Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8324/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022. i 133/2023.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko- goranske, Policijske postaje Rab od 17. lipnja 2025., broj: 211-07/25-3/9482, u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog EV, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri tako da se okrivljeniku na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca u koju se, na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza određenom od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Rab, Naredbom od 17. lipnja 2025.
II. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog EV odbija kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prekršajni nalog potvrđuje.
III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. ) okrivljeni EV obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Rab od 30. lipnja 2025., broj: 211-07/25-3/9483, okrivljeni EV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 199. stavku 7. tog Zakona, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 660,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od dana pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda iz prigovora, ovaj Sud je utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika niti su počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog učinjenog te navodi kako mu je vozačka dozvola neophodna za odlazak na posao s obzirom da je od mjesta u kojem radi udaljen 5 kilometara. Iz navedenih razloga predlaže ublažavanje novčane kazne odnosno da se umjesto kazne izrekne uvjetna osuda ili opomena, a da se zaštitna mjera ukine.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura pa novčana kazna u iznosu od 660,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najnižu zakonom propisanu mjeru kazne za predmetni prekršaj. Ovaj Sud je stava kako je navedena kazna primjerena stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.1. Uz navedeno, okrivljenik nije dokazno potkrijepio vlastite navode vezane za osobne i materijalne prilike u smislu članka 237. stavka 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega ovaj Sud u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne u smislu članka 37. Prekršajnog zakona.
6.2. Stoga je ovaj Sud, cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonio mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
6.3. Nije osnovan prijedlog okrivljenika da se umjesto kazne primijeni uvjetna osuda. Naime, sukladno članku 44. stavku 1. Prekršajnog zakona, uvjetna osuda vrsta je prekršajnopravne sankcije koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora ili maloljetničkog zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava. S obzirom da je okrivljeniku pobijanim nalogom izrečena novčana kazna, a ne kazna zatvora, to u predmetnom slučaju nema uvjeta za primjenu uvjetne osude u odnosu na okrivljenika.
6.4. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se primijeni mjera upozorenja opomena, valja reći takav prijedlog nije osnovan. Naime, sukladno članku 43. stavku 1. Prekršajnog zakona opomena se kao mjera upozorenja može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je propisana kao jedina kazna novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počinitelja ili posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere upozorenja bez kažnjavanja. S obzirom da je u predmetnom slučaju riječ o djelima u stjecaju od kojih je za jedno propisana novčana kazna od 660,00 do 1.990,00 eura te da ovaj sud smatra da se u predmetnom slučaju radi o težem kršenju prometnih propisa koje se ne može smatrati očito lakim oblikom prekršaja, to nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu opomene.
7. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je odluka prvostupanjskog tijela o zaštitnoj mjeri zakonita i pravilna. Naime, inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa pa takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti takve prekršaje upravljajući motornim vozilom. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.
7.1. Međutim, s obzirom da je okrivljeniku pobijanim nalogom izrečena zaštitna mjera u trajanju od 6 mjeseci, pri čemu se u obrazloženju naloga ne navodi da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj Sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika. Stoga je ovaj Sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničen jem prava u konkretnom slučaju, kako je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 24. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, Policijskoj postaji Rab u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
