čestica, bila i predmetna k. č. br. [katastarska čestica], koja iz njoj nepoznatih razloga nije izrijekom navedena u pismenom ugovoru;

- tužiteljica i i ŠK bili su u braku u času kupoprodaje Lazićevog gospodarstva, uključujući i k. č. br. [katastarska čestica], pa su te nekretnine bile po zakonu njihova zajednička imovina;

- godine 2013. došlo je do faktičnog prekida bračne zajednice, potom i razvoda, tužiteljice OK i ŠK, pokrenuta je parnica da bi bivši supružnici u sudskom predmetu suda prvog stupnja poslovni broj P-503/2013 od 23. listopada 2014. zaključili sudsku nagodbu kojom su uredili svoje imovinske odnose, pa je po tom sporazumu seosko gospodarstvo ĆK u [adresa] pripalo tužiteljici, pa tako i predmetna k. č. br. [katastarska čestica];

- sukladno sudskoj nagodbi 12. studenoga 2014. izvršen je i upis u zemljišnim knjigama (list 13-14 spisa), ali ne i u odnosu na predmetnu k. č. br. [katastarska čestica];

- predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] posjedovali su zajednički OK i ŠK od 1982. godine, posjed im je predao ĆK, a nakon sporazuma od 23. listopada 2014. do danas posjeduje ju samo tužiteljica;

- tužiteljica je na tom zemljištu sa svojim bivšim suprugom podigla najprije trajni nasad trešanja, a prije tridesetak godina trajni nasad oraha, pa su ti orasi vidljivi i u času sudskog očevida (listovi 91-95 sudskog spisa);

- tužiteljica je, najprije zajedno sa svojim pravnim prednikom ŠK, a od 23. listopada 2014. do danas samostalno, u poštenom i istinitom posjedu predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 18., čl. 159., čl. 160, čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), čl. 28. st. 2., čl. 29., čl. 30. st. 2., čl. 72., čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine"br. 91/96,73/00,114/01,79/06,141/06 i 146/08: 38/09153/09, 143/12, 152/14; dalje u tekstu: ZVDSP), paragrafa 1452., 1460., 1561., 1463., 1464. 1472., 1477., 1493. i 1498. Općeg građanskog zakonika („Justizgesetzsammlung“ 1/1811, 1. siječnja1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj Granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, a 01. svibnja 1853. na snazi u Kraljevinama Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji, dalje: OGZ, primjenjuje se temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine, „Narodne novine“ broj: 73/91), pa odlučio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja uglavnom pravilno utvrdio bitne činjenice te uglavnom pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Sud prvog stupnja smatra utvrđenima kako je sporna k. č. br. [katastarska čestica] nalazi, zajedno s ostalim česticama koje čine poljoprivredno gospodarstvo pokojnog ĆK, prednik tužiteljice i njen bivši suprug ŠK kupio od ĆK **.**.1982. i od tad ju je posjedovao kao pošten i istinit posjednik. Nakon sporazuma o uređenju imovinskih odnosa zaključenog između ŠK i tužiteljice OK od 23. listopada 2014, zaključenog u formi sudske nagodbe, čitavo bivše poljoprivredno gospodarstvo ĆK, pa tako i ova predmetna čestica, pripalo je tužiteljici u vlasništvo, a ona je nastavila samostalno posjedovati isto do utuženja 14. prosinca 2023. Kako se pretpostavlja poštenje posjednika, a tuženik nije uspio dokazati suprotno, te je uz to posjed miran jer ga je ZK preda 1982. ĆK, a ZK ga predaje tužiteljici 2014, a i protekao je dovoljan broj godina zahtjevan zakonom, stekle su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Dakle, sud prvog stupnja zaključuje kako pošten i miran posjed tužiteljice i njenih prednika traje još od prije 28. siječnja 1982. pa do utuženja 14. prosinca 2023. Stoga je proteklo vrijeme dulje od 40 godina samostalnog posjedovanja tužiteljice i njenog prednika. A to je period dostatan po čl. 159. st. 3. i 4. ZV za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću i na nekretninama koje su uknjižene na privilegirane pravne osobe, poput RH.

11. Mada je ova nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva prije 8. listopada 1991., u period dosijedanja se računa i vrijeme od 1982. do 1991, a s obzirom na izmjene odredbi čl. 388. st. 4. ZV i pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske nastala u sklopu recepcije pravnih shvaćanja koje je iznio Europski sud za ljudska prava u odluci donesenoj u predmetu Đ protiv Republike Hrvatske (Zahtjev br. 35298/04) od 11. lipnja 2009. To pravno shvaćanje je sud prvog stupnja reproducirao u osporenoj odluci pa ga kao pravilno prihvaća i ovaj viši sud, a suprotna shvaćanja tuženice nisu osnovana.

12. Da je tome tako vidljivo je iz niza odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) donesenih nakon 2018. godine, pa između ostalih i odluke poslovni broj Rev 3802/2019 od 25. rujna 2019. čiji ovdje meritorni dio obrazloženja glasi: „Naime, odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenoga 1999. ("Narodne novine" broj 137/99) kojom je ukinut tada važeći st. 4. čl. 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i 68/98 – dalje: ZV), a kojim je bilo rečeno da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava, je donesena u pravcu ispravljanja nepoštenih učinaka tadašnjeg čl. 388. st. 4. iz 1996., a sve u javnom interesu. Navedeni stavak je i ukinut u javnom interesu, kako bi se zaštitila prava trećih osoba. Dakle, samo u predmetima u kojima nema pretenzija trećih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava, a posebice Republiku Hrvatsku koja je donijela neustavan zakon, prihvatljivo je računati u vrijeme potrebno za dosjelost i vrijeme u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva kada su se podnositelji zahtjeva mogli razumno osloniti na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto.”

13. Također je u više odluka VSRH napomenuto: "Dakle, samo u predmetima u kojima nema pretenzija trećih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava, a posebice Republiku Hrvatsku koja je donijela neustavan zakon, prihvatljivo je računati u vrijeme potrebno za dosjelost i vrijeme u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva kada su se podnositelji zahtjeva mogli razumno osloniti na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto.” VSRH, Rev-3802/2019 od 25. rujna 2019. A i u više odluka VSRH donesenih nakon 2018. godine zauzeto je shvaćanje da se gore rečeno odnosi ne samo na predmete pokrenute u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999, već i nakon tog razdoblja. Također se primjenjuje i u slučajevima kad su pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću ispunjene nakon razdoblja između 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999. Bitno je da je vrijeme dosijedanja dovršeno prije utuženja, o čemu je VSRH također obznanio svoje pravno shvaćanje. Stoga je suprotno shvaćanje suda prvog stupnja o vremenskom ograničenju za primjenu shvaćanja iz predmeta Đ protiv RH nepravilno.

14. Za zakonito odlučivanje u predmetnom sporu, između ostalog, važno je utvrditi da li u ovom predmetu ima pretenzija trećih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava, posebice RH. U postupku nije utvrđeno postojanje pretenzija trećih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava. Stranke to nisu ni tvrdile u ovom postupku, niti se na to ukazuje u žalbi. Stoga ovaj viši sud utvrđuje i tu činjenicu po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.

15. Pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja kako je na početku tijeka dosijedanja, od 1982. do 1996. na snazi bio ZOVO (na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997.) čije odredbe na sličan način, kao i čl. 159. ZV, propisuju pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, korigirane pravnim shvaćanjem iz predmeta Trgo protiv RH i odredbom čl. 159. st. 4. ZV o privilegiranim pravnim osobama uknjiženim u zemljišnim knjigama kao vlasnici.

16. Doduše, sud je prvog stupnja u tijek dosijedanja uračunavao i posjed pokojnog CK od prije 1982, kad je prodao nekretnine FK, i zbog toga utvrdio kako je posjed tužiteljice i njenih prednika trajao više od 50 godina. Žalbeni navod je djelomično osnovan u dijelu u kojem se odnosi na trajanje posjeda ĆK jer u postupku doista nisu izvedeni dokazi koji ukazuju na pouzdan zaključak o duljini i kakvoći Lazićevog posjeda. Pogotovo jer je utvrđeno kako se ranija vlasnica ĐK na zapisniku od 24. rujna 1966. godine odrekla te svoje imovine u korist društvenog vlasništva radi oslobođenja od poreza, pa je u najmanju ruku dvojbeno tko je bio samostalni posjednik predmetne čestice u razdoblju od 1966. do 1982. godine, i koje vrijeme.

17. Međutim, i s posjedom svog prednika FK od 1982. do 2014, te nastavno svojim samostalnim posjedovanjem, do utuženja je proteklo razdoblje od 40 godina potrebno za stjecanje vlasništva izvanrednim dosijedanjem protiv privilegirane pravne osobe (čl. 159. st. 4. ZV). Pa i tu činjenicu ovaj viši sud utvrđuje po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP.

18. Cijelo vrijeme dosijedanja je trajalo nakon razdoblja primjene pravnih pravila bivšeg OGZ pa se oni u ovom slučaju ne primjenjuju, a ni pravno shvaćanje opće sjednice Saveznog vrhovnog suda SFRJ od 4. travnja 1960.

19. U svezi žalbenih razloga tuženice glede poštenja tužiteljičinog posjeda valja kazati kako se i po odredbama ZOVO (čl. 72. st. 3. ZOVO, tad zvan savjesnost) i ZV (čl. 18. st. 5. ZV) poštenje posjednika pretpostavlja.

20. U ovom kontekstu valja citirati shvaćanje VSRH: „Prema tome, odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed. Poštenje posjeda se pretpostavlja. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su, odbijajući tužbeni zahtjev uz tvrdnju da tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da njegov posjed ima propisanu kakvoću i da ima valjanu zakonsku osnovu, uz ostalo, zauzeli shvaćanje da posjed mora biti i zakonit da bi se vlasništvo uopće steklo dosjelošću. Međutim, takvo pravno shvaćanje ne može se prihvatiti. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Prema tome, nije nužno da posjed bude i zakonit.” (VSRH, Rev 1628/2015 od 11. XII. 2018, i druge).

21. To što se ĐK na zapisniku od 24. rujna 1966. godine odrekla predmetne čestice u korist društvenog vlasništva radi oslobođenja od poreza, samo po sebi, ne znači da su FK i OK bili nepošteni posjednici, a ni to što je ova nekretnina u zemljišnim knjigama bila uknjižena kao društveno vlasništvo, odnosno vlasništvo RH. Ovdje valja citirati shvaćanje VSRH izrečeno u više odluka: „Prema shvaćanju ovog suda nesavjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću ne može se izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba, već onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati.” Takvo pravno shvaćanje revizijski sud je zauzeo u odlukama broj: Rev- 32/97 od 16. rujna 1997., broj II Rev-2468/10 od 21. II. 2012. i broj Rev-2426/90 od 15. veljače 1991.” (VSRH, Rev 389/14 od 29. svibnja 2019.).

22. Pa kako je tužiteljica po zakonu, dosjelošću, stekla pravo vlasništva predmetne čestice, a tuženica je uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnica, dužna je trpjeti da se tužiteljica uknjiži kao vlasnica umjesto nje, a po čl. 130. st. 1. ZV.

23. Sud je prvog stupnja odluku o troškovima postupka donio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP. Sud je prvog stupnja pravilno postupio kad je tužiteljici priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznao prema odredbama Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

24. Zbog svega rečenog valjalo je po čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP potvrditi osporenu odluku.

25. Zahtjev tuženice za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspjela pa ju je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević