Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-688/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika DM, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika DM podnesene protiv presude Općinskog suda Splitu poslovnog broja K- 626/2023-11 od 19. srpnja 2023., u sjednici održanoj 24. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika branitelja optuženika Marka Ljubičića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu "Ljubičić-Vrdoljak & partneri" d.o.o. Split, a u izočnosti optuženika DM i Županijskog državnog odvjetnika u Splitu

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog DM, kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik DM proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece nasiljem u obitelji opisano i kažnjivo po članka 179. a KZ/11 te je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci, (pravilno bi bilo u trajanju od 1 (jedne) godine), te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda time da se kazna zatvora 12 (dvanaest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku DM se u slučaju opoziva uvjetne osude ima uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. svibnja 2023. do 19. srpnja 2023.

1.2. Na temelju članka 68. stavak 1. KZ/11 uz izrečenu uvjetnu osudu optuženiku DM je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, koja mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja.

1.3. Na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 1., 2. točkom

1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08) dužan je optuženik DM naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 800,00 (osamsto) eura / 6027,6 (šest tisuća dvadeset sedam kuna i šezdeset lipa) kuna, a sve u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik DM po branitelju Ivanu Duplančiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, te u uvodnom dijelu žalbe navodi da prvostupanjsku presudu pobija "zbog svih žalbenih razloga navedenih u članku 467. stavak 1., 2., 3. i 4. ZKP/08", s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženika oslobodi od optužbe, te da se na sjednicu vijeća pozovu optuženik i branitelj.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na temelju članka 475. stavak 2. i 3. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika branitelja optuženika DM, Marka Ljubičića, odvjetnika u Splitu, koji je u spis predao zamjeničku punomoć, te naveo da ostaju kod svih navoda i prijedloga istaknutih u žalbi, a u izočnosti optuženika DM i Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, koji su uredno obaviješteni o održavanju sjednice vijeća.

6. Žalba optuženika DM je neosnovana.

7. U žalbi optuženika DM se navodi da prvostupanjsku presudu pobija iz žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i članka 468. stavak 3. ZKP/08, premda se razlozi kojima opisuje način na koji bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka veže za bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 kada navodi da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i presuda nema uopće razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni o odlučnim činjenicama su u znatnoj mjeri proturječni.

8. Stoga je ovaj drugostupanjski sud postupajući povodom izjavljene žalbe po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. ZKP/08 prvostupanjsku presudu ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, međutim nije utvrdio da bi ista bila opterećena povredama zakona koje sadrži ta odredba. Tako da se optuženik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pa suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima, a o svim odlučnim činjenicama dati su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

8.1. Razlozi koje je optuženik vezao uz bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 se odnose na navode da počinitelj ovog kaznenog djela može biti samo član obitelji, a da nije sporno da optuženik DM i oštećena SA, nisu bili u bračnoj ni vanbračnoj vezi i nisu članovi obitelji, niti su živjeli u zajedničkom kućanstvu, stoga je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je oštećena SA bliska osoba optuženika u skladu s odredbom članka 87. stavak 9. KZ/11, pa je pogrešna i nepotpuna ocjena dokaza dovela do pogrešne odluke na štetu optuženika, što se zapravo odnosi na žalbeni osnov pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.2. Ovaj sud nije prihvatio žalbu optuženika DM zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. U žalbi se daje subjektivna ocjena dokaza, iskaza oštećene SA koja je detaljno i okolnosno opisala način na koji je optuženik prema njoj postupao u inkriminiranom periodu, a nadopunjen je i preslikom poruka poslanih oštećenoj s mobitela optuženika iz kojih proizlazi da joj je optuženik govorio riječi koje je omalovažavaju. Prema navodu oštećene žrtve SA proizlazi da ista ne želi ništa loše da se dogodi optuženiku, već da je zainteresirana za kazneni progon, radi vlastite zaštite, te zasigurno ne bi neosnovano teretila optuženika, a i optuženik u svojoj obrani ne poriče da je došao na radno mjesto u trgovinu gdje je zaposlena oštećena i ispred kupaca na nju vikao nazivajući je kurvom i kujom, želeći je diskreditirati, a u porukama putem mobitela nazivao je jadnicom i iskazivao ljubomoru. Nadalje, kako to proizlazi iz točke 20. i 21. obrazloženja pobijane prvostupanjske presude optuženik je u inkriminirano vrijeme postupao na način opisan u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude na koji način je blisku osobu doveo u ponižavajući položaj i ugrozio njezino dostojanstvo, te imajući u vidu iskaz oštećene SA da se boji optuženika i želi zabranu pristupa, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je opisano ponašanje optuženika u inkriminiranom razdoblju treba okarakterizirati kao ispoljavanje apsolutne vlasti nad žrtvom, jer je isti osim što je vrijeđao oštećenu i primijenio psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenosti, optuženik je primijenio i fizičku silu, uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, na koji način je povrijedio odredbe članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17 i 126/19) prema partnerici u intimnoj vezi oštećenoj SA, na koji način je teško kršio propise o zaštiti nasilja u obitelji i time blisku osobu doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

9. Naime, iskaz oštećene SA nadopunjuje se sa navodima nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Sanje Batine koja je potvrdila da je optuženik DM liječen na Klinici za psihijatriju KBC Split, pod kliničkom slikom psihotične dekompenzacije te je riječ o osobi sa značajnim višegodišnjim poteškoćama psihičkog funkcioniranja koja se manifestiraju na profesionalnom, socijalnom i obiteljskom planu. Optuženik je osoba s dubokim i težim poremećajem ličnosti, s ozbiljnim psihičkim poremećajem, koji graniči s poremećajem osobnosti, liječen zbog opijatske ovisnosti, negira "krivnju počinjenja djela, te ga interpretira na svoj način sa iskrivljenom percepcijom realiteta", a kazneno djelo je počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti.

9.1. Kod ovakvog stanja stvari prvostupanjski sud prihvatio je kao vjerodostojan iskaz žrtve SA u odnosu na obranu optuženika koja je u suprotnosti s izvedenim dokazima te je prvostupanjski sud pravilnom analizom i ocjenom svih izvedenih dokaza ispravno zaključio da je optuženik DM postupio na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.

9.2. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da su se radnjama optuženika stekli svi objektivni i subjektivni elementi kaznenog djela za koje se optuženi tereti i to kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11 te je za navedeno kazneno djelo optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci, (pravilno bi bilo u trajanju od 1 (jedne) godine). Nadalje, na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda time da se kazna zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

9.3. Budući da je prvostupanjski sud na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona, odnosno utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11 za koje ga je proglasio krivim to je neosnovana žalba optuženika i glede žalbenog osnova povrede kaznenog zakona.

9.4. Nije u pravu optuženik DM ni kada pobija prvostupanjsku presudu radi odluke o kaznenoj sankciji, kada u žalbi ističe da kazna ne odražava objektivnu procjenu stupnja i količine kriminalne aktivnosti te je suprotna odredbi članka 41. i 47. KZ/11. Suprotno navodima žalbe optuženika DM ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 47. KZ/11 pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti. Stoga je kao olakotne okolnosti cijenio činjenicu da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela, prema navodima sudskog vještaka bio smanjeno ubrojiv, jer je riječ o osobi kod koje se manifestira na profesionalnom, socijalnom i obiteljskom planu teži poremećaj ličnosti, dok je kao otegotne okolnosti cijenio raniju višestruku osuđivanost optuženika zbog različitih kaznenih djela, prijetnje, teške krađe, izazivanja prometne nesreće. Naime, vrijeme provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude će optuženiku biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje, jer mu je i primjenom odredbe članka 68. stavak 1. KZ/11 uz izrečenu uvjetnu osudu izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja mjera će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a koja mjera može trajati najdulje do proteka roka provjeravanja, a na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

10. Dakle, za očekivati je da će se izrečenom uvjetnom osudom koja je optuženiku izrečena presudom prvostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će se utjecati na počinitelja da se ubuduće suzdrži od činjenja novih kaznenih djela, a osobito da će promijeniti svoje ponašanje prema žrtvi SA, a također i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

11. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 24. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj