Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-754/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koju zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u Splitu, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-162/2024-9 od 14. siječnja 2025. i o žalbi tuženika protiv rješenja istog suda poslovni broj P- 162/2024-10 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-162/2024-9 od 14. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 234,38 EUR.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-162/2024-10 od 14. siječnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 93,75 EUR.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 64021/07, zaključenog dana 11. prosinca 2007. god. između tužiteljice DĐ i Societe Generale- Splitske banke d.d., pravnog prednika tuženika OTP banka Hrvatska d.d. Split, a koja u čl. 12. st. 1. glasi: „Korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita, djelomično ili u potpunosti i prije ugovorenog, krajnjeg roka/rokova dospijeća, s tim da je za odobrenje prijevremene otplate kredita dužan prethodno: a) podnijeti pisani zahtjev i b) platiti naknadu određenu ovim Ugovorom, kako slijedi a) kod djelomične (nepotpune) otplate kredita – naknadu od 4% od uplaćenog iznosa nedospjelog glavnog duga (glavnice), b) kod potpune otplate kredita – naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjelog (preostalog) glavnog duga (glavnice).“; a u čl. 12. st. 2. glasi: „Odredbe ugovorene u prethodnom stavku – koje uređuju prijevremenu otplatu kredita – isključuju sve istovrsne/mjerodavne odredbe važećih unutarnjih akata Kreditora (odluke, posebni ili opći akti poslovanja Kreditora), koje drukčije uređuju istu stvar (prijevremenu otplatu kredita), (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.015,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2018. pa do isplate (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu 750,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od

14. siječnja 2025. (točka III. izreke).

1.2. Nadalje, pobijanim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 93,75 EUR u roku od 15 dana.

2. 1. Protiv citirane presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da mu naknadi parnične troškove prema troškovniku koji prileži spisu, a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Za sastav žalbe i sudske pristojbe za žalbu zahtijeva trošak u iznosu 234,38 EUR.

2.2. Protiv citiranog rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine u cijelosti kao neosnovano te da tužiteljicu obveže na nadoknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 93,75 EUR.

3. Žalbe tuženika protiv presude i rješenja nisu osnovane.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice na utvrđenjem ništetnosti dijela odredbe čl. 12. st. 1. i 2. Ugovora o [broj kredita] zaključenog između tužiteljice i prednika tuženika dana 11. prosinca 2007. koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini od 4% u slučaju djelomične ili potpune otplate kredita te zahtjev za isplatom iznosa od 1.015,14 EUR na ime te ništetne odredbe. Među strankama nije sporno da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen te da je tužiteljica 13. ožujka 2018. platila naknadu za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 7.648,55 kn.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a pazi po službenoj dužnosti

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7. Sud prvog stupnja prihvatio je zahtjev za utvrđenjem ništenim predmetne ugovorne odredbe i na temelju toga je prihvatio i zahtjev za isplatu iznosa naknade koji je tužiteljica, nesporno, na temelju te odredbe platila i to stoga što je utvrdio da tuženik nije dokazao da je s tužiteljicom pregovarao o ovoj ugovornoj odredbi, niti da je potrošač/tužiteljica mogla utjecati na njezin sadržaj, a radi se o odredbi koja je unaprijed sastavljena i iz njezinog sadržaja nije precizno definirano odnosno ugovoreno na koji način će se formirati sporna naknada, a što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača te je takva odredba nepoštena i stoga ništetna, pri čemu sud nadalje utvrđuje da tuženik k tome nije dokazao da je imao ikakve troškove zbog prijevremene otplate kredita odnosno da bi mu nastala šteta.

8. Iznesena činjenična utvrđenja na kojima je temeljena prvostupanjska presuda u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, jer su temeljena na valjanoj i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza te je prvostupanjski sud na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio pravilno utvrdivši da je sporna odredba čl. 12. st. 1. i 2. Ugovora - odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nepoštena, a posljedično tome i ništetna, a to u smislu čl. 96. i čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07.).

9. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica kao potrošač nije bila u mogućnosti pregovarati sa tuženikom u svezi naknade za prijevremenu obradu kredita. Naime, tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika da je obveza korisnika kredita plaćati ugovorene kamate i iskorišten iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, a što je i izričito ugovoreno pa da ako korisnik kredita ne plati iskorišteni iznos novca u vrijeme i na način kako je ugovoreno, banka bi imala pravo zahtijevati popravljanje štete, te u tom smislu pozivanje na odredbe sadržane u čl. 342. - 350. i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), kao i na tvrdnje da je isti bio ovlašten naplatiti naknadu za prijevremeno djelomično ili potpuno ispunjenje obveze iz kredita, valja reći da bi po stavu ovog suda drugog stupnja tuženik, u smislu čl. 1024. st. 3. ZOO-a, takvu naknadu bio ovlašten potraživati od tužiteljice kao potrošača jedino u slučaju da je uslijed prijevremene otplate kredita pretrpio određenu štetu, a čije postojanje i visinu u ovom predmetu nije dokazao kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja niti je tvrdio da mu je ovdje nastala.

11. Osim toga, navodima žalbe kojima tuženik opravdava ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu ukazuje se zapravo na nerazmjer u likvidnosti bilance banke koju predstavlja razliku u plaćanju (redovnih) kamata kod prijevremene otplate, a koje banka sukladno čl. 1024. st. 4. ZOO-a ne može u tom slučaju uračunavati. Takvo stajalište izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev-43/2022-2 od 14. lipnja 2022.

12. Nadalje u odnose na daljnje žalbene navode tuženika potrebno je reći da da je točno kako odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije ništetna sama po sebi, jer tako proizlazi i iz Direktive 2008/48/EEZ. No iako ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita samo po sebi ne mora biti ništavo, isto ipak za posljedicu može imati ništetnost ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu, osobito kada se, kao u ovom slučaju, o toj ugovornoj odredbi nije posebno pregovaralo, kada uopće nije jasno kako je i zašto utvrđena neka visina te naknade (ovdje 4%), u kojem slučaju takva naknada dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, odnosno do neravnoteže između potrošača i trgovca, a na štetu potrošača.

13. Isto tako, suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare pri čemu se pozvao na zaključak Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-47/2020 sa sjednice od 30. siječnja 2020. Dakle zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa tako tražbina tužiteljice nije mogla zastarjeti, jer zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću pobijane prvostupanjske odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnost se zahtijeva vraćanje.

14. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja te ih ovaj sud drugoga stupnja nije posebno cijenio (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

15.1. Odluka o parničnom trošku je donesena pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23).

15.2. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima pobija odluku suda o troškovima pristupa ročištu za objavu presude potrebno je ukazati da se o tome pripada li stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku naknada troškova za zastupanje na ročištu za objavu presude na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci od 22. ožujka 2023. poslovni broj Rev-832/2022-2 u kojoj je dao odgovor koji glasi: "Stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP."

15.3. Tužiteljica je u cijelosti uspjela u parnici pa joj je tuženik temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice, pa je tako tužiteljici osnovano prvostupanjski sud pobijanim rješenjem priznao i trošak pristupa ročištu za objavu presude primjenom Tar.br. 9.3. spomenute Tarife u iznosu od 93,75 EUR uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora.

16. Slijedom svega navedenog valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika protiv presude i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu, te kao neosnovanu odbiti i žalbu tuženika protiv pobijanog rješenje te na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci rješenja.

17. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbi protiv presude i rješenja nije osnovan, jer sa žalbama nije uspio te je stoga sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude i toč. II. izreke rješenja.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić