Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-119/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, Josipa Jelačića 12, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-218/2025- 23 od 24. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-218/2025-23 od 24. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 2. st. 5. Ugovora o kreditu, kreditna partija 7104121358 sklopljenog 1. travnja 2008. između prednice tužitelja sada pok. CED kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, koja glasi: "Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge Kreditora". (točka I izreke) te je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.276,55 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o naknadi troškova obrade kredita.

5. Pošavši od utvrđenja da u konkretnom slučaju postoji opravdani pravni interes tužitelja za utvrđenje da je odredba čl. 2. st. 5. predmetnog ugovora ništetna koji zahtjev je tužitelj ovlašten postaviti u skladu sa odredbom čl. 327. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,125/11 i 29/18, dalje u tekstu ZOO) u smislu odredbe čl. 187. st. 1. i 2. ZPP, da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP/03), a za vrijeme njegovog izvršavanja Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje u tekstu: ZZP), da se o predmetnoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti je korisnica kredita imala mogućnost utjecati na sadržaj sporne ugovorne odredbe koja je bila unaprijed formulirana s time da naplaćenu naknadu tuženik ne temelji na konkretnom trošku administriranja, osoblja ili materijala pa je taj trošak i netransparentan sud prvog stupnja utvrdio je da se ista, pozivajući se na odredbu čl. 81. st. 1. ZZP/03, smatra nepoštenom jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te posljedično navedenom prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi. Suprotno mišljenju žalitelja sud prvog stupnja dao ja valjane razloge zašto smatra da tužitelj ima pravni interes za vođenje parnice u kojoj traži utvrđenje ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

6.1. Neosnovani su i žalbeni navodi kako sud prvog stupnja nije mogao u konkretnom slučaju prihvatiti isključivo postavljeni deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti pojedine ugovorne odredbe s obzirom da je tužitelj mogao postaviti kondemnatorni zahtjev. To iz razloga jer na ništetnost, sukladno odredbi čl. 327. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine , broj 35/05, 41/08,125/11 i 29/18, dalje u tekstu ZOO) sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba posljedično čemu proizlazi da zakon dopušta primjenu tog pravnog instituta i po službenoj dužnosti sudu kao i svakoj zainteresiranoj osobi da traži utvrđenje ništetnosti određenog pravnog posla ili njegovog dijela. Pri tome valja napomenuti da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen).

7. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).

8. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP 96/0003), a za vrijeme njegovog izvršavanja bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje: ZZP). Sukladno čl. 81 st. 1 ZZP 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Sukladno st. 2. čl. 81 st. 1 ZZP 96/2003, odnosno čl. 96 st. 1. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom st. 4. navedenih članaka je propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Sukladno čl. 102. st. 1. ZZP, posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina je ništetnost.

9. Čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 -dalje: ZOO), propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Tom odredbom je definirano što je tuženik ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužitelja kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik nije imao zakonsko uporište od tužitelja naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva ili prijevremene isplate kredita, a što znači da je tuženik u predmetni ugovor o kreditu uvrstio odredbe koje su suprotne čl. 1021 ZOO.

10. Kako se u konkretnom slučaju radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik i kako se o odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredbe čl. 5. i 12. predmetnog ugovora o kreditu predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe u smislu čl. 81. st. 1. ZZP koje s u prema odredbi čl. 87. st. 1.ZZP ništetne.

11. Suprotno žalbenim navodima sama činjenica da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoji ta naknada, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova već je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, paušalnom određena Odlukom tužene o Tarifi naknada za usluge banke, znači da ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu “pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita „pokriveni“ odnosno plaćeni, stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu odnosno bila bi određena sukladno nekim stvarnim troškovima ili eventualnoj stvarnoj šteti koju je banka pretrpjela a ne u visini u visini određenu Odlukom o naknadama tuženika.

12. Stoga je plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1.000,00 kn očito prouzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a pravna prednica tužitelja nije imala utjecaj na njen sadržaj, to, i po ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao suprotno odnosno da se o odredbi čl. 2. i st. 5. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo što je dužan dokazati u smislu odredbe čl. 81. st.4. ZZP.

13. Kako je dakle, tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini određenoj jednostranom odlukom banke, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu pravne prednice tužitelja kao potrošača ta je ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, što rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo prednici tužitelja kao potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

14. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155 st. 1 ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22 dalje: Tarifa). Suprotno žalbenim navodima pravilnom pirmjenom Tbr. 8/1 Tarife sud je tužitelju dosudio trošak sastava podneska od 18. rujna 2024. kojim tužitelj odgovara na navode odgovora na tužbu tuženika te 9. lipnja 2025. o glavnoj stvari i tijek postupka. Isto tako pravilno je sud za zastupanje na ročištima održanim 17. listopada 2024. i 14. listopada 2025. tužitelju dosudio trošak primjenom Tbr. 9/1 Tarife budući se na istima raspravljalo o glavnoj stvari.

15. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica