Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1648/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TS PRIJEVOZ d. o. o. Zagreb, kao pravne osobe i EŽ, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 75/13, 36/15, 46/17, 152/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, Prekršajnog odjela, poslovni broj: Pp-609/2025-4 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave koprivničko-križevačke, odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici su na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

1.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnome navodi kako iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlazi postojanje djela, s obzirom da u činjeničnom opisu nije navedena mjerodavna Uredba koja čini bitno obilježje djela, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.

2. Protiv navedene presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći kako u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe. Žalitelj predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalitelj iznesenim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, i po mišljenju ovog suda prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da djelo prekršaja činjenično opisano u optužnom prijedlogu tužitelja po propisu nije prekršaj, no iz drugih razloga od razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.

5.1. Naime, odredbom članka 38.a stavka 1. točke 2. u svezi stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano je kažnjavanje za prekršaj pravne osobe te odgovorne osobe u pravnoj osobi koja naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene na tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) broj 165/14 ili članak 12. stavak 8. AETR-a).

5.2. Nadalje, odredbom članka 32. stavka 3. Uredbe (EU) broj 165/14 propisano je: „Zabranjeno je krivotvorenje, prikrivanje, tajenje ili uništavanje podataka zabilježenih na tahografskom listiću ili podataka pohranjenih u tahografu ili kartici vozača ili podataka ispisanih s tahografa. Zabranjeno je svako rukovanje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača koje može dovesti do krivotvorenja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija. Nijedan uređaj koji bi se mogao koristiti u te svrhe ne smije biti prisutan u vozilu“.

5.3. Imajući u vidu zakonski opis djela te sadržaj citirane odredbe Uredbe (EU) broj 165/14 na koju se poziva kažnjiva odredba, jasno je da Uredba ne propisuje biće predmetnog prekršaja na potpuniji niti precizniji način od zakonske odredbe pa da bi se prekršajna odgovornost počinitelja eventualno vezivala uz povredu spomenute Uredbe, slijedom čega u predmetnom slučaju nije riječ o blanketnom djelu. Slijedom navedenog, spomenuta Uredba, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, nije trebala biti navedena u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja.

6. Međutim, kako navedeni prekršaj može biti počinjen naredbom, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka, a u činjeničnom opisu djela navedenom u optužnom prijedlogu nije navedeno na koji su način okrivljenici to dopustili, to činjenični opis prekršaja koji navodi samo zakonsko obilježje prekršaja, bez opisa kako je konkretno zakonsko obilježje ostvareno, ne sadrži obilježje prekršaja ( istovjetno stajalište iskazano u Presudi Vrhovnog suda RH od 11. studenoga 2025., broj: Kzz-30/2025-3).

6.1. Budući da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

6.2. Slijedom navedenog, ovaj je sud potvrdio prvostupanjsku presudu kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe za predmetni prekršaj, no ne iz razloga što je riječ o prekršaju blanketne naravi, kako je navedeno o pobijanoj presudi, već iz prethodno iznesenih razloga.

7. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 24. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Koprivnici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.