Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-674/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Renate Pražetina Kaleb kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NZ, zbog kaznenog djela narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., rješavajući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, broj: KO-DO-21/2022 od 1. kolovoza 2025. i okrivljenog NZ, izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-21/2022-19 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o je
I. Prihvaća se žalba okrivljenog NZ u odnosu na osuđujući dio prvostupanjske presude zbog kaznenog djela iz članka 141. stavka 1. KZ/11 opisanog pod točkom 1. izreke presude te se u tom dijelu ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na oslobađujući dio prvostupanjske presude zbog kaznenih djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11 i članka 142. stavka 1. KZ/11 opisanih pod točkom 2. izreke presude odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-21/2022-19 od 2. travnja 2025., okrivljeni NZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv privatnosti – narušavanjem nepovredivosti doma i poslovnog prostora, opisanog i kažnjivog po članku 141. stavku 1. KZ/11 te je na temelju istog zakonskog članka osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09 – izmjene i dopune, 80/11 - izmjene i dopune, 91/12 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12 - izmjene i dopune, 56/2013 – izmjene i dopune, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP) naloženo je okrivljeniku da naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 8. u paušalnom iznosu 200,00 eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude, uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, dok će se o troškovima opunomoćenice oštećenika donijeti posebno rješenje. Nasuprot toga, na temelju članka 453. ZKP okrivljenik je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom, djelo opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11 i kazneno djelo protiv privatnosti – povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka, opisano i kažnjivo po članku 142. stavku 1. KZ/11 u svezi člankom 51. KZ/11.
2. Protiv oslobađajućeg djela pobijane presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. stavka 1. točke 3. ZKP. U žalbi je državni odvjetnik predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni NZ po branitelju Antunu Missoniju, odvjetniku iz Dubrovnika, žaleći se na osuđujući dio pobijane presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i uvjetnoj osudi, odluke o posebnoj obvezi i odluke o troškovima kaznenog postupka. U žalbi je okrivljenik predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači, ali ne navodeći na koji način, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP prije sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog NZ je osnovana, dok žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
U odnosu na žalbu okrivljenog NZ
6. Okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te parafrazira zakonski tekst članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP i navodi da je izreka pobijane presude proturječna razlozima koji su navedeni u pisanom obrazloženju presude, nisu navedeni niti obrazloženi razlozi o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danih u postupku i samih isprava i zapisnika zbog čega se presuda ne da ispitati, međutim okrivljenik uopće nije obrazložio navedene procesne povrede nego u žalbi sadržajno jedino osporava utvrđeno činjenično stanje osuđujućeg djela presude.
7. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja (zapravo samo pravilnost) okrivljenik pravilno u žalbi navodi da nije dokazano da je počinio inkriminirano kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavka 1. KZ/11. Naime, pravilno ističe okrivljenik u žalbi da bi se radilo o ovom kaznenom djelu potrebno je da počinitelj neovlašteno upadne u tuđi dom, pri čemu namjera počinitelja mora obuhvaćati svijest da se radi o neovlaštenom prodiranju u tuđi dom, odnosno svijest da protivno volje ovlaštene osobe ulazi u njezin dom. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno da je 20. veljače 2018. okrivljenik oštećenom najmoprimcu JZ i njegovoj izvanbračnoj supruzi UZ uputio dopis o otkazu ugovora o najmu stana i odredio rok od 30 dana u kojem su trebali iseliti, a tek 13. travnja 2018., dakle, nakon proteka otkaznog roka ušao je u svoj vlastiti stan. Nesporno je da je oštećeni JZ, putem odvjetnika, okrivljenika izvijestio da predmetni dopis u smislu važećih propisa ne predstavlja valjani otkaz ugovora o najmu. Međutim, prvostupanjski sud propušta vrednovati da su okrivljenik i oštećeni JZ, kao ugovorne stranke Ugovora o najmu na neodređeno vrijeme od 21. lipnja 2016., ugovorile mogućnost jednostranog raskida predmetnog ugovora u svako doba. Dakle radi se o voljnom i suglasnom dogovoru stranaka s mogućnosti jednostranog raskida predmetnog ugovora u svako doba uz otkazni rok od 30 dana koju Zakon o najmu stanova (Narodne novine broj: 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 i 68/18 - u daljnjem tekstu: ZNS) ne zabranjuje. U konkretnoj situaciji se ne primjenjuju odredbe članka 19. i 21. ZNS koji propisuje uvjete za otkaz ugovora o najmu na neodređeno vrijeme, radi čega nije osnovan stav prvostupanjskog suda da otkaz najma od 20. veljače 2018. nije zakonit, odnosno da ne proizvodi pravne učinke za oštećenog najmoprimca JZ. Stoga, pisani otkaz ugovora o najmu, iako nije bio u zakonski propisanoj formi, za okrivljenika je predstavljao valjanu pravnu osnovu prema kojoj je mogao i bio ovlašten ući u vlastiti stan protekom 30 dana otkaznog roka. Valja imati na umu da je okrivljenik, prije ulaska u stan, pratio događanja u stanu i nije vidio da netko u njemu boravi što potvrđuju i JZ i UZ navodeći da su radi liječenja, u inkriminiranom danu, odnosno u to vrijeme, boravili u [adresa]. I građanske presude Općinskog suda u Dubrovniku koje je prvostupanjski sud razgledao tijekom dokaznog postupka potvrđuju stav okrivljenika da je najam oštećenika prestao otkazom najma 1. travnja 2018. Okolnost da je okrivljenik samovlasno pribavio pravo na posjed stana koje mu pripada, ulaskom uz zaštitare, nije kažnjivo postupanje već predstavlja kršenje odredbi građanskog prava. Slijedom navedenog, za sada, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je okrivljenik neovlašteno prodro u tuđi dom te se na zahtjev ovlaštene osobe otuda nije udaljio čime je počinio kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma i poslovnog prostora iz članka 141. stavak 1. KZ/11. Slijedom navedenog, činjenično stanje je za sada pogrešno utvrđeno, pa je prihvaćanjem žalbe okrivljenika prvostupanjska presuda ukinuta u odnosu na kazneno djelo iz članka 141. stavka 1. KZ/11 (točka 1.) te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
7.1. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će provesti sve već izvedene dokaze, po potrebi izvesti nove dokaze, potom će sve izvedene dokaze detaljno i sveobuhvatno analizirati, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti te će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom i ponovno detaljnije i pažljivije ispitati da li je okrivljenik neovlašteno prodro u tuđi dom. Nakon toga će donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti sukladno odredbi članka 459. stavka 5. ZKP. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP odlučeno je kao pod točkom I. ove odluke.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika
8. Nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenice u odnosu na kazneno djelo krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11. Naime, iz iskaza JZ i UZ proizlazi da su kupili novu perilicu rublja koju su ostavili u spremištu stana kada je okrivljenik kupio novu perilicu i donio je u stan, a staru, pokvarenu, iz stana odvezao na otpad. Oštećeni JZ navodi da je svoju perilicu vidio na slikama u Dubrovačkom vjesniku kada je bila izbačena ispred zgrade, da bi nakon toga nestala, jer kada su ovrhom vraćeni u stan, njihove perilice više nije bilo ni u stanu niti u podrumu. No, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi utvrđenim da bi upravo okrivljenik uzeo i zadržao za sebe perilicu oštećenika jer nitko od svjedoka nije vidio okrivljenika da uzima predmetnu perilicu niti ima saznanja da je okrivljenik dao nalog nekoj trećoj osobi da za njega uzme predmetnu perilicu oštećenika. Slijedom navedenog, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da nije dokazano da je upravo okrivljenik prisvojio perilicu rublja marke Gorenje, tip W62Y2/S, vlasništvo JZ i UZ, radi pribavljanja koristi, stoga u tom dijelu žalba državnog odvjetnika nije osnovana. Jednako tako, nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da su oštećenici JZ i UZ svoju poštu preusmjerili upravo na adresu stana okrivljenika u Dubrovniku, Iva Vojnovića 31b, u kojem su boravili, a kako je okrivljenik promijenio ključ od sandučića za poštu jedino je logično da je upravo okrivljenik zadržavao poštu oštećenika i time počinio inkriminirano kazneno djelo povrede tajnosti pisama i drugih pošiljaka iz članka 142. stavka 1. KZ/11. Međutim, pravilno ističe prvostupanjski sud da iz iskaza JZ i UZ niti bilo kojeg drugog svjedoka ne proizlazi da bi vidjeli da okrivljenik neovlašteno zadržava i uništava tuđe zatvorene pošiljke niti o tome imaju saznanja. Pored toga, treba imati na umu da su oštećenici imali prijavljeno prebivalište na drugoj adresi, zbog čega je upitno koliko je uopće pošte i koja je pošta pristigla u sandučić na adresi stana u kojem su oštećenici bili u najmu. Pravilno stoga zaključuje prvostupanjski sud da nije dokazano da bi okrivljenik protupravno prisvojio i neovlašteno zadržavao i uništavao tuđe zatvorene pošiljke. Na pravilnost takvog zaključka nije od utjecaja iskaz oštećene UZ koja navodi da joj je poštar rekao da su pošiljke vraćene, da su bile ostavljene obavijesti, a neke sitne pošiljke su bile ostavljene u sandučiću bez navođenja o kojoj vrsti i količini pošiljaka se radilo. Stoga niti u tom dijelu žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
9. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u odnosu na oslobađajući dio presude u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije utvrdio da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na sve navedeno, valjalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 24. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
