Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-614/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća u, u pravnoj stvari tužitelja PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupan po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-988/2024-25 od 30. listopada 2025., dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-988/2024-25 od 30. listopada 2025. u dijelu pod točkom II izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-988/2024-25 od 30. listopada 2025. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 750,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos kao i u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.180,00 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom.

III Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 988/2024-25 od 30. listopada 2025. u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom štete preko iznosa od 750,00 EUR do iznosa od 1.400,00 EUR (za iznos od 650,00 EUR) te sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 650,00 EUR na ime naknade štete i pripadajućom kamatom na taj iznos.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog žalbenog postupka.

V Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog žalbenog postupka u iznosu od 82,66 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeće presudu:

I./ Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, da isplati tužitelju PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2024. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 1.180,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. listopada 2025. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja PO iz [adresa] u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska 24, isplati iznos od 800,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. lipnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II izreke žalbu ulaže tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužitelja uz naknadu daljnjeg troška parničnog postupka uključujući i trošak ovog žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I izreke žalbu ulaže tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika uz naknadu troška ovog parničnog postupka podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ,nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koje se neosnovano poziva tuženik je presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla na pravilan način ispitati jer ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je pretrpio kao ozljedu na radu dana 22.studenog 2023. kada je za potrebe svog poslodavca Grada Zagreb, [obrt] obavljao poslove prometnog redara kada je verbalno i fizički napadnut od strane nezadovoljne osobe.

8. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

9. Međutim sporna je odgovornost tuženika osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

10. Tužiteljica u žalbenim navodima osporava točku II izreke prvostupanjske presude a kojom je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja iako je tužitelj podneskom od 9. lipnja 2025. specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na način da potražuje iznos od 1.500,00 EUR pa stoga nije jasno zbog čega je sud odbio tužitelja sa iznosom od 800,00 EUR.

11. Međutim, ovi žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani jer tužitelj je podneskom od 9. lipnja 2024. povukao dio tužbenog zahtjeva odnosno smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa zatraženog u tužbi od 2.200,00 EUR sada potražuje iznos od 1.500,00 EUR stoga se ovdje radi o djelomičnom povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. st. 1. ZPP-a a za što je potreban pristanak tuženika.

12. Iz stanja spisa proizlazi da se tuženik pravovremeno protivio smanjenju tužbenog zahtjeva podneskom od 11. lipnja 2025. (list 129 spisa) stoga je prvostupanjski sud pravilno meritorno odlučio o tom dijelu tužbenog zahtjeva.

13. Ovdje valja naglasiti da je na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održanoj 26. travnja 2021. (broj: Su-IV-16/2021-8) zauzeto sljedeće pravno shvaćanje:

"Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika."

14. Tuženik u žalbenim navodima prvenstveno ističe da je sud kod donošenja pobijane presude zanemario u cijelosti da je ovdje tuženik s osnova nespornog iznosa izvršio uplatu iznosa od 650,00 EUR dana 11. srpnja 2025.

15. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe kako iz dokaznog postupka ne bi proizlazilo da je ovdje tužitelj pretrpio ozljedu na radu jer uzrok nastanka štetnog događaja nije u samo radnom procesu kao takvom nego je do štetnog događaja došlo isključivo radnjom treće osobe na koju osiguranik tuženika kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao predvidjeti.

16. Nadalje, tuženik u žalbi ističe da je sud pogrešno primijenio odredbu čl.1100.st.1 i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO) prema kojoj odredbi sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu samo ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju a što nije slučaj u ovom konkretnom predmetu jer iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj doživio samo akutnu stresnu reakciju pa stoga nema mjesta dosudi pravične novčane naknade.

17. Točno je da sud nije uzeo u obzir da je tuženik izvršio uplatu nespornog iznosa od 650,00 EUR a što jasno proizlazi iz naloga za plaćanje od 11. srpnja 2025. a koji preleži na listi 136 spisa stoga su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika osnovani.

18. Međutim, kontradiktorni su navodi tuženika da tužitelj u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ne zaslužuje dosudu pravične novčane naknade jer je upravo tuženik isplatom nespornog iznosa od 650,00 EUR zapravo opovrgnuo svoje navode da tužitelju uopće ne pripada pravična novčana naknada.

19. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz prijave o ozljedi na radu, proizlazi da je dana 22.11.2023. između 9-10 sati tijekom obavljanja redovitih poslova prometnog redara, prilikom nadzora nepropisno parkiranih i zaustavljenih vozila u [adresa] u Zagrebu, došlo do verbalnog i fizičkog napada od strane nepoznate osobe, prilikom čega je tužitelj pretrpio šok od napada i prijetnji,

-da iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-769/2024 od 9.8.20274. proizlazi da je okrivljeni CO proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi iz čl. 315.b Kaznenog zakona, odnosno osobu u obavljanju poslova od javnog interesa silom i prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječio u obavljanju poslova od javnog interesa,

-da tužitelj u svom iskazu u bitnome navodi da je spornog dana sa kolegama ZO i P po službenoj prijavi došao u [adresa] gdje su kao prometni redari pisali kazne za nepropisno parkirana vozila po redu da je to uočila jedna muška osoba koja je nepropisno parkirala, te je agresivno došla do njih i tražila da maknu kaznu, te su mu objasnili da ne mogu stornirati kaznu, te je ta osoba bila cijelo vrijeme agresivna prema tužitelju i ZO, time da se on više fokusirao na ZO nego na tužitelja, ali je tužitelj cijelo vrijeme bio pokraj ZO, te ih je ta osoba cijelo vrijeme odgurivala, ali ZO je odgurivao tri puta više nego tužitelja, te ih je cijelo vrijeme vrijeđao i omalovažavao, prijetio da će im iskopati grob, govorio da su klošar, da su u jednom trenutku došle još dvije muške osobe, time što je starija osoba bila također agresivna, što je dodatno potaklo ovu prvu mušku osobu, dok je druga mlađa osoba pokušavala smiriti situaciju, da su ovu prvu mušku osobu prijavili policiji jer ih je kasnije bilo strah da ne bi ta osoba kasnije nešto napravila kada budu obavljali posao u tom kvartu Dubravi s obzirom da tužitelj kao i kolega imaju djecu,

-da svjedok ZO u bitnome iskazuje kao i tužitelj o nastanku predmetnog događaja navodeći da je sa njima bio i kolega P i to nekoliko vozila dalje od njih te je kolega P kada je vidio što se zbiva pozvao policiju na što su muške osobe bile još agresivnije i tada ga je prva muška osoba odgurnula te dva puta šakom udarila u glavu,

-da svjedok CO u svom iskazu navodi da mu je tužitelj nešto dobacivao i prijetio te mu se približio, ali da ništa drugo ne želi iskazivati iz razloga što je u tijeku kazneni postupak protiv njega.

20. Prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja i to suglasnim iskazima svjedoka kao i tužitelja da su tužitelj i njegove kolege ZO i P obavljali redovite poslove prometnog redara te su popisivali kazne za nepropisno parkirana vozila u [adresa] kada ih je počela vrijeđati i verbalno kao i fizički prva muška osoba CO a kasnije su došle još dvije muške osobe od kojih je jedna bila isto agresivna, pravilno zaključio da je ovdje tužitelj doživio ozljedu na radu jer se radi o obavljanju poslova prometnog redara koji popisuje kazne za nepropisno parkirana vozila a što može stvarati nezadovoljstvo osobe koja je dobila takvu kaznu pa se radi o poslovima koji su po svojoj prirodi takve naravi da radnik u obavljanju takvog posla može biti izložen napadu u fizičkom i verbalnim smislu a kao što je slučaj u ovom konkretnom predmetu stoga su žalbeni navodi tuženika da se ovdje ne radi o ozljedi na radu koja je nastala u radnom procesu u cijelosti neosnovani.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno se sud poziva na odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 – dalje: ZR- a) prema kojoj odredbi ako radnik pretrpi ozljedu na radu ili u svezi s radom poslodavac mu je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava a sukladno čl. 25. st. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 - dalje: ZZR-a) prema kojoj ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti st. 2. istog članka je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

22. Pravilan je pravni zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnim okolnostima ovog štetnog događaja ne možemo govoriti o višoj sili jer se ne radi o izvanrednom nepredvidivom vanjskom događaju a niti se radi o protupravnom djelovanju neke treće osobe već upravo o profesionalnom riziku kojem je tužitelj kao radnik osiguranika tuženika bio izložen u obavljanju poslova prometnog redara.

23. Također pravilno je sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da ovdje tužitelj nije doprinio svojim radnjama nastanku štete jer iz iskaza svjedoka ZO kao i tužitelja proizlazi da su isti pokušali objasniti da kaznu koju su već istaknuli na vjetrobranskom staklu ne mogu stornirati a tuženik nije u ovom postupku dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja.

24. Prvostupanjski sud je radi utvrđivanja osnovanosti i visine štete proveo medicinsko vještačenje po vještaku medicinske struke dr. Gordanu Makariću a kojeg sud prihvaća kao stručnog i obrazloženog a kojim je utvrdio sljedeće činjenice:

- da je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je tužitelj bio izložen štetnom događaju 22. studenog 2023. te je na psihičkom planu razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0) a što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije jer je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja, da između štetnog događaja i razvoja psihičkog poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza, da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 5 dana, a nakon toga je trpio slabiji oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna, da zbog štetnog događaja nisu nastupile duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti niti je nastala potreba za tuđom pomoći i njegom.

25. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja pravilno zaključio da je u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a došlo do povrede prava osobnosti a koja opravdava novčanu naknadu koja je primjerena u dosuđenom iznosu od 1.400,00 EUR.

26. Sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje naknadu štete za tuđu pomoć i njegu jer tužitelju takva pomoć nije bila potrebna.

27. Žalbeni prigovori tuženika da se sud kod odmjeravanja visine naknade štete nije rukovodio Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu osnovani jer isti nisu puke matematičke formule koje se automatizmom i strogim formalizmom primjenjuju već sud u svakom konkretnom slučaju a prema okolnostima i specifičnostima pojedinog slučaja utvrđuje visinu naknade štete.

28. Tuženik u ostalim žalbenim navodima suprotstavlja svoju vlastitu ocjenu dokaza sudskoj ocjeni dokaza ne navodeći opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

29. Međutim, osnovan je žalbeni prigovor da je ovdje prvostupanjski sud od dosuđenog iznosa naknade štete trebao oduzeti iznos kojeg je tuženik isplatio tijekom ovog parničnog postupka a što sud nije uzeo u obzir stoga je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu.

30. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

31. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

32. Tuženiku je priznat trošak žalbenog postupka prema njegovom uspjehu u ovom žalbenom postupku i to za sastav žalbe po Tbr. 10. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) 50 bodova - odnosno 100,00 EUR no kako je tuženik uspio u ovom žalbenom postupku sa 46,42% isti će na ime troška žalbenog postupka primiti iznos od 46,42 EUR što s PDV-om iznosi 58,02EUR te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 24,64 EUR što sveukupno iznosi 82,66 EUR.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević