Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-10/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠS, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Mundweilu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Schmidt & Mundweil j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženice OS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Marija Grgurić Blekić, odvjetnica u Požegi, uz sudjelovanje mlt. djeteta SS, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici MS, dipl. pravnici Centra za posebno skrbništvo, [obrt], radi razvoda braka i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-14/2025-24 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 24. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P Ob-14/2025-24 od 14. studenog 2025., u pobijanom dijelu pod toč. III., IV. i dijelu toč. V. izreke kojim je naloženo tuženoj da doprinosi za uzdržavanje mlt. SS mjesečni iznos od 170,00 EUR počevši od dana podnošenja tužbe 13. siječnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke dužna platiti odjednom, a dospijevajuće do svakog 20.-tog u mjesecu za tekući mjesec sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate na tekući račun oca i zakonskog zastupnika.

II. Djelomično se preinačava ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu toč. V. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj da doprinositi za uzdržavanje mlt. SS preko mjesečnog iznosa od 170,00 EUR još i daljnji iznos uzdržavanja od 30,00 EUR mjesečno počevši od dana podnošenja tužbe 13. siječnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Brak sklopljen dana 17. lipnja 2023. u [adresa], upisan u matici vjenčanih matičnog područja [adresa], pod rednim brojem 00296 za 2023. godinu, između:

tužitelja ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1987. u [adresa], sin Š i O, i

tuženice OS r. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1988. u

S, kći M i P,

razvodi se temeljem članka 51. stavak 1. točka 1. i 2. Obiteljskog zakona.

II. Roditelji ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj] i OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zajednički će ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2020. u [adresa].

III. Zajedničko maloljetno dijete SS će stanovati sa ocem ŠS, na njegovoj adresi stanovanja u [adresa].

IV. Osobni odnosi mlt. djeteta SS s majkom OS odvijat će se svaki drugi vikend i to od petka od 16,00 sati do nedjelje do 18,00 sati na način da će majka preuzeti dijete na adresi oca, a po završetku susreta otac će preuzeti dijete na adresi majke, te svaki dan video pozivom ili sredstvima elektronske komunikacije između 17,00 i 18,00 sati, pa i šire od svega navedenog, a sukladno međusobnom dogovoru roditelja, koji će informacije o mlt. djetetu razmjenjivati sms porukama i telefonskim putem.

V. Nalaže se majci OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uzdržavanja maloljetnog SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi iznos od 200,00 eura (slovima: dvijestotineeura) mjesečno, počev od podnošenja tužbe 13. siječnja 2025., pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele iznose isplati odjednom, a dospijevajuće iznose do svakog 20-og u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog neplaćenog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, za koje se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun oca i z.z. mlt. djeteta otvoren kod [obrt], IBAN:

[broj bankovnog računa], BIC/SWIFT: REVOLT21, u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. III., IV. i V. izreke žabu je podnijela tuženica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u pobijanom dijelu u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje žaliteljica, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

5. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio i činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, te je raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve, te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice relevantne za rješenje spornog odnosa između parničnih stranaka. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe tuženica u žalbi.

6. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je u izvanbračnoj zajednici stranaka 3. srpnja 2020. rođen mlt. SS, nakon čega su stranke zaključile brak 17. lipnja 2023.

Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio:

- da je tuženica u listopadu 2023. sa mlt. SS i još troje svoje djece od 17, 12 i 7 godina rođenih u ranijem braku i u izvanbračnoj vezi s bivšim partnerom otišla živjeti kod bivšeg partnera u Čepin, da se tužitelju nije javljala nekoliko mjeseci, i da je u lipnju 2024. s djecom preselila u roditeljsku kuću u [adresa];

- da su bračni odnosi stranaka trajno i teško poremećeni i da je tuženica suglasna da se brak stranka razvede;

- da je tužitelj do studenog 2024. radio u Njemačkoj i da se vratio, te mlt. SS od tada živi s njim u [adresa];

- da iz stručnih mišljenja i zaključka stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Požega od 27.5.2025. i 15.7.2025. proizlazi da su kod majke uočena oprečna postupanja vezano za interese mlt. djece, jer su djeca bila izložena neadekvatnom funkcioniranju u obitelji s više različitih majčinih partnera i ponavljajućim obrascima ponašanja majke, koja iako svjesna svojih pogrešnih postupanja u partnerskim odnosima iznova ulazi u nove partnerske odnose koji završavaju konfliktno, te izostaje njezin realističan uvid u vlastitu roditeljsku odgovornost zbog izloženosti djece takvom načinu života, da su joj izrečene mjere obiteljsko pravne zaštite zbog prijave obiteljskog nasilja kojemu su djeca bila izložena, da često mijenja adresu stanovanja i da njezin najstariji sin A ima probleme u ponašanju i protiv njega se vodi više kaznenih postupaka;

- nadalje se u citiranim izvješćima navodi da mlt. SS, koji je do studenog 2024. živio s majkom i braćom i sestrama po majci, pokazuje znakove separacijskih teškoća prilikom odvajanja od oca i otpor prema majci, zbog straha od napuštanja, jer je zbog svoje kronološke dobi zbunjen i ne može razumjeti što se to događa u obitelji obzirom na višestruke promjene mjesta stanovanja i promjena u tome kojega je roditelja u pojedinim periodima doživljavao kao dominantu figuru, da konfliktni odnosi između roditelja i njihova neprimjerena komunikacija ne pridonosi dobrobiti djeteta i da je uočena majčina pasivnost u uspostavljanju kontakata i kontrole nad ponašanjem djeteta;

- da iz zaključka stručnog tima HZSC, Područni ured Osijek proizlazi da je bračna zajednica stranaka prekinuta u listopadu 2003. kada je tuženica ostala trudna s drugim čovjekom i odselila s djecom i nije se tužitelju javljala nekoliko mjeseci, za koje vrijeme otac nije imao nikakvog kontakta s mlt. SS, niti je znao gdje je, a kada se javila rekla je opet stanuje kod bivšeg partnera, da je prvi suprug tuženice obavijestio tužitelja da je majka više puta ostavljala mlt. Nou kod njega po nekoliko dana, te da mlt. SS od studenog 2024. živi s ocem u njegovoj kući u [adresa] i da se otac dobro skrbi o sinu, time da majka nije zvala, niti pitala za dijete, pa niti za Božić, iako je bila u [adresa] radi ostvarivanja kontakta sa mlt. sinom iz prethodne veze, te da od travnja 2025. nije ostvarila niti jedan susret sa sinom;

- da je mišljenje HZSC da su djetetu kod oca zadovoljene osnovne egzistencijalne i socijalne potrebe, da je uključen u vrtić radi postizanja socijalizacije i obrazovanja s pozitivnim učinkom i da mu je potrebna stabilnost životnih okolnosti, uključujući i mjesto stanovanja koje je više puta mijenjao, te predlažu da mlt. SS nastavi stanovati s ocem, a da s majkom redovito ostvaruje osobne odnose po nekoliko dana u kontinuitetu i to svaki drugi vikend od petka poslije vrtića do nedjelje u 20,00 sati;

- da je tuženica nezaposlena, živi sa svojih troje djece iz ranijeg braka i izvanbračne veze u roditeljskoj kući u [adresa] od alimentacije koju prima od očeva svoje djece u ukupnom iznosu od 500,00 EUR mjesečno i od dječjeg doplatka u iznosu od 250,00 EUR, a financijski joj pomaže otac koji ima mirovinu od 1.200,00 EUR;

- da tuženica navodi da je imala prometnu nezgodu zbog koje je bila hospitalizirana, a u travnju 2025. je operirala rame, o čemu nije sudu dostavila nikakve dokaze;

- da mlt. SS ima dječji dermatitis zbog kojega mora uzimati kreme koje mu otac kupuje, neko vrijeme išao je u privatni vrtić, a sada više ne ide, odlazi na nogomet koji otac mjesečno plaća 150,00 EUR, te njegove mjesečne potrebe (troškovi prehrane, odjeće obuće i sporta) iznose oko 400,00 EUR;

- da minimalni novčani iznos koji je dužan plaćati roditelj za dijete do 6 godina koje ne živi s njim iznosi 224,00 EUR.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 51. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19 i 47/20 – dalje: ObZ) razveo brak stranka. Nadalje je pozivom na odredbe čl. 104. st. 2., čl. 95., 96. st. 2. ObZ donio odluku da će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. SS, da će on stanovati s ocem u [adresa], te je odredio način ostvarivanja osobnih odnosa mlt. SS s majkom (čl. 119. ObZ) i obvezao tuženicu kao roditelja s kojim dijete ne stanuje primjenom odredbi čl. 307. – 314. ObZ da doprinosi za njegovo uzdržavanje mjesečni iznos od 200,00 EUR počevši od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

9. Tuženica u žalbi navodi da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja da će mlt. SS stanovati s ocem nije cijenio dobrobit djeteta, jer je za Noin normalan psihofizički razvoj neophodna stalna prisutnost majke i braće i sestara po majci s kojima je živio od rođenja do kraja 2024. godine, kada ga je otac odveo kod sebe. Tvrdi da je sud ograničio njezine susrete s djetetom i time ugrozio pravo djeteta na podjednaku prisutnost svojih roditelja u njegovu životu, te da nije obuhvatio viđanja s djetetom za vrijeme blagdana i tijekom praznika. Konačno, tvrdi da je sud svoju odluku o visini uzdržavanja donio na temelju iskaza tužitelja, dok nije cijenio njezine materijalne prilike i zdravstveno stanje, te da je visina uzdržavanja previsoko određena, čime je ugrožena egzistencija njezine ostale djece.

10. Suprotno navodima žalbe odluka da će mlt. SS stanovati s ocem i o načinu održavanja osobnih odnosa majke i djeteta donesena je uz pravilnu primjenu materijalnog prava i nije u suprotnosti s djetetovom dobrobiti, kako to pogrešno tvrdi žaliteljica.

11. Svoju odluku da će dijete nastaviti stanovati s ocem prvostupanjski sud je temeljio na stručnim mišljenjima HZSC Područni ured Požega 27.5.2025. i 15.7.2025. utemeljenim na razgovorima s tuženicom, socijalnoj anamnezi, nalazu i mišljenju psihologa i terenskom očevidu, kao i na zaključka stručnog tima HZSC Područni ured Osijek od 26.5.2025., iz kojih je utvrdio da su konfliktni odnosi tuženice s više različitih partnera u prisutnosti djece, česte promjene adrese, ostavljanje djece trećim osobama doveli do neadekvatnog funkcioniranja cijele obitelji i štetno utjecali za razvoj i odrastanje sve njezine djece. Naime najstariji sin A zbog posljedica takvoga života ima problema u ponašanju zbog kojih je napustio osnovnu školu i protiv njega se vodi nekoliko kaznenih postupaka kod Općinskog suda u Osijeku, a kod mlt. SS takav način života majke izazvao je nesigurnost i strah od napuštanja i znakove separacijskih teškoća prilikom odvajanja od oca s kojim od studenog 2024. živi, kao i otpor prema majci. Kako otac o sinu kontinuirano i dobro brine, te je potpuno uključen u djetetov odgoj, i dijete kod oca živi u stabilnom roditeljskom okruženju, pravilno je sud prvog stupnja rukovodeći se najboljim interesom djeteta odlučio da će mlt. SS stanovati s ocem u [adresa], te da će s majkom redovito održavati osobne odnose. Takva odluka, nije imala za cilj odvojiti mlt. SS od majke i njezine ostale djece, kako to pogrešno smatra žaliteljica, već je u navedenim okolnostima u najboljem interesu djeteta.

12. Neosnovano tuženica prigovara i odluci o načinu i obimu susreta i druženja, jer su ovi susreti određeni su u skladu s prijedlogom HZSR svakog drugog tjedna od petka do nedjelje, uz svakodnevnu komunikaciju majke i djeteta video pozivom ili drugim sredstvima komunikacije, pa i šire od navedenog sukladno međusobnom dogovoru roditelja. Valja navesti da tuženica u pogledu prijedloga HZSR nije stavljala nikakve primjedbe, pa tako niti one vezane za praznike (dijete još ne ide u školu) i blagdane, niti je zahtijevala da se obim tih susreta proširi, već ove navode prvi puta iznosi u žalbi, a što je protivno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP. Pritom, imajući u vidu da dijete i majka žive u različitim županijama i da je majka dugo vremena bila pasivna, nije održavala osobne odnose s djetetom i nije mu se javljala djetetu, već je komunikacija sa sinom uspostavljena tek na inicijativu HZSC u srpnju 2025., od kada mlt. SS redovito održava osobne odnose s majkom, svakako je potrebno da stranke kao roditelji radi dobrobiti svoga djeteta osiguraju odvijanje susreta djeteta s majkom i braćom i sestrama po majci i u većem obimu od utvrđenog, jer je to neophodno za njegov normalan psihofizički razvoj.

13. Međutim, u pogledu visine uzdržavanja, imajući u vidu opće pravilo utvrđivanja visine iznosa uzdržavanja iz čl. 307. ObZ, zatim odredbe čl. 311. st. 1. i 313. st. 1. istog Zakona prema kojima se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, dok se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, kao i minimalni novčani iznos uzdržavanja koji je dužan plaćati roditelj koji ne stanuje sa svojim djetetom i iznimke od toga pravila iz čl. 314. st. 1. i 3. ObZ, u pravu je žaliteljica da je iznos uzdržavanja od 200,00 EUR mjesečno koji je majka dužna plaćati za uzdržavanje mlt. SS previsoko utvrđen.

14. Premda je prilikom utvrđivanja visine uzdržavanja sud prvog stupnja imao u vidu minimalne mjesečne iznose uzdržavanja koje je dužan plaćati roditelj s kojim dijete ne živi, koji su prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“, broj 49/24 i 75/55) za dijete do 6 godina u 2024. godini iznosili 195,16 EUR, a u 2025. godini 224,00 EUR, te iako je na temelju tih utvrđenja obvezao majku na plaćanje mjesečnog iznosa uzdržavanja od 200,00 EUR koji je niži od zakonskog minimuma, ipak obzirom na činjenicu da tuženica ima još troje mlt. djece, te cijeneći njezine materijalne prilike i nezaposlenost, prema ocjeni ovoga suda majka trenutno nije u mogućnosti plaćati iznos veći od 170,00 EUR mjesečno za uzdržavanje mt. Noe.

15. Stoga je valjalo djelomično uvažiti žalbu tuženice i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. V. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja preko iznosa uzdržavanja od 170,00 EUR, za daljnji iznos od po 30,00 EUR mjesečno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa nadalje i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

16. Odluka o troškovima postupka koja je temeljena na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ žalbom nije pobijana.

17. Slijedom izloženih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP, žalbu tuženice djelomično odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

U Zagrebu, 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš