Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1795/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika PAN-PEK d.o.o., Zagreb, Planinska ulica 2C, OIB: 58203211592, zastupanog po punomoćniku Igoru Mucalo, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi I. do III. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2291/2023-12 od 7. ožujka 2025., ispravljene rješenjem poslovni broj P-2291/2023-16 od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. do III. tužitelja te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2291/2023-12 od 7. ožujka 2025., ispravljena rješenjem poslovni broj P-2291/2023-16 od 20. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. do III. tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe i troškova sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 625,00 EUR uvećano za 25% na ime PDV-a..

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti kao neosnovan zahtjev I. tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu novčanog iznosa od 25.663,12 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev II. tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu novčanog iznosa od 1.000,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev III. tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu novčanog iznosa od 1.000,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, zahtjev III. tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu novčanog iznosa od 1.935,20 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev I. do III. tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Nadalje naloženo je I. do III. tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.765,46 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. ožujka 2025. pa do isplate (točka II izreke).

2. Citiranu prvostupanjsku presudu pravodobnom žalbom u cijelosti pobijaju I. do III. tužitelji pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlažu preinačiti pobijanu presudu i usvojiti zahtjev I. do III. tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 625,00 EUR, uvećano za trošak PDV-a.

3. Žalba I. do III. tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev I. do III. tužitelja za naknadom štete za koju tvrde da im je nastala stoga što ih je tuženik svojim postupanjem naveo da učine radnje na štetu svoje imovine.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP- a pazi po službenoj dužnosti

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

7. Sud prvog stupnja cijeneći provedene dokaze, iskaze tužitelja i ranijeg zaposlenika tuženika OD, kao i dokumentaciju u spisu, u bitnom utvrđuje:

- da su stranke od listopada 2019. pregovarale oko zakupa poslovnog prostora u vlasništvu I. tužitelja koji se nalazi u [adresa], i oko najma stana na istoj lokaciji,

- da su se tužitelji u bitnom dogovorili s predstavnikom tuženika o zakupu i najmu navedenih nekretnina u sporazumno dogovorenoj visini najamnine i zakupnine, kao i vremenu trajanja zakupa i najma koji je trebao biti višegodišnji (pet ili deset godina),

- da je tuženikova ponuda bila znatno bolja od one koju su dobivali od tadašnjeg zakupoprimaca i najmoprimca Wulf Sport d.o.o., pa kako ovaj nije mogao plaćati tu visinu zakupa i najma, sporazumno su raskinuli ugovore o zakupu i najmu, a III. tužitelj i ugovor o radu, očekujući da će sklopiti ugovore s tuženikom,

- da je tuženik zbog novonastale situacije uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID 19 i neizvjesnosti u poslovanju odustao od sklapanja ugovora s tužiteljima, o čemu ih je usmeno obavijestio, iako su tužitelji samoinicijativno prethodno 9. ožujka 2020. otišli kod javnog bilježnika u [adresa] koji im je sastavio ugovor o zakupu i najmu i iste su potpisali te ih dostavili tuženiku,

- da ih je nakon toga tuženik obavijestio da, zbog novonastale situacije vezane uz nastup pandemije, prekida pregovore s njima te im je obrazložio svoju odluku i naveo da s drugim zakupodavcima, s kojima već imaju sklopljene ugovore, sklapa anekse kojima se smanjuje zakupnina zbog negativnih poslovnih okolnosti uzrokovanih pandemijom, i da bi, pod uvjetom da se i za poslovni prostor primijeni isto smanjenje, nastavio pregovore o sklapanju ugovora, što je rekao I. tužitelju koji nije prihvatio prijedlog smanjenja zakupnine za 50%, te su pregovori prekinuti,

- da budući da pregovori između stranaka nisu uspješno završeni, zato tuženik nije ni poslao tužiteljima svoje standardne prijedloge ugovora o zakupu i najmu,

- da je otkaz dugogodišnjeg ugovora o zakupu, najmu te ugovora o radu bila isključiva poslovna i osobna procjena tužitelja koji su na sebe preuzeli rizik otkaza odnosno raskida postojećih ugovora i sklapanja budućih ugovora s tuženikom,

slijedom čega sud zaključuje da je tuženik u pregovorima s tužiteljima postupao savjesno i pošteno s namjerom sklapanja ugovora, a tužitelji da nisu dokazali suprotno i da u postupanju tuženika koji je odustao od pregovora s tužiteljima zbog nastupa pandemije korona virusa i neizvjesnosti povezane s tim, nije bilo protupravnosti, kao jedne od Zakonom o obveznim odnosima propisanih pretpostavki za zasnivanje obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu, a u odnosu na potraživanja III. tužitelja u visini četiri neto plaće da zahtjev nije osnovan jer III. tužitelj nikada nije bio u radnom odnosu s tuženikom, a potražuje plaću, a ne eventualno naknadu štete zbog izgubljene plaće, slijedom čega je u cijelosti odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8. Iznesena činjenična utvrđenja na kojima je temeljena prvostupanjska presuda u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, jer su temeljena na valjanoj i pravilnoj ocjeni provedenih dokaza te je prvostupanjski sud na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbio, utvrđujući da tužitelji nisu dokazali protupravnost u postupanju tuženika i da je tuženik zakonito vodio pregovore u skladu s odredbom članka 251. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO).

9. Prema činjeničnim navodima tužbe, tužitelji zahtijevaju naknadu štete (na ime izmakle koristi), a to obrazlažu činjenicom da su zbog uvjeravanja tuženika i zablude u koju ih je ovaj doveo raskinuli dugogodišnji ugovor o zakupu s Wolf sportom d.o.o. zbog čega da je I. tužitelj izgubio zakup i jer nije mogao naći u kratkom roku novog zakupoprimca za vremensko razdoblje od 1. travnja 2020. do 31. ožujka 2021., a da su iz istog razloga II. i III. tužitelji otkazali ugovor o najmu stana ranijim najmoprimcima i stan nisu uspjeli iznajmiti sve do 1. srpnja 2020. , pa su zbog toga pretrpjeli štetu visini izgubljenog mjesečnog zakupa za predmetni poslovni prostor prema raskinutom ugovoru o zakupu, odnosno u visini izgubljenog mjesečnog najma prema raskinutom ugovoru o najmu, a III. tužitelj i plaću za četiri mjeseca.

10. Nisu u pravu tužitelji kada u žalbenim navodima, a to pozivom na odredbe čl. 253., čl. 257. i čl. 262. ZOO-a, navode da je tuženik dao ponudu koju su tužitelji prihvatili, kao i da je postignut sporazum o svim bitnim elementima zakupa poslovnog prostora, odnosno najma.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja o prihvaćanju ponude za sklapanje ugovora o zakupu potrebno je ukazati da ponudu i prihvat ponude za pravne poslove za koje je zakonom propisan određen oblik kao pretpostavka njihove valjanosti uređuje odredba čl. 259. ZOO-a.

12. U smislu te odredbe, kad je određeni oblik propisan za valjanost određenog pravnog posla, onda ponuda i prihvat ponude moraju biti učinjeni u tom obliku. Ponuda koja nije učinjena u propisanom obliku ne obvezuje ponuditelja, kao što ni neformalnim prihvaćanjem ponude (kad je ponuda i učinjena u propisanom obliku) ne nastaje ugovor.

13. Prema odredbi čl. 4. st. 2. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11, 64/15 i 112/18, dalje: ZZPP) ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklapa se u pisanom obliku. Ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbi stavka 2. ovoga članka ništav je (stavak 3.).

14. Dakle, učinak prihvata ponude koja je izjavljena ponuditelju i sadržava njegovu slobodnu i ozbiljnu volju, je nastanak ugovora ako sadržaj prihvata u cijelosti odgovara sadržaju ponude i dan je pravodobno, a ako je za sklapanje ugovora propisan poseban oblik, i ponuda i prihvat ponude moraju biti učinjeni u tom obliku, a što ovdje nije bio slučaj.

15. U tom smislu oblik propisan za valjanost određenog pravnog posla onemogućuje i da se o sporazumu stranaka u konkretnom slučaju zaključuje na temelju njihovih usmenih pregovora, a kako to pogrešno smatraju tužitelji.

16. Ovdje još valja primijetiti da iz iskaza I. tužitelja proizlazi da je prijedlog ugovora o zakupu i najmu napravljen od tuženika i da su oni otišli kod javnog bilježnika potpisati te ugovore, a što je u suprotnosti sa navodima punomoćnika tužitelja na ročištu 23. siječnja 2025. i sa samim sadržajem tih ugovora u kojem javni bilježnik u preambuli ugovora konstatira da je 9. ožujka 2020. sastavio ugovor o zakupu, i ugovor o najmu.

17. Stoga osnovano prvostupanjski sud u pobijanoj odluci polazi od odredbe čl. 251. st. 1. ZOO-a, koja regulira institut pregovora u obveznim odnosima.

18. Sukladno toj odredbi pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju, a uvjete iz odredbe čl. 251. st. 2. ZOO-a, da bi tuženik prekinuo pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da bi bio odgovoran za štetu koja bi time bila prouzročena drugoj strani, tužitelji tijekom prvostupanjskog postupka nisu dokazali, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

19. Nadalje ovaj sud u potpunosti prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da je otkaz ugovora o zakupu, najmu i radu bila isključiva poslovna i osobna procjena tužitelja i da su oni na sebe preuzeli rizik otkaza odnosno raskida postojećih ugovora i sklapanja budućih ugovora sa tuženikom, jer za drugačije zaključke nema uporišta u predmetnom spisu.

20. Ovaj sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da su stranke samo pregovarale o sklapanju ugovora o zakupu i najmu, da je tuženik u tim pregovorima s tužiteljima postupao savjesno i pošteno s namjerom sklapanja ugovora, a tužitelji da nisu dokazali suprotno i da u postupanju tuženika koji je odustao od pregovora s tužiteljima zbog nastupa pandemija korona virusa i neizvjesnosti povezane s tim, nije bilo protupravnosti, kao jedne od ZOO-om propisanih pretpostavki za zasnivanje obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu.

21. Dakle tužitelj u smislu odredbe čl. 251. st. 2. ZOO-a koji traži naknadu štete i tvrdi da mu je šteta nastala stoga što je tuženik (pred sam potpis ugovora) prekinuo pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja, je dužan dokazati sve elemente odgovornosti tuženika za štetu, pa time i protupravnost radnje štetnika koja bi se sastojala upravo u tome da je tuženik prekinuo pregovore bez valjanog razloga, odnosno tužitelj je dužan dokazati da je time zapravo tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

22. No, sve i da su tužitelji dokazali protupravnost, po stavu ovog suda u situaciji prekida pregovora i eventualno obveze naknade štete primjenom odredbe čl. 252. st. 2. ZOO-a, tužitelji bi eventualno imali pravo na naknadu obične štete koja im je možebitno nastala u vezi pregovaranja, a ne i na naknadu izmakle koristi, kao dobitka koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1046. u vezi sa čl. 1089. st. 3. ZOO-a).

23. U odnosu na troškove postupka ističe se da ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a ispituje odluku prvostupanjskog suda samo u granicama razloga određenih u žalbi. Prema tome, nije osnovana žalba tužitelja u odnosu na troškove postupka, budući isti nisu određeno naveli razloge zbog kojih pobijaju odluku o trošku, već su njihovi navodi paušalni.

24. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, u cijelosti je odbijena žalba I. do III. tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

25. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a te je zahtjev I. do III. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, budući je njihova žalba u cijelosti neosnovana.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić