Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-333/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pavičić&Partneri d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 20/II, protiv tuženika PŠ, OIB [osobni identifikacijski broj] i KŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj P Ob-280/2024-9 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj P Ob-280/2024-9 od 22. svibnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice između nje i sada pok. ČŠ od 2003. do njegove smrti odnosno do **.**.2024.

2. Žalbom presudu pobija tužiteljica iz svih razloga iz čl. 353,. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalbe tužiteljice je osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja deklaratorni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva utvrđenje da je postojala izvanbračna zajednica nje sa sada pok. ČŠ i to u razdoblju od 2003. pa sve do njegove smrti.

5. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da su tužiteljica i sada pok. ČŠ sklopili brak 6. svibnja 1978. u [adresa], koji brak je razveden presudom ... poslovni broj P-95/02-4 od 17. srpnja 2002., da je ČŠ **.**.2002. u [adresa] s UŠ sklopio novi brak koji brak je prestao smrću UŠ, da je ČŠ **.**.2024. umro te da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Davora Škugo, poslovni broj O-2042/2024-7 od 19. prosinca 2024., iza pok. ČŠ proglašen nasljednik sin PŠ budući su ostali sunasljednici EŠ, izvanbračna supruga ostavitelja i KŠ, sin ostavitelja, svoje nasljedne dijelove ustupili PŠ sinu ostavitelja te da tužiteljica cijelo vrijeme ima prijavljeno prebivalište na istoj adresi i to na istoj adresi na kojoj je bio prijavljen i ČŠ i to od 1985. pa sve do smrti 27. rujna 2024.

6. Sud prvog stupnja polazeći od naprijed navedenih nespornih činjenica te od daljnjih utvrđenja da uvjerenje o prebivalištu ne dokazuje postojanje niti emocionalne niti ekonomske životne zajednice dvoje ljudi već samo da su u određenom trenutku imali evidentirano prebivalište na istoj adresi, da je ČŠ imao evidentirano prebivalište na istoj adresi kao tužitelja ali čak i u vrijeme kada je bio oženjen drugom ženom UŠ a i u vrijeme kada je po izjavama stranaka otišao živjeti i raditi u Njemačku, da su tužiteljica i sada pok. ČŠ za vrijeme njegovog života bili skloni manipuliranju institutom braka radi ostvarivanja imovinske koristi te da se i u ovoj pravnoj stvari radi o pokušaju manipuliranja institutom izvanbračne zajednice od strane tužiteljice radi ostvarivanja imovinske koristi jer su stranke imale saznanja o drugom braku ČŠ koji brak tužiteljica u tužbi ne navodi a što je i u iskazu željela zatajiti kada je navela kako se ČŠ nije ženio s drugom ženom kada se razveo s njom te jer nije jasno o kakvim bi se to malim nesporazumima radilo zbog kojih su se tužiteljica i sada pok. ČŠ razveli te na koji su se način ti nesporazumi izgladili da bi oni nastavili zajednički život kako stranke navode sud prvog stupnja utvrdio je da tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je živjela u životnoj zajednici s ČŠ od 2003. pa sve do njegove smrti odnosno da nije dokazala postojanje životne zajednice nje, kao neudane žene i sada pok. ČŠ, kao neoženjenog muškarca, u utuženom trajanju pa da bi ista zajednica stvarala osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te bi se na nju na odgovarajući način primijenile odredbe Obiteljskog zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

7. Sa navedenim zaključkom za sada se ne može složiti ovaj sud drugog stupnja.

8. Prije svega valja reći da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući u istoj izostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

9. Odredbom čl. 11. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19 i 156/23 u daljnjem tekstu ObZ) propisano je da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudate žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

10. Izvanbračna zajednica je intimni odnos neoženjenog muškarca i neudate žene u kojem se zadovoljavaju složene životne potrebe, primjerice psihičke, emocionalne, seksualne, ekonomske i druge. Da bi se odnos neudate žene i neoženjenog muškarca mogla izjednačiti sa izvanbračnom zajednicom mora postojati visoki stupanj međusobne povezanosti izvanbračnih drugova uvjetovan intenzitetom njihovih odnosa, pa i namjera da takva zajednica bude trajna. U takvoj zajednici izvanbračni drugovi zajednički snose troškove života odnosno dogovorno raspolažu zajedničkim prihodima. Da li su postojale takve okolnosti kao obilježja zajednice između tužiteljice i sada pok. ČŠ u razdoblju nakon prestanka njegovog drugog braka pa do njegove smrti sud ne daje nikakve razloge. Iz izvoda Matice rođenih za OŠ (koji prileži listu 8 spisa) i iz vjenčanog lista (koji prileži listu 27 spisa) proizlazi da je NŠO umrla **.**.2002., a ne 2007. kako to pogrešno utvrđuje sud prvog stupnja, s kojim danom je prestao brak sklopljen između sada pok. N i pok. OŠ. Dakle, od prestanka njegovog drugog braka pa do njegove smrti proteklo je razdoblje od 22 godine.

11. Prvostupanjski sud iscrpio se u analizi iskaza tužiteljice i saslušanih svjedoka (zajedničkih sinova) samo u dijelu koji se odnose na okolnosti vezane za razloge razvoda njenog braka te sklapanje drugog braka sada pok. [adresa]., dok odlučne činjenice vezane za utvrđivanje postojanja ili ne postojanje okolnosti koje bi činile izvanbračnu zajednicu između tužiteljice i sada pok. ČŠ u razdoblju nakon 16. studenog 2002. (nakon prestanka drugog braka pok. ČŠ do njegove smrti) nije utvrđivao već je odluku donio samo temeljem utvrđenja da je tužiteljica bila sklona manipuliranju sa institutom braka zajedno sa sada pok. ČŠ te da je to onda slučaj i u ovoj pravnoj stvari koji je tužiteljica pokrenula samo radi ostvarivanja imovinske koristi iz čega bi proizlazilo da sud smatra da se u ovoj pravnoj stvari radi o raspolaganju tužiteljice koje su u suprotnosti sa prisilnim propisima i pravilima javnog morala bez da je utvrdio odlučne okolnosti za odlučivanje da li je postojala i ako je, kakva je zajednica postojala, između njih u razdoblju od 16. studenog 2002. do njegove smrti, to tim više što su tuženici u ovom postupku priznali da su njihovi roditelji živjeli u istoj kući, da su vodili jedno ekonomsko gospodarstvo te da je između njih postojala uzajamna briga i pomaganje, a sud prvog stupnja nije dao nikakve razloge zašto te navode tuženih nije prihvatio niti iz kojih bi eventualno razloga smatrao da se radi o raspolaganjima tuženika iz čl. 3. st. 3. ZPP.

12. Zbog svega navedenog za sada je neprihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da veza između tužiteljice i pok. ČŠ, u razdoblju od 16. studenog 2002. ne bi imala karakteristike izvanbračne zajednice.

13. U skladu s navedenim u ovom predmetu sud prvog stupnja dokaze nije ocijenio na način određen čl. 8. ZPP-a (na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka).

14. Kako je opisana nepravilna primjena čl. 8. ZPP mogla biti od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, to je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

15. Stoga je valjalo, na temelju čl. 369. st. 1. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom postupku sud će, na temelju dosad izvedenih dokaza raspraviti navedene odlučne činjenice, ocijeniti provedene dokaze u skladu sa odredbom čl. 8 ZPP-a i o predmetu spora ponovno odlučiti. Pri tome će sud prvog stupnja imati u vidu da u smislu Obiteljskog zakona učinci izvanbračne zajednice imaju potpuno isti režim kao i učinci faktične bračne zajednice pa ovakvi pravni odnosi u izvanbračnoj zajednici upućuju na zaključak da je temeljna pretpostavka izvanbračne zajednice postojanje zajednice života sadržajno iste bračnoj zajednici ako traje preko tri godine (ili kraće u slučaju rođenja zajedničkog djeteta), a što znači da mora postoji uzajamna briga i pomaganje između izvanbračnih drugova, potreba zajedničkog stanovanja i zajedničko stanovanje ali ne nužno isključivo na jednoj adresi, zajedničko plaćanje režijskih troškova, troškova domaćinstva i svih drugih zajedničkih troškova, ekonomska zajednica koja se očituje u dogovornom raspolaganju zajedničkim prihodima, zajedničko održavanje domaćinstva te druge okolnosti koje označavaju odnose u braku.

17. Sud će otkloniti nedostatke zahvaćene bitnom povredom odredaba postupka tako da za svoja utvrđenja dade jasne i valjane razloge da li je veza tužiteljice i pok. ČŠ nakon 16. studenog 2002. imala karakter izvanbračne zajednice uzimajući u obzir okolnosti koje su mu ovom odlukom ukazane.

18. Kako o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o troškovima parničnog postupka, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka sadržanu u odluci suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica