Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3989/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv 1-tuženika Istarski Ugljenokopi d.d. u likvidaciji, Labin, Rudarska 1, OIB 62376054197, zastupanog po punomoćniku Ivanu Vidaku, odvjetniku u Labinu, Sv. Katarine 4 i 2-tuženika ZR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Irene Zustović, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, Labin, Titov trg 6, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1-tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-615/2019-61 od 24. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, poslovni broj P-615/2019-61 od 24. lipnja 2025. u točkama I, II i III izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja koji glasi:

Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Puli- Pola, Stalne službe u Pazinu pod poslovnim brojem Ovr-3439/17 po prijedlogu 1- tuženika Istarskih Ugljenokopa d.d. u likvidaciji, kao ovrhovoditelja, protiv 2-tuženika ZR kao ovršenika i to u dijelu u kojem je određena na nekretninama:

- k. č. [katastarska čestica] ZGR garaža, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela

- k. č. [katastarska čestica] pašnjak, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela.

Nalaže se 1-tuženiku Istarski Ugljenokopi d.d. da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.062,50 eura u roku od 15 dana.

Svaka stranaka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je ovrha koja se vodi po prijedlogu ovdje 1-tuženika protiv ovdje 2-tuženika radi naplate novčane tražbine na nekretninama upisanim kao vlasništvo 2-tuženika i to na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR garaža upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela i na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela (točka I izreke) te je naloženo 1-tuženiku da naknadi troškove postupka tužiteljici u iznosu od 19.062,50 eura (točka II izreke) dok su zahtjevi za naknadu troškova postupka 1-tuženika i 2-tuženika odbijeni kao neosnovani (točka III i IV izreke).

2. Presudu u točkama I, II i III pobija 1-tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak.

3. Žalba 1-tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da ovrha koja se vodi po prijedlogu ovdje 1- tuženika na nekretninama upisanim kao vlasništvo 2-tuženika i to u odnosu na 1/2 dijela predmetnih nekretnina nije dopuštena s obzirom na tvrdnju tužiteljice da nekretnine navedene u točki I izreke prvostupanjske presude predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i njezinog supruga ovdje 2-tuženika svakog u ½ dijela.

5. U ovom stadiju postupka nesporno je trajanje bračne i gospodarske zajednice tužiteljice i 2-tuženika od 1984. do danas kao i činjenica da su predmetne nekretnine stečene za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i 2-tuženika te upisane u zemljišnim knjigama u cijelosti kao vlasnik istih. Nema spora niti da je k. č. [katastarska čestica] ZGR k. o. [katastarska općina], u naravi garaža (u daljnjem tekstu garaža) stečena temeljem kupoprodajnog ugovora od 17. listopada 2000. sklopljenog između 2-tuženika i prodavatelja HR, a k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] temeljem Darovnog ugovora od 5. veljače 1985. sklopljenog između 2-tuženika kao daroprimca i njegovog oca LR kao darodavca.

6. Pošavši od utvrđenja da je garaža stečena za vrijeme trajanja braka tužiteljice i 2- tuženika i to u vrijeme kada je na snazi bio Obiteljski zakon („Narodne novine“ broj162/98, dalje u tekstu ObZ/98) sud prvog stupnja, pozivom na odredbe čl. 252. i čl. 253. st. 1. istog, utvrdio je da garaža predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 2- tuženika i to svakog u ½ dijela, a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, posl.br. 2 P Ob-328/17 od 28. lipnja 2018.

7. Pošavši od daljnjih utvrđenja da su k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužiteljica i 2-tuženik dobili kao svadbeni dar od oca 2-tuženika čija je namjera bila da pomogne objema strankama i daruje im nekretninu na kojoj mogu izgraditi vlastiti dom pa da ista ne predstavlja posebnu imovinu 2-tuženika, da su na toj čestici tužiteljica i 2-tuženik 1987. započeli s gradnjom kuće, da je u tu svrhu 2-tuženik na svoje ime podignuo kredit kod Riječke banke 8. prosinca 1986. koja ostvarena sredstva su uložena u gradnju kuće, da je do 1989. veći dio radova obavljao 2-tuženik vlastitim radom dok nakon nezgode koje je 2-tuženik doživio na radu kod 1-tuženika na kući više nije obavljao nikakve radove s time da je tužiteljica vršila vraćanje kredita iz sredstava koje je zaradila vlastitim radom, da je nakon te nezgode tužiteljica radila i ostvarivala prihode dok je 2-tuženik bio kući, spremao, brinuo o kućanstvu i o djeci iz čega proizlazi da su oba bračna druga doprinosila stjecanju i povećanju zajedničke imovine sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/99 dalje u tekstu: ZOBPO) utvrdio je da su tužiteljica i 2-tuženik stekli predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja braka, da su na istoj sagradili kuću zajedničkim radom i sredstvima koja potječu od rada te da i ta nekretnina predstavlja njihovu bračnu stečevinu, svakoga u ½ dijela, a što je utvrđeno i pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, posl.br. 2 P Ob-328/17 od 28. lipnja 2018.

8. Nadalje pošavši od utvrđenja da je tužiteljica tek nakon što je zabilježeno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-3439/2017 na predmetnim nekretninama (doneseno u postupku po prijedlogu ovdje 1-tuženika protiv 2-tuženika radi naplate novčane tražbine radi neosnovano isplaćenog iznosa po osnovi naknade štete utvrđene ovršnom ispravom pravomoćnom presudom Općinskog suda u Pazinu preinačenom presudom Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1258/15-2 od 17. ožujka 2017. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev ovdje 1-tuženika) pokrenula postupak radi utvrđenja prava suvlasništva na temelju bračne stečevine i upisa u zemljišne knjige s time da prije toga nesporno u zemljišnim knjigama nije poduzela nikakve pravne radnje da zaštiti svoju imovinu, da prije naprijed navedene zabilježba tužiteljica nije imala saznanja o dugovanju 2-tuženika, da je sa istim u braku već 33 godine te da prema njezinom saznanju kroz cijelo to vrijeme on nikada nije imao nikakvih dugovanja, da niti tužiteljica (iako je znala da se vodio postupak radi naknade štete zbog povrede na radu koju je pretrpio 2-tuženik ali nije znala nikakve pojedinosti) niti drugi članovi obitelji nisu imali saznanja da bi 2-tuženiku po osnovi naknade štete bio isplaćen veći novčani iznos, da stoga nije bilo potrebe da poduzima bilo kakve radnje radi zaštite svoje imovine, da je 1-tuženik bio nesavjestan i nepošten prilikom pokretanja naprijed navedenog ovršnog postupka jer je znao i mogao znati da je 2- tuženik u braku s tužiteljicom pa je samim time mogao znati i posumnjati da stanje u zemljišnim knjigama nije potpuno ni istinito odnosno da je različito od vanknjižnog stanja, da 1-tuženik nije u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu sud je utvrdio da posljedično okolnostima ovog konkretnog slučaja pravo prvenstva ima načelo bračne stečevine u odnosu na povjerenje u zemljišne knjige. Isto tako sud je utvrdio da u konkretnom slučaju nema opasnosti da 1-tuženik kao ovrhovoditelja ne bi mogao naplatiti svoje potraživanje jer se ovršni postupak može nastaviti i provesti na ½ predmetnih nekretnina kao i na drugim novčanim primanjima (mirovini 2-tuženika) i pokretninama 2-tuženika kao ovršenika, koji je u konačnici i stvarni dužnik predmetnog duga.

9. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoje utvrđenje da predmetne nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i 2-tuženika dao je valjane razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju tim više što je pravomoćnom presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu, posl.br. 2 P Ob-328/17 od 28. lipnja 2018. utvrđeno da iste predstavljaju njihovu bračnu stečevinu svakog u ½ dijela.

10. Međutim sa utvrđenjem prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva a vezano za utvrđenu savjesnost tužiteljice u postupanju odnosno nesavjesnosti 1- tuženika prilikom pokretanja predmetne ovrhe ne može se složiti ovaj sud.

11. Naime, nesporno je da je opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju raspolaganje s imovinom mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu a poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. Primjeni li se navedeno stajalište u konkretnom slučaju, od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari je, kako činjenica savjesnosti tužiteljice (je li mogla znati za dugovanje svog supruga), tako i činjenica savjesnosti 2-tuženika (je li postupao s povjerenjem u zemljišne knjige). Naime, u okolnostima kad je jedan od sudionika obveznog odnosa treća osoba (stjecatelj u dobroj vjeri) a druga je bračni drug koji nije bio sudionik obveznog odnosa, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.

12. Nesporno je da je u konkretnom slučaju, temeljem pravnih poslova sklopljenih 1985. odnosno 2000., kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama upisan isključivo 2-tuženik te da tužiteljica do zabilježbe pokretanja predmetnog ovršnog postupka (2017.) u zemljišnim knjigama nije poduzela nikakve pravne radnje kojim bi zaštitila svoju imovinu na kojem je suvlasništvo stekla temeljem zakona (temeljem bračne stečevine). Suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, po stavu ovog suda drugog stupnja, u situaciji kada je 1-tuženik, nakon što je ishodio pravomoćnu sudsku odluku kojom je naloženo 2-tuženiku da mu isplati utuženu novčanu tražbinu, pokrenuo ovršni postupak na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama upisane na ime 2-tuženika, pouzdajući se u stanje u zemljišnim knjigama, postupao je u dobroj vjeri jer tužiteljica nije dokazala suprotno imajući u vidu pri tome da se dobra vjera pretpostavlja. Navodi da je 1-tuženiku moglo odnosno moralo biti poznato da je 2-tuženik u braku sa tužiteljicom (jer je 2-tuženik bio zaposlen kod 1- tuženika i tužiteljica sudjelovala kao svjedok u postupku naknade štete) sami po sebi nisu dokaz nesavjesnosti 1-tuženika to tim više što je iz zemljišnih knjiga mogao utvrditi da je vlasništvo k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Lindar 2-tuženik stekao temeljem Darovnog ugovora od 5. veljače 1985. sklopljenog sa njegovim ocem LR kao darodavcem dok s druge strane upravo tužiteljica nije znala da je njenom suprugu od stane 1-tuženika kao poslodavca isplaćen znatni iznos naknade štete (koji mu je pravomoćnom presudom naloženo vratiti 1-tuženiku) dovodi u pitanje njenu savjesnost jer je životno i logično da s obzirom da s 2-tuženikom živi u braku preko 33 godine mogla i morala znati pojedinosti vezane za isplatu naknade štete u tako velikom iznosu tim više što je i kao svjedok sudjelovala u sudskom postupku u kojem je njen suprug od 1-tuženika tražio isplatu iste.

13. 1-tuženik je prilikom pokretanja ovršnog postupka postupao u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja i u dobroj vjeri kada je povjerovao u stanje upisano u zemljišnim knjigama dok je tužiteljica imala mogućnost zaštiti svoje pravo (zajedničkog) vlasništva spornih nekretnina, jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje u smislu upisa u zemljišne knjige još od 1985. odnosno 2000. godine a da u tom pogledu nikakve radnje, do pokretanja ovog ovršnog postupka 2017., nije poduzela. Ne može se niti prihvatiti utvrđenje suda da tužiteljica nije imala razloga poduzimati nikakve radnje u tom pogledu jer da do rujna 2017. nije imala saznanja da bi njen suprug imao dugovanja budući je, a kako to osnovano navodi 1-tuženik u svojoj žalbi, pod brojem Z-115/2014 prvostupanjski sud upisao privremenu mjeru zabrane raspolaganja 17. studenog 2014. donesene u postupku koji je 1-tuženik pokrenuo protiv 2-tuženika radi vračanja isplaćene naknade štete, iz koje zabilježbe je bilo vidljivo da se protiv supruga tužiteljice vodi parnični postupak radi navedene isplate. Stoga iskaz i navode tužiteljice ovaj sud ocjenjuje subjektivnim i usmjerenim na izbjegavanja obveze 2-tuženika za plaćanje odnosno vraćanje iznosa koja je ostvario s naslova naknade štete a za koju obvezu je osnova naknadno otpala. U tom dijelu i iskazi svjedoka djece tužiteljice i 2-tuženika ukazuju se nelogičnim i subjektivnim.

14. Stoga, s obzirom da tužitelja iako je nesumnjivo znala i morala znati da je njezin suprug, ovdje 2-tuženik upisan kao samovlasnik predmetnih nekretnina svoje pravo suvlasništva stečenog temeljem bračne stečevine nije upisala u zemljišne knjige odnosno nije zahtijevala brisanje njegovog prava na tom dijelu nekretnine niti je dokazala da 1-tuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom pokretanja predmetnog ovršnog postupka na ½ dijela predmetnih nekretnina valjalo je, pravilnom primjenom materijalnog prava, njen zahtjev koji se odnosi na garaži upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela i na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, odbiti kao neosnovan.

15. Zbog izmijenjenog uspjeha stranaka u postupku valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, a u svezi s čl. 154. st. 4. ZPP.

16. Kako je tužiteljica u ovoj pravnoj stvari konačno uspjela u sporu u odnosu na nedopuštenost ovrhe na dvosobnom stanu koji se nalazi zgradi u [adresa], a koji je upisan u KPU: [adresa], broj [broj poduloška] / z. k. uložak [broj ZK uloška] dok nije uspjela u odnosu na garažu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i na k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kako je odbijen protutužbeni zahtjev 1-tuženika stranke su u ovoj pravnoj stvari djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je određeno da svaka stranka snosi svoj troškove.

17. Slijedom iznesenog, valjalo je, temeljem čl. 373.a st. 1. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu, odnosno odlučiti kao u izreci

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica