Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-550/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika VON RIPP d.o.o. u stečaju, Rijeka, Ružićeva 1, OIB: 19320496774, kojega zastupa stečajni upravitelj ABC iz [adresa], Laginjina 6, radi nedopuštenosti odluke o otkazu i utvrđenja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-593/2023-19 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice TV iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 593/2023-19 od 13. lipnja 2025. u dijelu pod točkama III., IV., V. i VI. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika VON RIPP d.o.o. u stečaju, Rijeka, Ružićeva 1 kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr- 593/2023-19 od 13. lipnja 2025. u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažavaju se žalba tužiteljice TV iz [adresa] u odnosu na rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom VIII. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-593/2023-19 od 13. lipnja 2025. i žalba tuženika VON RIPP d.o.o. u stečaju, Rijeka, Ružićeva 1 na takvo rješenje sadržano pod točkom VII. izreke te presude te se rješava da svaka stranka snosi svoj trošak.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice TV iz [adresa] za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se osnovanom tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku VON RIPP d.o.o. u stečaju Rijeka, Ružićeva 1, OIB:19320496774 na ime isplate naknade neisplaćene plaće za mjesec kolovoz 2020. godine, u bruto iznosu od 539,19 eura.

II. Utvrđuje se osnovanom tražbina prvog višeg isplatnog reda tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku VON RIPP d.o.o. u stečaju Rijeka, Ružićeva 1, OIB:19320496774 na ime isplate naknade neisplaćene plaće za mjesec rujan 2020. godine, u bruto iznosu od 539,19 eura.

III. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz Ugovora o radu tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema redovitom otkazu ugovora o radu od 30. srpnja 2020. godine.

IV. Utvrđuje se da je radni odnos između tužitelja TV i Von Ripp d.o.o. prestao 17. veljače 2021.g.

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 539,19 eura na ime isplate naknade neisplaćene plaće za mjesec kolovoz 2020. godine koje teku od 20. rujna 2020. do 29. travnja 2021. po stopi koja se za svako polugodište određuje, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 539,19 eura na ime isplate naknade neisplaćene plaće za mjesec rujan 2020. godine koje teku od 20. rujna 2020. do 29. travnja 2021. po stopi koja se za svako polugodište određuje, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VII. Nalaže se tuženiku VON RIPP d.o.o. u stečaju Rijeka, Ružićeva 1, OIB:19320496774, da tužitelju TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 1.375,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 13. lipnja 2025., sve u roku od 15 (petnaest) dana.

VIII. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka do iznosa od 4.750,00 eura".

2. Protiv te odluke, u dijelu pod točkama III., IV., V. i VI. izreke te pod točkom VIII. izreke, žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, a traži i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II. i VII. izreke žalbom pobija tuženik, također pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i da u tom dijelu predmet varati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da preinači prvostupanjsku presudu u žalbom obuhvaćenom dijelu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da sukladno tome preinači i odluku o troškovima parničnog postupka.

4. Žalbe su djelomično osnovane.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da je tuženik 30. srpnja 2020. donio odluku o redovnom otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, da je protiv te odluke tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava, na koji se tuženik nije očitovao, nakon čega je po proteku roka za očitovanje na zahtjev za zaštitu prava tužiteljica pravovremeno podnijela i tužbu.

5. Sud prvog stupnja, pozivom na čl. 115. st. 1. (Nar. nov. br.: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje: ZR), odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje odluke nedopuštenom jer zaključuje da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik dokazao dopuštenost otkaznog razloga navedenog u pobijanoj odluci.

6. Navodima žalbe u ovom dijelu žaliteljica pobija prvostupanjsku odluku navodeći da takvo utvrđenje, s obzirom na razloge odluke, nije pravilno i da sud nije utvrdio pravi motiv tuženika za donošenje pobijane odluke. Također ističe da joj je ugovor o radu otkazan tijekom trajanja privremene nesposobnosti za rad (bolovanja) što da, također, odluku o otkazu čini nedopuštenom, a pogrešnim smatra i ocjenu iskaza tužiteljice.

7. U vezi tih navoda žaliteljici valja odgovoriti da odredbom sadržanom u čl. 37. ZR-a nije propisana zabrana tuženika da otkaže ugovor o radu tužiteljici kao radnici, već je tom odredbom propisana obveza tužiteljice kao radnice da obavijesti tuženika kao poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad i da za to dostavi dokaz.

7.1. Zabrana otkazivanja ugovora o radu tijekom trajanja bolovanja radnika nije propisana ni nekom drugom odredbom tog Zakona, već isti radnika u takvoj situaciji štiti samo u smislu da otkazni rok počinje teći od trenutka kada je prestala privremena nesposobnost za rad (čl. 121. st. 2. ZR-a).

7.2. Osim toga u konkretnom slučaju odluka o otkazu nije donesena iz razloga što je tužiteljica bila na bolovanju, što bi bio nedopušteni razlog za otkaz (čl. 117. st. 1. ZR-a). Stoga ako je žaliteljica zapravo mislila na tu situaciju onda njezina žalba također nije osnovana jer tužiteljici ugovor o radu nije otkazan zbog činjenice da je na bolovanju.

8. Na navode žalbe dalje valja odgovoriti da se dopuštenost odluke o otkazu ispituje samo u okviru razloga zbog kojeg je ugovor o radu otkazan, a opravdanost tog razloga dužan je dokazati poslodavac (čl. 135. st. 3. ZR-a). Stoga navodi žalbe u vezi propusta suda da utvrdi pravi motiv za otkaz također nisu osnovani, već se sud pravilno koncentrirao na utvrđivanje je li tuženik dokazao opravdanost otkaznog razlog navedenog u odluci o otkazu ugovora o radu.

9. Nadalje, u žalbenoj fazi postupka nije sporno da se radi o poslovnom uvjetovanom otkazu u smislu čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a, a nije sporno ni da iz obrazloženja te odluke proizlazi da je zbog pandemije COVID-a došlo do poremećaja u radnom procesu i stoga do prestanka potrebe za radom tužiteljice. Ovo jer da usluge koje poslodavac pruža više nisu profitabilne te je došlo do potrebe ukidanja radnog mjesta tužiteljice i prestanka potrebe za njezinim radom.

9.1. S obzirom na tako navedeno, kao i činjenice:

- da je tužiteljica, u iskazu, potvrdila da od kada je počela raditi kod tuženika nije dobivala nikakve radne zadatke i da je od kada je došla raditi pomagala kolegici u njezinim poslovima te je nakon nekog vremena otišla na bolovanje i rehabilitaciju,

- da je nad tuženikom tijekom ovog postupka otvoren stečajni postupak i

- da je u Izvješću stečajnog upravitelja od 24. lipnja 2021. navedeno da stečajni dužnik (tuženik) mjesecima unazad nije poslovao, da nema ni jednog zaposlenog, a da je tijekom poslovanja u 2020. došlo do generiranja gubitaka,

ovaj sud ocjenjuje da je sud pravilno ocijenio da je tuženik dokazao opravdanost otkaznog razloga zbog kojeg je donio pobijanu odluku, a time i dopuštenost same odluke o otkazu, neovisno od činjenice što izrijekom ne spominje pandemiju COVID- a.

9.1. Tužiteljica je na rad kod tuženika prešla u svibnju 2020., u vrijeme kada je epidemija COVID-a bila na vrhuncu i to je utjecalo na brojne poslovne subjekte na razne načine, a na neke, kao kod tuženika, na nedovoljno posla zbog kojih radnici, kao i sama tužiteljica, nisu imala što raditi na svom radnom mjestu i što je neke, kao tuženika tijekom 2021., u konačnici dovelo do stečaja. Takva situacija bila je opravdani razlog da poslodavac autonomno donese odluku o prestanku potrebe za radom i radnim mjestom pojedinog radnika, kako je to poslodavac učinio u odnosu na tužiteljicu i to spornu odluku čini dopuštenom.

10. Nadalje, što sud također pravilno ističe, okolnost da je u otkazu pogrešno naveden početak tijeka otkaznog roka ili da otkazni rok nije naveden ne čini odluku o otkazu nedopuštenom. To pitanje je, neovisno od navedenog u odluci o otkazu, regulirano čl. 121. i čl. 122. ZR-a, a dopuštenost odluke o otkazu, kako je već rečeno, zavisi od toga je li poslodavac dokazao opravdanost razloga zbog koje je donio odluku o otkazu.

10.1. Osim toga, tužiteljica je dostavila u spis dokaz da joj je radni odnos kod tuženika faktično prestao 17. veljače 2021. kada je odjavljena od tuženika kod HZMO i prijavljena kod drugog poslodavca, a ne i prije toga. Stoga ni po shvaćanju ovoga suda nije bilo mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje te činjenice koja, ni po tužiteljici, nije sporna.

11. Međutim, kako iz prethodno navedenog proizlazi da je u kolovozu i rujnu 2020. tužiteljica još uvijek bila u radnom odnosu kod tuženika, a u spisu nema dokaza da joj je za te mjesece isplaćena plaća te visina plaće nije bila sporna, to je sud prvog stupnja, jer je tuženik u stečaju, pravilnom primjenom prava iz čl. 50. st. 3. i čl. 167. Stečajnog zakona (Nar. nov. br. 71/15., 104/17., 36/22., 27/24., dalje: SZ) u vezi s čl. 7. i 90. ZR-a, zakonito odlučio kao pod točkama I. i II. izreke.

12. Nadalje, sukladno čl. 257. st. 1. točka 3. ZS-a prijava tražbine podnosi se stečajnom upravitelju na propisanom obrascu u dva primjerka i mora sadržavati točno naznačen iznos tražbine u eurima. Pri tome, sukladno čl. 74. st. 1. tog Zakona, od dana otvaranja predstečajnoga postupka do njegova završetka kamate ne teku. Dakle, u trenutku prijave svaki je dužnik dužan točno naznačiti iznos svoj tražbine u eurima, kako iznos glavnice i tako iznos zatezna kamate dospjele do dana otvaranja stečajnog postupka. Kako to tužiteljica u odnosu na zatezne kamate nije učinila (utvrđenje pod točkom 28. obrazloženja pobijane odluke), što potvrđuje i navodima žalbe, to je sud prvog stupnja pravilno odlučio kao pod točkama V. i VI. izreke pobijane odluke.

13. Slijedom navedenog je, glede glavne stvari, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

14. Glede odluke o troškovima postupka valja reći da je uspjeh stranaka u konačnici podjednak te je stoga na temelju čl. 380. točka 3. u vezi s čl. 154. st. 4 ZPP-a odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog.

15. Trošak žalbe tužiteljici nije priznat jer sa žalbom glede glavne stvari nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević