Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-617/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krešimir Škarica & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odLučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1070/2024-14 od 15. listopada 2025., dana 24. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1070/2024-14 od 15. listopada 2025. u dijelu pod točkom I, II i IV izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu .

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.680,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 721,22 eur sa zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 316,90 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.024,40 eur sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 166,36 eur sa zatraženim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I, II i IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Među strankama je sporna odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je pobijana odluka nezakonita jer štetne radnje (nasilje i dovođenje u opasnost života i tijela) nisu bile usmjerene na tužitelja niti je tužitelj bio u bilo kakvoj opasnosti, da se tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja nije nalazio na radnom mjestu, te da je tužitelj vlastitom odlukom napustio svoj dom i došao na lice mjesta te kada je došao na benzinsku postaju bio je pod maksimalnom zaštitom i sam je iskazao da njegov tjelesni integritet nije bio ugrožen stoga tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

-da iz elektroničkog zapisa HZMO proizlazi da je ovdje tužitelj u trenutku štetnog događaja bio zaposlen kod poslodavca Crodux derivati dva d.o.o.

-da je poslodavac Crodux derivati dva d.o.o. u trenutku štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja svojih djelatnika pod brojem OV0680017819,

-da iz Potvrde MUP-a, ... od **.**.2022. proizlazi da je tužitelj, kao zaposlenik benzinske postaje Crodux, uveo policijske službenike u prostorije benzinske pumpe, dao na uvid te koristio sustav videonadzora kako bi omogućio postupanje policijskih službenika ... i [obrt] prema počinitelju kaznenog djela teško ubojstvo, prisila prema službenoj osobi i dovođenje u opasnost opće opasnom radnjom ili sredstvom,

-da tužitelj u svom iskazu kojeg sud u cijelosti prihvaća kao objektivnog i logičnog u bitnome proizlazi da je u Crodux d.o.o. radio na radnom mjestu poslovođe oko 7, 8 godina te mu je radni odnos prestao **.**.2023., da je **.**.2022. radio u jutarnjoj smjeni od 08,00 do 16,00 sati te je oko ponoći dobio poziv od zaštitarske službe da će ga kontaktirati policija u vezi nekog događaja koji se događao na benzinskoj postaji na kojoj je radio, [adresa], da ga je kontaktirala policija sa upitom može li se spojiti izravni video nadzor u poslovnici, te je sa informatičarom i kontrolorom išao provjeriti je li to moguće te je ujedno kontrolora koji mu je direktno nadređen obavijestio što se konkretno događa kao i voditelja sigurnosti kod tuženika,nakon čega je obavijestio policiju da nije moguće spojiti taj video nadzor te su mu rekli da uzme ključeve od benzinske postaje i dođe tamo te kada je došao cijela luka je bila zatvorena, došao je do punkta policije i istima predao ključ, a nakon toga su ga zvali nadređeni i rekli da dođe izravno na tu lokaciju jer je u tu postaju trebalo ući sa šifrom od alarma, a što je bilo oko 00,45 sati da je ušao u benzinsku postaju u pratnji specijalne policije, antiterorističke jedinice, da je bilo pucnjave te su mu rekli da je netko ranjen, i u tom trenutku se nalazio u svom uredu, bio je u šoku i strahu a nije bilo mogućnosti da napusti postaju, da je antiteroristička policija vršila pregovore sa čovjekom koji je imao lovačku pušku i koji je pucao, a kako policajci ništa nisu znali o tom objektu oni su morali ugasiti cijelu rasvjetu i u tom trenutku je čovjek doživio malo jači šok i počeo pucati, pucao je u vanjsko staklo i ranio tog policajca da je cijelo vrijeme tog događaja ostao zatočen u uredu a kada je s policajcima ušao u prostor postaje taj počinitelj je stajao sa vanjske strane i dijelili su ga staklo i dva zida, u ured koji je posebna prostorija od ostalog dijela otišao je sa inspektorom a iz tog ureda kroz video nadzor je mogao vidjeti što se dešava, te je u tom uredu ostao negdje od 00,45 sati od 07,00 ujutro te nije smio izlaziti vani a sa njim je cijelo vrijeme bio i inspektor, navodi da nije bio direktno životno ugrožen ali je bio pod stresom a tamo se nalazio po pozivu policije i poslodavca koji su tražili da dođe na lice mjesta,

-da je sud proveo medicinsko vještačenje po vještaku medicinske struke dr. Gordanu Makariću te je vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je ovdje tužitelj bio izložen štetnom događaju te je na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku Akutne stresne reakcije (F43.0) te nastavno PTSP-a (F43.1) a što proizlazi iz medicinske dokumentacije, jer je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, pa i život, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja,

-da se aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježi opisana simptomatika te između štetnog događaja i razvoja psihičkih poremećaja postoji izravna uzročno-posljedična veza a što je rezultiralo povredom duševnog zdravlja te smanjenju životne aktivnosti od 5 %, a što se ogleda u njegovoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju,

-da je tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 2 tjedna te slabiji oscilirajući strah sveukupno do 8 tjedana, zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj,

-da je tužitelju zbog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć pružana od strane ukućana kumulativno 20 sati (pratnje liječniku, pružanje psihološke potpore),

-na prigovore tuženika na vještački nalaz da u konkretnom slučaju tužitelj nije bio u izravnoj životnoj opasnosti a što proizlazi i iz samog iskaza tužitelja, jer tužitelj nije vidio razbojnika i bio je pod maksimalnom zaštitom policije vještak se očituje da prilikom izrade nalaza i mišljenja nije se rukovodio iskazom tužitelja već je svoju ocjenu stradavanja tužitelja u štetnom događaju prosuđivao na temelju medicinske dokumentacije, analizom dinamike štetnog događaja, tijeka psihijatrijskog liječenja tužitelja i ono što je odlučno temeljem vlastitog psihijatrijskog ispitivanja tužitelja i temeljem svega navedenog je dao svoju stručnu ocjenu kvalifikatornih okolnosti a iz zdravstvenog kartona nema podataka o psihijatrijskom liječenju tužitelja prije predmetnog štetnog događaja.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika ,prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja i to posebno uzimajući u obzir dinamiku nastanka štetnog događaja, a kojem je tužitelj bio izložen kao poslovođa i koji je po nalogu svog poslodavca i policije došao na svoje radno mjesto, pravilno zaključio da je u ovom konkretnom slučaju tužitelj pretrpio ozljedu na radu u smislu odredbe čl. 111. st. 1.a u vezi s čl.60. st. 1. i 4. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22 - dalje ZR-a).

11. Naime žalbeni navodi tuženika kojim želi uvjeriti sud da tužitelj nije pretrpio štetu na radnom mjestu su u potpunosti pogrešni jer iz dokaznog postupka jasno proizlazi da je ovdje tužitelj po pozivu zaštitarske službe svog poslodavca bio pozvan da dođe na svoje radno mjesto poslovođe na benzinsku postaju kako bi u suradnji s policijom obavljao poslove koji su u opisu njegovog radnog mjesta (aktivacija sigurnosnog mehanizma te korištenje sustava video nadzora) pa je stoga tužitelj obavljao poslove za vrijeme radnog vremena a ne samoinicijativno izvan radnog vremena kako to želi prikazati tuženik.

12. Naime kako se ovdje radilo o izvanrednoj situaciju u kojoj je tužitelj postupao po pozivu poslodavca i policije to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radilo o obavljanju poslova za poslodavca i to u smislu odredbe čl. 60. st. 1. i 4. ZR-a za vrijeme radnog vremena i to između ostalog radi otklanjanja štete koja je prijetila objektu poslodavca kao i sredstvima rada poslodavca a u koji objekt se moglo pristupiti sam sa šifrom a pri tome je prijetila opasnost zapaljenja goriva na benzinskoj postaji, ugrožavanje ljudi i imovine protupravnim ulaskom počinitelja.

13. Prema tome kako se radilo o ozljedi na radu pravilno se sud poziva na odredbu čl. 111. st. 1. ZR-a prema kojoj odredbi ako radnik pretrpi ozljedu na radu ili u svezi s radom poslodavac mu je dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava a sukladno čl. 25. st. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti st. 2. istog članka je propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja i usmenog očitovanja vještaka kojim je u cijelosti otklonio prigovore tuženika utvrdio postojanje direktne uzročno-posljedične veze između nastanka štetnog događaja i štete koju je pretrpio tužitelj uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u opsegu od 5 %, dužinu i trajanje fizičkih boli kao i straha pravilno zaključio da je primjerena novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u dosuđenom iznosu u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje ZOO) dok je sud pravilno cijenio da tužitelju na ime potrebe tuđe pomoći i njege u opsegu od 20 sati koje je utvrdio vještak medicinske struke pripada iznos od 80,00 eura (4eur/ h) a koju tuđu pomoć i njegu su tužitelju pružali njegovi ukućani.

15. Žalbeni prigovor tuženika da je ovdje tužitelj bio posredni oštećenik koji nema pravo na naknadu štete je u cijelosti pogrešan i proizlazi iz pogrešnog tumačenja materijalno pravnih odredbi ZR-a i ZOO-a koji se primjenjuju u ovom konkretnom predmetu.

16. Žalbenim navodima tuženik suprotstavlja svoju vlastitu ocjenu dokaza sudskoj ocjeni dokaza a pri tome ne navodi opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.

17. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu a kako je to odlučeno u ovoj drugostupanjskoj odluci.

18. S obzirom da tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen s potraživanjem troška ovog žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

19. Tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 24. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Joka Umićević